Gdje je dobro biti žena? Od Islanda do Jemena…

Piše: Redakcija

Svake  godine   Svjetski  ekonomski   forum  izdaje   posebnu  publikaciju  kojom    upoređuje   prava  i  socijalnu  uključenost  žena  od  države  do  države.  Dok    kod  svakodnevnice     života   prosječnog muškarca   širom  svijeta       nema   suštinske  razlike,  kod  žena se  stvari dramatično   razlikuju.  Nije  isto  biti  žena   na  Islandu  i  u Jemenu

Još davno prije stanovnika drugih dijelova Evrope, Skandinavci su shvatili da društvo zasnovno na jednakosti i ljudskim pravima ima mnogo veće šanse da bude društvo prosperiteta i relativnog obilja nego društvo zasnovano na segregaciji, diskriminaciji ili povlasticama prema rođenju. Društvo sa dobrom raspodjelom bogatstva ima male šanse da se pretvori u poligon za ustanke, velike štrajkove i socijalno nezadovoljstvo koje se može pretvoriti u krvoproliće, kao što se to desilo u Francuskoj 1789..

Takođe, društvo u kojem je osigurana bar približna ravnopravnost žena i muškaraca, ima veće šanse da razvije mentalno zdravo i kreativno potomstvo, te da stvori isto takvu radnu i životnu sredinu. Najnaprednije i najbogatije zemlje svijeta, isključujući zemlje bogate naftom i ničim drugim, su upravo one zemlje sa visokom stepenom emancipacije ženskih prava, poput Skandinavskih zemlja, Njemačke, Kanade ili Novog Zelanda. Na čelu je Australije je žena, na čelu Njemačke je također žena, donedavna premijerak Islanda bila je takođe žena koja ne krije da jako voli žene, naročito jednu , sa kojom je u braku.

Muške globalne zanimacije

Kada su muškarci u pitanju, njihov život se od meridijana do meridijana razlikuje se tek u pojedinostima. Utakmice, automobili, zviždanje za damama u kratkim suknjicama koje prolaze ulicom, ispijanje alkohola, gledanje filmova za odrasle, Formula 1 ili boks globalne su zanimacije muškaraca kako sa Filipina, tako iz Brazila, Alžira, Ukrajine, Irske, Kameruna, Izraela, pa čak i kod muške populacije u BiH. No, kod žena se stvari dramatično razlikuju od zemlje do zemlje, od regije do regije, od kontinenta do kontinenata.

Ugledni, i uticajni Svjetski ekonomski forum svake godine izdaje zanimljvu i iscrpnu publikaciju pod nazivom „ The global gap Report” , gdje se upoređuju životni uslovi i građanska prava žena širom svijeta. Lista je sastavljena od 135 zemalja. Na čelu je kolone višegodišnji apsolutni pobjednik kad su ženska prava pitanju, Island, zemlja na koju bi se i mi mogli ugledati u mnogo čemu, bar kad su ljudska prava i socijalna politika u pitanju. Na na dnu ove neobične top liste je Jemen, zemlja koja sedmično dolazi na naslovnice svjetskih medija zbog nasilja, terorizma ili višetrukih kršenja ljudskih prava.

Prema tamošnjim zakonima, svjedočenje jedne žene vrijedi samo polovinu svjedočnja muškarca, a žene pred sudom nisu „priznate kao potpune osobe”, kako to u jednom od svojih godišnjih izvještaja iz 2005. navodi Freedom House. Građanka Jemena ne može nikako svjedočiti kad su u pitanju preljub, kleveta, krađa ili sodomija. Svjedočenje jedne žene može se pred sudom uvažiti samo ako ga potvrdi barem jedan muškarac. O pravu na obrazovanje , zaposlenje, političko angažiranje ili odgovarajuću zdravstvenu zaštitu, žene u Jemenu mogu samo sanjati. Skoro pedeset posto Jemenki svoj 18. rođendan dočekaju kao udate žene.

No, svijet nije crno – bijelo mjesto, podijeljen na dobre i plemenite, sjevernjake i zločeste, ženomrzački nastroje južnjake. Pojedine zemlje Afrike najbolja su mjesta za žene koje žele napraviti karijeru u politici, dok su pojedine zemlje Azije svjetski rekorderi po broju žena sa fakultetskim diplomama.

