Čitanje misli postalo je stvarna opasnost?

Piše: Redakcija

U proljeće 1993. godine Amerika je u potpunoj nevjerici slušala vijesti iz Teksasa. Tih dana se u teksaškom mjestu Waco vodio pravi rat između Američke vojske i specijalnih policijskih snaga, s jedne, te grupe vjerskih fanatika pod vođstvom Davida Koresha, s druge strane. Pripadnici njegove privatne crkve zabarikadirali su se u februaru te godine na jednoj farmi, te nisu dozvoljavali vlastima kontrolu nelegalnog oružja i narkotika.

Ono što je trebalo biti rutinska inspekcijska kontrola pretvorilo se u višemjesečnu opsadu i pravu sramotu za Clintonovu administraciju, koja je bila prisiljena u Teksas poslati tenkove, artiljeriju i borbene helikoptere. No, kršćanski fundamentalisti, naoružani do zuba, nisu se uplašili. Kako je vrijeme odmicalo, događaji su se otimali kontroli i SAD su morale zatražiti pomoć iz nekada neprijateljske Rusije. Čovjek koji je iz hladne Moskve došao na ratište u topli Teksas zvao se Ivan Smirnov i imao je tada 42 godine. Američka štampa ga je tad prozvala „Doktor Strangelove”. Ivan Smirnov bio je psihijatar, naučnik te šef institucije naziva Institut za psihotehnološka istraživanja iz Moskve.

Kontrola ljudskog uma

To je, otprilike, sve što se zna o životu Ivana Smirnova, no ovaj čovjek nije bio nikakav anonimus niti trećerazredni provincijski ljekar. Naprotiv. Smirnov je bio vrhunski psihijatar, čovjek koji je rad ljudskog mozga poznavao do najsitnijih detalja i koji je ljudsku psihu čitao kao dnevne novine. Njegov Institut decenijama je bio filijala moćnog KGB-a, razvijajući za potrebe Kremlja najmoćnije i najefikasnije oružje svih vremena, kontrolu ljudskog uma.

Šta su ruski naučnici otkrili u svojim istraživanjima mozga, još je poprilična misterija i nešto što Putinova vlada drži iza debele brave i, vjerovatno, imaju jak razlog za to. Uz pomoć takvih tehnologija moguće bi bilo cijele vojske ili narode kontrolirati jednim potezom prsta ili jednim zvukom. Ivan Smirnov je američkim generalima koji su u proljeće 1993. pod opsadom držali pobunjenu teksašku farmu predložio da putem razglasa puste jedan specifičan ton, nešto slično skičanju svinje koju kolju. Amerikanci su tajnovitog ruskog naučnika priupitali kakav bi to efekt postiglo, kada su u pitanju naoružani, pobunjeni fundamentalisti.

– Vjerovatno bi nakon ovoga jedan drugom prerezali vrat – rekao je Smirnov.

Amerikancima se, vjerovatno, tri puta okrenuo želudac od ovog prijedloga, koji se činio zastrašujućim. Smirnov je, također, ponudio i jedno mnogo miroljubivije rješenje talačke krize, predloživši da telefonski razgovara s vođom pobunjenika Davidom Koreshom i njegovim ljudima, tvrdeći da će tokom razgovora koristiti skrivene sublimirane poruke kojima će ekstremiste privoljeti na predaju. No, iz nekog razloga Amerikanci su odbili i ovaj prijedlog, zahvalili se Smirnovu, koji se vratio nazad u Moskvu, te odlučili opsadu okončati na svoj način.

– Rekao sam ljudima da urade ono što misle da bi trebali uraditi – pravdao se kasnije predsjednik Bill Clinton.

Rezultat te njegove odluke bio je u suštini katastrofalan, krvav i tragičan. Farma je izgorjela do temelja, sa 76 mrtvih, među njima i mnogo djece u dobi od jedne i dvije godine.

Ostaje pitanje zbog čega Clintonovi ljudi nisu najtežu talačku krizu pokušali riješiti koristeći rusko tajno oružje, kontrolu uma. Možda su se plašili najnezgodnije nus pojave bilo kojeg oružja, a to ja da ga neprijatelj može kopirati i koristiti protiv vas samih. Možda nisu mogli progutati ponos i priznati da su njihovi globalni takmaci tehnološki otišli korak ispred njih.

Laboratorija duše

Mnogo toga je ostalo misterija u vezi s opsadom u mjestu Waco, a kockica koja nedostaje u tom mozaiku jeste svakako i pitanje šta je jedan od najkontroverznijih ruskih naučnika tamo radio i zbog čega se tako brzo vratio u Moskvu. Bilo kako bilo, kontroverzni moskovski institut i danas postoji i radi. Nakon smrti naučnika Ivana Smirnova, Institut je preuzela njegova dugogodišnja saradnica i udovica Elena Ruskalina. Novinari magazina “Wired” s njom su razgovarali 2007. u sjedištu Instituta, tačnije jednom bunkeru, na posljednjoj stanici moskovskog metroa. To na prvi pogled neugledno i skučeno mjesto, tokom nekoliko proteklih decenija bilo je žarišna tačka nekih od najintrigantnijih istraživanja posljednjeg stoljeća. Plod takvih istraživanja bio je sistem naziva SSRM (Semantic Stimuli Response Measurements Technology).

Gospođa Elena Ruskalina je novinarima potvrdila da se Vlada SSSR-a koristila tehnologijama koje je razvio njen muž, prije svega tokom rata u Afganistanu, osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Cjelokupni  članak  pročitajte u  880.  broju  magazina   Azra

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti