Sjećate se Piketa. Jest onog Piketa, zgodnog plivača, dvometraša. E, taj, taj Pike, sve znate, jer jedan je Pike, aha, onaj s mačijim zelenim očima, holivudskim osmijehom te manirima koji su kombinacija sarajevskog mahalca s dna kace i engleskog lorda, također s dna kace. Sve “po potribi, kako se namisti u taj čas”, što bi rek’o Gibo.
Sad za praznike prihajao je kući na Breku iz Junajtid Stejts. Koji dan pred Novu, vidjela sam ga vlastitim očima kroz prozor kafića kako prolazi Radićevom.
I već sam se danas zabrinula kako do mojih mahalskih ušiju danima ne stiže ništa o ovom pristiglom cunamiju, koji učini da se čuda dese pa Miljacka mostove odnese, kad danas haber dođe. Haber upakiran u celofan. S mašnom. Priča od koje se zagrcnuh i upitah kamo ide ovaj svijet. Hajde de muški, ali ženski?! Uglavnom, odmah po dolasku, čim je pregrmio vremensku razliku, dojezdio s Breke u čaršiju, ne na bijelom konju, nego u svom crnom audiju Q7. Nemam pojma kakav je to Q7, ali eto promahalaše mi, pa rekoh da i to upamtim za potrebe kolumne. Iz svog je crnog audija izašao u Guči tamnim čizmama od krokodilske kože i s par rođaka i jarana zaglavinj’o u kafiću.
Tu se nimalo slučajno našla jedna naša prilično poznata tv voditeljica, liči na Avu Karabatić. Znate već kakve su – visoke na previsokim štiklama, zgodne, idealno isfenirane duge kose, njegovanog tena i noktiju, u oblaku skupog parfema i s provincijalnim nazalnim naglaskom, koje nijedan lektor ne ispravi.
Počeo je s nekoliko šanerskih uleta, tipa: – Boli li te to grlo, pa nećeš da skineš šal? Ona se na to unezgodila od njegove blizine i pokušala nemušto, blenući k’o tele pred šarenim vratima, objasniti da je to modni detalj.
Nastavio je: – Čini mi se da imaš divan dugi vrat.
A onda se i primakao bezobrazno blizu k’o vampir iz filmske sage “Sumrak” i onjušio joj parfem k’o zvijer, i izrekao riječi koje su bile kombinacija komplimenta i direktne aluzije.
Potom je ovaj prekaljeni lovac povukao ručnu i samouvjereno zahladnio već ugrijalu konverzaciju. Počeo filozofirat’ i sipat’ podatke iz rukava. Hem je obrazovan i načitan, hem elokventan, hem strateg, hem ima iskustvo u malom prstu. Kud ćeš gore.
I tako, malo hladno, malo vruće – malo cik, malo cak, i naša je tv voditeljica završila s njim nekoliko koraka dalje u hotelu. U tri sata. Kune se da joj je to bilo prvi put u životu da je tako nešto sebi dozvolila. Kaže da je bila privučena i hipnotizirana ko žaba pred zmijom.
I bî noć do jutra. Prepričavala je svom ženskom društvu do u detalje šta se desilo.
Da je onaj krokodil s čizama mala maca spram njegovog pitona. Jest tako je baš rekla naša voditeljica. Pripovijedala kako tri dana poslije nije mogla na noge stat’ kako treba a kamoli na štikle! Ali da ne žali, jer to valja doživjet’ pa se može mrijet’. Ali je onda rekla i da žali, jer zna da je poslije ovog više nijedan neće moće ni privuć’ ni zadovoljit’ ni blizu – ni tjelesno, ni mentalno, ma nikako.
Međutim, ovo što je sebi dozvolila nije ništa spram onoga što će tek dozvolit’.
Elem, kad se kao oporavila od njega, htjela je opet’. Umislila jadnica da imaju vezu, da furaju. Koja zabluda.
Otvoreno joj je stavio do znanja da ne želi veze. Ona k’o mačka kružila i kružila, a on, ne bi li je skinuo nekako – jer dobio je što je tražio i više nije zanimljivo, kaže: – Može, ako ćeš i svoju jaranicu povest’.
Računao je da će se uvrijedit’ i odbit’ – to mu je i bio cilj. Ali, njih dvije odoše u ćošak i šu-šu, eto ih: – Dogovoreno.
Jaranica ima apartman na Jahorini, pa će gore prekosutra.
On, šta će, pristane. K’o biva, hajde nek’ ga ove dvije trebe, inače zvijezde naših crvenih tepiha, zagotive, kad već hoće.
Pred širokim ženskim auditorijem poslije su prepričale kakve su to sve akrobacije bile. Ma samo što na lusteru nisu visili. Dobro, nije se išlo u perverzije poput poznatog jahorinskog ševca Bregovića, koji je pomiješ’o spavaću sobu s halom (jest, ljudi gledali videokasetu pa mi pričali), ali sve drugo jeste bilo. Kad ih je “odradio”, ostavio ih da spavaju zagrljene u krevetu, a on u neka doba otiš’o u hotelski bazen da pliva. Toliko su mu bile zanimljive.
Poslije se razletjele da to sve ponove, pa ako treba da i treću jaranicu uvedu u igru ako je to uvjet, ali džaba. Obijale kafane na svojim visokim štiklama s potplatama. Nema ga pa nema. Poslije se nekako saznalo da je iz sarajevskog smoga s društvom otiš’o na morski zrak prema Istri. Tuga pregolema se razlila crvenim tepisima.
Kad vi ovo budete čitali, on će se do tada već zasigurno vratiti na američki sjever, u grad gdje je sahranjen Brus Li. Ostavit će pustoš za sobom, jer je upravo pustoš ono što on u sebi i nosi nakon jednog brodoloma o kojem je bilo riječi u prošloj kolumni o ovom Kazanovi, umjetničkog imena Pike, koji je ženskih srca gospodar.
Kako god, ovdje je uspio u namjeri da potvrdi brend.
Samo, koliko je on sretan u tome, pokazuje podatak o ponoćnom plivanju.
A vama koji ovo čitate ostaje da zaključite kamo ide ovaj svijet – ondje potok, ovdje cvijet.
Naročito ovaj s bilesi crvenih tepiha i iz rubrika šou biz, glam blam, džet set, vip-trip itd.
Sretna Nova, živjeli!
Indira Kučuk-Sorguč