Island: Lezbejke, feministkinje i premijerka

Mala, prohladna zemlje na sjeveru Evrope jedan od od najstarijih demokratija na svijetu. Tamošnji parlament osnovan je davne 1930. godine. No tek 1915. žene na Islandu će dobiti puno pravo glasa, ali Island je i ovdje bio ispred Italije, Švedske, Kanade , Japana pa čak i Švicarske koja je tek 1971., svojim građankama dopustila puno pravo glasa.

Ipak, žena o imenu Vigdís Finnbogadóttir nije bila samo prva predsjednica Islanda, ona je i bila prva žena – šef države na svijetu, izabrana demokratskim putem. U službi je provela punih šesnaest godina od 1980. do 1996. i danas je društveno aktivna radeći kao Unicefov ambasador dobre volje. Njen izbor na mjesto predsjednice Islanda nije bio plod slučajnosti. Tokom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, Island su često potresali protesti žena, koje su tražila svoja prava u tada domiunantno muškom, poprilično tradicionalnom društvu na ovom otoku.

Ipak, 24. oktobra 1975. datum je koji je itetako ostao upamćen u modernoj historiji Islanda. Tog dana grupa feministica pod nazivom „Crvene čarape” organizirala je masovne proteste žena širom zemlje, a devedeset posto Islanđanki taj dan je ostavilo svoj „alat” , bilo da se radilo o poljoprivrednim altkama, pisaćim mašinama ili kutljačama. U zemlji koja je tada brojala tek 220.000 stanovnika, više od 25.000 žena se skupilo na trgovima Reyklavika, pjevajući ili držeći vatrene govore, tražeći ono što ima pripada. Među protestantkinjama je bila i tada desetogodišnja Thorunn Sveinbjarnardóttir.

– Ja se još uvijek sjećam kako je bilo u toj masi žena, koje su sve bile sretne. Ovo je bila lekcija za moju generaciju i mislim da je tajni sastojak tog uspjeha bila činjenica da smo uspjeli okupiti žene iz svih sfera društva – i sa lijeve i sa desne strane i iz svih društvenih klasa. To je bilo veoma važno. To je bio dan euforije – kaže za ugledni Guardijan Thorunn Sveinbjarnardóttir, bivša islandska ministrica prostornog uređenja od 2007. – 2009. godine.

Te 2009. godine na velika vrata islandske političke scene došla je Jóhanna Sigurdardóttir. Ova žena rođena 1942. u politici je bila već od 1978. te je u osam mandata bila na tamošnjeg parlamenta, a bila je i ministarka za socijalne poslove. Ipak, 2009. Jóhanna Sigurdardóttir će postati prva islandska premijerka će u naslovnice svjetskih medija doći kao prva deklarirana lezbejka na čelu jedne državne vlade. Istina, ona se 1970. udala za muškarca, rodila dva sina, no 1987. nakon razvoda je počela živjeti sa svojom partnericom. Kada je 2010. istospolni brak legaliziran na Islandu premijerka i njena partnerica se se vjenčale, te tako postale prvi vjenčani LGBT par u ovoj otočkoj zemlji. No, i pored svega toga Jóhanna Sigurdardóttir se pokazala kao vrlo mudar i sposoban šef države. Treba podsjetiti da je 2008. Island bio na rubu propasti nakon lančanag bankrota velikih banaka, motora tamošnje ekonomije.

Premijerka Jóhanna Sigurdardóttir je ipak uspjela zadražati situaciju pod kontrolom, te ponovo učiniti Island jednom od najboljih mjesta za život na svijetu. Ova mala zemlja ne samo da prednjači kada su pitanju stopa nezaposlenosti koja iznosi oko jedan posto, životni standard, kvalitet obrazovanja, Island se trudi da ravnopravnost žena ne bude tek puko, mrtvo slovo zakona. Mnogi Island nazivaju i „najfeminističkijom” zemljom na svijetu. Prije tri godiine vlada na čijem čelu je bila Jóhanna Sigurdardóttir, uspjela je zatvoriti sve strip klubove u zemlji, zabranivši da se žensko tijelo i golotinja prodaju za novac, na bilo koji način.

– Nordijske zemlje su vodeće kada je ženska ravnopravnost u pitanju. Mi žene prepoznajemo kao ravnopravne građane, ne ako sirovine za prodaju, rekla je tada islandska premijerka.

Ruanda : Tamo žene vladaju

Prije 19. godina Ruanda je bila mjesto najgoreg, najbrutalnijeg i najkrvavijeg masakra u modernoj historiji. U građanskom ratu, sponzoriranom od zapadnih sila za manje od mjesec dana mačetama je ubijeno više od pola miliona ljudi. Danas je Ruanda neka druga zemlja koja je aveti prošlosti i neprijateljstva između Hutua i Tutsija ostavila po strani, riješivši pitanje ratnih zločina i zločinaca je na mnogo efikasniji, jeftini i brži način nago što je to urađeno u Den Haagu, kada je Tribunal za bivšu Jugoslaviju u pitanju.

Stanovnici Ruande su nakon stravičnih dešavanja u svojoj zemlji shvatili da korijen svih problema ne leži u politici, nego u ljudima koji vode politiku. Nešto se iz korijena moralo mijenjati. Danas je Ruanda zemlja sa najvećim procentom žena u politici. Od osamdeset mjesta u tamošnjem parlamentu, na 45 stolica sjede žene.

– Osjećala sam da imam posebnu misiju, da sam glas žena. Ovdje se prave zakoni i ovdje sjede veoma obrazovane žene. Mi u parlementu možemo potegnuti pitanja koja se tiču žena i sposobne su osluškivati probleme, možda više nego muškarci, kaže Connie Bwiza Sekamana, član paralmenta Ruande.

Kako sama kaže kada je ušla u politiku, u tamošnjem Parlamentu je sjedilo samo 12 posto žena. Zahvaljujući Connie Bwiza Sekamana izglasan je zakon prema kojem tamošnjoj vlasti mora biti najmanje 30 posto žena. Ruanda je tu normu odavno prebacila.

Lesotho: Nepismenost kao nepoznanica

Mala, dosta misteriozna država na jugu Afrike, čije stanovništvo uglavnom živi od poljoprivrede i rada u rudnicima Južnoafričke republike. Ako je vjerovati brojevima, Lesotho je relativno siromašna zemlja, no ova parlamentarna monarhija izdvaja 12 posto svog nacionalnog bogatstva na obrazovanje. Rezultati ulaganja su više nego dobri. Lesotho je najpismenija afrička zemlja sa preko 85 posto pismenih, 95 posto žena je pismeno, što je podatak značajan i u svjetskim okvirima. Ova mala , daleka država tako je svjetski šampion kada je ulaganje u obrazovanje i u obrazvanje žena u pitanju. Obrazovanje je u Lesothu besplatno.

– Nekad su roditelji govoli da bi prije poslali dječaka u školu nego djevojčicu, jer se za njih moralo plaćati. Sada, kada imamo besplatno osnovno obrazovanje, u škole mogu ići i jedni i drugi. Kako je sve više obrazovanih djevojaka, više je žena koje se osjećaju slobodno i koje su sampouzdano. Ja sam veoma ponosna na to – kaže Mamokete Sebatane ( 65) penzionirana slabovidna učiteljica iz Lesotha.

Biti studentica

Zemlje perzijskog zaljeva nisu mjesta koja se mogu pohvaliti poštivanjem ljudskih prava, no i tu se stvari mijenju. Bogate zemlje kao što Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati ulažu jako mnogo novca u obrazovanje, dajući konačno i ženama jednake šanse kada je edukacija u pitanju. U Kataru čak šest puta više studentica pohađa univerzitete nego što to čine njihove muške kolege.

Biti majka

U Jemenu, najgoroj zemlji za žene a svijetu jedna od 39 žena umire na porođaju. Na drugoj strani, u Norveškoj, umrijet će „tek” jedna od 7600 porodilja.

Biti novinarka

Regija Kariba svjetski je šampion po broju medijskih kuća. Medijskim biznisom dominaraju žene, njih čak 44 posto. Na drugog strani, samo devet posto uredničkih pozicija u Velikoj Britaniji drže žene.

Biti biznis žena

 

Kada je biznis u pitanju , Tajland je vodeća zemlja kada je riječ o rukovodnim pozicijama, kao što su upravni odbori ili uticajne direktorske fotelje.. Procentualno 45 posto upravljačkih tijela u kompanijama na Tajlandu drže žene.

 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti