Porodica Krilić, porijeklom iz Sarajeva, a s trenutnom adresom u Austriji, dokaz je da i u današnje vrijeme postoje oni koji tradicionalne vrijednosti prenose s koljena na koljeno. U njihovom slučaju riječ je bh. muzičkom naslijeđu, a sve je počelo od pokojnog Mustafe Krilića, dugogodišnjeg člana Narodnog orkestra Radio televizije Sarajevo, čovjeka koji je njegovao sevdalinku. Njegovu ljubav prema tradicionalnim bh. zvucima naslijedio je sin Elvedin, virtuoz na harmonici, koji je zajedno sa suprugom Dinom, violinistkinjom i pedagogom, uspio da je prenese i na svoju djecu, 27-godišnjeg sina Denaja i sedam godina mlađu kćerku Dou. Porodični boravak u Sarajevu iskoristili smo za razgovor s Doom i Denajem, koji nam je otkrio da je tokom godina odrastanja često osjećao odgovornost zbog pripadnosti porodici Krilić.
– Dugo vremena mi je trebalo da shvatim da Mustafa Krilić nije isto što i Edo Krilić i da Edo nije isto što i Denaj Krilić. Možda je to i bio razlog zbog kojeg nisam upisao harmoniku nego jazz-bass gitaru i kontrabas, a sve kako me ljudi ne bi upoređivali s mojim ocem. Međutim, s godinama sam došao do zaključka da je svako do nas poseban u svojoj individualnosti i to saznanje me je navelo da prije godinu upišem i harmoniku, jer je i ona moja ljubav. Prednost mi je što uz sebe imam roditelje koji su se trudili da se razviju u umjetničkom i pedagoškom smislu, te su u obavljanju tih poslova veoma uspješni. Od njih mogu da učim – kaže Denaj.
A upravo je bosanka tradicija, između ostalog, ono čemu su njega i sestru roditelji kroz muziku učili.
– Sevdalinka i bosanska tradicionalna muzika su dio našeg života od malih nogu. Ne mogu izbrojati koliko sam puta čula tatu kako nam svira sevdalinke, kao ni koliko nam je puta ponosno pokazao snimke koji su nastali iz saradnje s bh. muzičarima. U zadnjih deset godina i mama svira s tatom u bendu Salon Balkan, pa sam često u prilici da ih slušam – dodaje Doa.
Muzička karijera
Ova mlada djevojka je, uprkos neospornom muzičkom talentu, izabrala da svoje obrazovanje usmjeri na nešto drugo, te dvije godine studira nauku o pedagogiji i obrazovanju. Ipak, priznaje da će violina uvijek biti dio njenog života.
– Mislim da je osobi koja je počela život s muzikom teško da je se odrekne. Od svoje četvrte godine sviram violinu. Prvo me je učila mama, a onda sam išla u muzičku školu. Nakon toga sam upisala Konzervatorij u Innsbruku, gdje sam svirala do kraja srednje škole. S bendom „Member Us“ sam održala humanitarni koncert na kojem smo skupili tri hiljade eura za poplavljena područja u BiH. Iako sam pauzirala svoju muzičku karijeru, nikada ne bih mogla zamisliti život bez moje violine. Velika je vjerovatnoća da ću ponovo krenuti profesionalnim putem, ali karijera muzičara je neizvjesna i zbog toga je važno imati još neki izbor – objašnjava Doa.
Kompletnu priču čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.
Foto: Jelena Nišić