Jasna Diklić: Seoska lukavost ne spada u moralni integritet jedne zemlje

Piše: Redakcija

Nema mnogo glumica koje se mogu hvaliti činjenicom da im karijera u kontinuitetu traje skoro pet desetljeća. U toj grupi je legendarna sarajevska glumica Jasna Diklić. Glumom se profesionalno počela baviti 1969. godine u Narodnom pozorištu u Banjoj Luci, a poslovni angažmani se i danas nižu jedan za drugim. „Kata Kapuralica“, „Kralj umire“, „Marija Terezija“, „Ženidba“, „Remake“, „Savršen krug“, „Dobro uštimani mrtvaci“…, samo su neki od naslova u pozorištu i na filmu u kojima je Diklić kao glumica ostavila neizbrisiv trag. Danas, u 72. godini ona je jedna od najzaposlenijih domaćih glumica. Zašto? Rediteljima je, između ostalog, izazov i čast imati glumicu ovakvog glumačkog znanja i raspona u svom projektu. U godinama nakon rata, prosto je bilo nezamislivo snimiti ozbiljan film ili seriju, a u prvim redovima glumačkog ansambla ne imati Jasnu. Mlađe generacije će je godinama pamtiti po ulogama u hit serijama: „Viza za budućnost“, Lud, zbunjen, normalan“, „Kriza“, „Ne diraj mi mamu“…

Borba za vlastiti prostor

Zanimljivo, BiH je pokazala da u godinama nakon rata nema dovoljno novca da često snima filmove, ali sigurno ima kvalitetne i sjajne sitcome, koji su najbolji izvozni proizvod. Kada je stavljala svoj potpis na spomenute projekte, znala je, kaže, da je teško predvidjeti da li će biti gledani ili ne, jer taj sud donosi isključivo publika.

– U glumačkom poslu nema „zlatnih vremena“. Moj najveći uspjeh u profesionalnom smislu je kontinuitet. Vrlo sam posvećena poslu i jedna sam od rijetkih koja je uspjela održati kontinuitet. Kada razmišljam o tome šta je najljepše što mi je gluma donijela, to je sigurno; stalno propitivanje, percepciju i predodžbu. Očekivanje i ono što je u očima gledatelja. Te pitanje: „Šta je naše postojanje?“ – kaže Diklić na početku razgovora za „Azru“.

S Jasnom smo razgovarali na njenom, kako kaže, domaćem terenu, sarajevskom naselju Marijin Dvor, gdje je provela najljepše godine svog života. I danas je živa njena misao u kojoj kaže: „Kada glumac dođe u neke godine, nema razloga da na sve pristaje“. Kristalno jasne principe ima i danas na osnovu kojih bira projekte i uloge u kojima će se pojaviti.

– Prije svega su mi važni partneri i reditelji, a uz to i dobra atmosfera. Danas, nasreću, mogu birati. Ja sam uvijek za rad, rad i rad. Mladi glumac se mora boriti za svoj prostor radeći, a kada ga  osvoji može i birati.

Jasna potječe iz teatarske porodice, majka joj je bila glumica i lutkarska rediteljica, a sada, kada se osvrne na svoju mladost, misli da ni jedno ni drugo zanimanje nije imalo ni najmanju šansu ispred glume:

– Često spominjem pokušaj da studiram orijentalistiku, ali tu nisam dugo ostala. Moj način razmišljanja je išao ka umjetnosti.

Prevare nedodirljivih

Veliki dio profesionalnog puta Jasna je podredila radu s mladima. Osim što je od sedamdesetih godina član sarajevskog Kamernog teatra 55…

Kompletan intervju čitajte u printanom izdanju magazina “Azra” (broj 1110)  

Foto: Jelena Nišić

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti