Zanimljivosti

Zanzibar: Prirodno bogatstvo i siromaštvo na jednom mjestu

Otok Zanzibar, poluautonomni dio Ujedinjene Republike Tanzanije, u istočnoj Africi, kroz svoju kulturu i arhitekturu i danas nosi tragove afričke, arapske, indijske, ali i evropske civilizacije, piše Anadolu Agency (AA).

Otkrio ga je u 15. stoljeću portugalski pomorac i istraživač Vasco da Gama, a 1963. proglasio je nezavisnost. Predstavlja važno historijsko i kulturno središte Istočne Afrike zbog svoje arhitekture iz 19. stoljeća koja predstavlja različite utjecaje, od autohtone obalne svahili kulture, do mješavine maurske, arapske, perzijske, indijske i europskih umjetnosti.

Najstarije naseljeno mjesto otoka je grad Stone Town, koji je 2000. godine uvršten i na Listu svjetske baštine UNESCO-a. Ono što Zanzibar čini posebnim u odnosu na druge otoke i gradove zasigurno je njegova kultura i arhitektura.

Uski sokaci kojima ne mogu proći automobili, te kamene kuće i zgrade simbolični su za otok Zanzibar. Malim ulicama, kojima su tokom i prije 19. stoljeća vođeni robovi, danas prolaze mnogi bijelci, koje lokalno stanovništva naziva “Mzunga”, te izvlače pouku iz historije.

Ipak, najupečatljiviji detalj Zanzibara, a moglo bi se slobodno reći i simbol ovog ostrva predstavljaju Zanzibarska vrata, masivna izrezbarena drvena vrata koja krase ulaze mnogih lokalnih kuća. Vrata predstavljaju dio indijske kulture, a na nekima se mogu primijetiti i izrezbareni odlomci iz Kur’ana.

Ostrvo gdje dominira miris začina

Zanzibar je poznato turističko mjesto u koji godišnje dolaze milioni turista iz cijelog svijeta. Privlačan je zbog egzotičnog voća, bijelog pijeska, tirkizne vode ali i različitih začina, kao i proizvodnje karanfila, cimeta i bibera. Zovu ga još i otok začina.

Međutim, proizvodnja, kojom su se godinama bavili, smanjena je zbog monopolske politike ali i prelaska na moderan način proizvodnje. Prije 150 godina bili su na prvom mjestu kada je u pitanju proizvodnja karanfila.

Prema vladinim podacima, ’70-ih godina na otoku se godišnje proizvodilo 16.000 tona karanfila da bi danas taj broj iznosio 1.500.

Međutim, Vlada radi na tome da se proizvodnja do 2020. godine vrati na 10.000 tona.

Siromaštvo na Zanzibaru

Stanovništvo Zanzibara, poznatog po prirodnim ljepotama, bori se sa siromaštvom koje je najizraženije na sjevernim područjima otoka. Borbu za opstanak vode u kućama od blata i slame.

Brojna su mjesta na otoku Zanzibar koja svjedoče o krvavoj historiji kolonijalizma, obzirom da je Zanzibar bio tranzitni centar u trgovini robovima i slonovačom, koji su dolazili sa iz tanzanijskog Bagamoya.

Tu su mnoge raskošne kuće koje su bile u vlasništvu trgovaca robovima. Na mjestu pijace na kojoj su prodavani robovi i zgrade u kojoj su bili zatvoreni, danas se nalazi velika crkva.

Na otok Zanzibar dovođeni su robovi iz različitih kultura, govorili su različite jezike. Među njima je bilo zanatlija i onih koji su bavili muzikom. Zatvoreni, bez mogućnosti da razgovaraju, zajedno su dijelili svoju tešku sudbinu.

Trgovci robovima na Zanzibaru, kada bi doveli svakog roba na otok, najprije bi morali platiti porez za svakog od njih. Najskuplji robovi bili su djeca i žene. U drugoj polovini 19. stoljeća bila je velika potražnja za robovima, neki od njih bi završili u Južnoj Americi, neki u Indiji.

Istraživač, misionar i kolonijalist, David Livingstone, je neko vrijeme živio u Zanzibaru. Tu je rođen i Freddie Mercury, legendarni frontman grupe Queen. Njegova rodna kuća danas je jedna od glavnih turističkih znamenitosti na otoku.

ANADOLIJA/Kaan Bozdoğan