Nakon knjige pjesama „Soldat ljubavi“ i „Tajna istinske ljubavi“, Damir Mašić, krajiški pjesnik i pisac, završava svoju treću knjigu. Ovoga puta riječ je o prozi i autobiografskom štivu u kojem će iznijeti mnoge detalje iz svog života, kao i sve ono što je do sada iz vlastitog iskustva naučio. Možda stoga, knjigu Damir i zove „striptiz duše“, kako je volio za ovakvu vrstu pisanja reći veliki Meša Selimović. Najviše pažnje u trećoj knjizi posvetio je temi optimizam, koji je danas itekako potreban mnogima, ali i tome kako usmjeriti nekoga ko je u ljubavi nesretan, finansijski depresivan, da ne traži lijek u piću, tabletama za smirenje i kukanju. Životni brodolomi koje je osjetio i na svojoj koži, daju mu pravo, kaže, da napiše ovakvu knjigu.
Konvertiraj pesimizam
– Pjesme pišem od malih nogu, kao bivši član bihaćke rap grupe TNT pisao sam pjesme za svoju grupu. Kada se grupa raspala, mikrofon sam zamijenio samo olovkom i papirom. Ali, ozbiljnije pisanje počeo sam naljeto 2013. godine, kada sam se prijavio za takmičenje za najbolju pjesmu o rijeci Uni. Moja pjesma je ušla u finale i, iako nisam pobijedio, ostavio sam zapažen rezultat. Na nagovor porodice nastavio sam pisanje, te sam isprva objavljivao na profilu pjesme, kasnije na Facebook stranicu. Osim pjesama, pisao sam i izreke koje su „probile led“. Nakon silnih iskušenja kroz koje sam prošao naučio sam kako negativno pretvoriti u pozitivno. Često znam reći: „Konvertiraj pesimizam kroz konvertor volje, pretvaraj ga u optimizam, to ti je bolje” – kaže Mašić na početku razgovora za naš magazin.
Damir je rođen u Bosanskom Petrovcu, ali je njegova adresa u Bihaću. Odrastao je bez oca, s majkom, koja ga je, priča nam, neumorno odgajala i školovala. Završio je Elektrotehničku školu u Bihaću, ali zbog loše ekonomske situacije nije nastavio dalje školovanje. Međutim, to ga nije spriječilo da postane jedan od aktivnijih bh. pisaca i pjesnika, koji svojim radom doprinose očuvanju kulture i kulturnog stvaralaštva u našoj zemlji. Osim što su mu prve dvije knjige čitane, Damir ima i ozbiljnu armiju fanova na svojim društvenim mrežama.
Njegovu stranicu prati više od četiri hiljade osoba, dok objave imaju i po 15 hiljada dijeljenja.
– Ljudi pozitivno reagiraju na ono što objavim, često mi pišu poruke i zahvaljuju se jer sam im popravio dan, osjećaju se kao da nisu sami u svojim problemima, u depresiji i traženju izlaza. Međutim, nisam bitan ja kao osoba, bitno je da mogu pomoći i s tim ciljem sam tu na stranici. Jedina misija je širenje ljubavi i dobra, odnosno pobjeda optimizma nad pesimizmom – pojašnjava Damir.
Mašić je samohrani otac koji iza sebe ima dva braka. I o ovom poglavlju života on govori otvoreno, baš kao što je iskren i u svojim pjesmama i prozi koju privodi kraju. Da li se čovjek koji osjeti preljubu, ikada više odvaži na ljubav, pitam ga.
Damir sa sinom Ajdinom
Bijedna laž
– U ljubavi nije bijedna laž, nego je bijedna gluma. Mene prevara nije mnogo pogodila, nekako sam predosjećao da će doći do toga. Svoje vrijeme sam usmjeravao prema sinu, nisam mnogo razmišljao o tome, dok sam kopao dokaze da mi se to zaista dogodilo. Što sam više kopao, raspitivao se, to je bilo jasnije da se zaista dogodilo. Da, čovjek se može oporaviti ako nije ograničen i pod utjecajem mišljenja da su sve žene iste, da sve žene varaju. Ako nije ograničen na mišljenje da se ljubav događa samo jednom, da je ona prava, ustvari, bila ta osoba i da za njega više nema ljubavi. To su laži kojih se čovjek mora osloboditi. Oporavio sam se veoma lagano, jer za sebe kažem da sam pobožan. Počeo sam raditi na sebi, popravljati i svoj fizički izgled zdravim životom, teretanom… a psihički sam se nadograđivao knjigama. Nepunih mjesec poslije prevare sam izdao knjigu i već nakon nekoliko mjeseci imao djevojku. Jednostavno, život je nastavio još bolji i zanimljiviji – iskren je Damir koji danas uživa u svakom trenutku sa svojim sinom, koji je nakon razvoda ostao da živi s njim.
-Ajdin je pripao meni, nakon što sam sakupio mnogo dokaza o prevari, o tome kako je on još kao trogodišnjak tada bio vezan za mene. Razumnim radom socijalne službe i suda, te popuštanjem njegove majke na sudu, dijete je pripalo meni. To je bio i konačan cilj, da dijete ostane kod mene zbog naše jako bliske povezanosti, jer jedan bez drugog ne možemo početi dan.
Opstaje knjiga i u ovom vremenu
U vremenu interneta pisana riječ vodi tešku borbu, ali svako vrijeme ima svoje ljubitelje knjige, pa tako i ovo. Na pitanje; može li se danas uopće živjeti od pisanja, Damir odgovara:
– Ne može, naravno, danas u vremenu interneta, knjige su sve više zapostavljene, pisanje je samo hobi. Druga stvar je što je ekonomska situacija veoma loša, pa mnogi ljudi onih pet maraka za knjigu radije troše u nešto, prema njima potrebnije. U vremenu kada se narod bombarduje šundom, raznim reality programima, knjiga je potisnuta i puštena zubu vremena. U biblioteke ulaze samo studenti i oni stariji malobrojni koji još imaju želju za knjigom. Ali to ne treba da obeshrabruje mlade pjesnike i pisce, oni trebaju ipak da izdaju knjigu ukoliko imaju želju. Jer bitno je ostaviti trag, zaraditi koje dobro djelo. I ako nadležne državne institucije veoma malo novca izdvajaju za kulturu, ona još nekako na klimavim nogama opstaje u ovoj zemlji.
Vjera u ljubav
Ljudi često misle da je sreća u novcu, da je sreća pobjeći od problema, kasnije saznaju da nafaka ako nije suđena,neće stići pa da spavamo u rudniku zlata. Ja i danas, nakon svega što mi se dogodilo vjerujem u ljubav, čak i više i priželjkujem brak. Neko pravu osobu nađe na vrijeme, neko je nađe nakon mnogo godina, a neko pnakon mnogo brakova. Kako bilo, ona će doći u pravo vrijeme i u pravom trenutku ma kako se nama činilo da tako nije.
Foto: A.T.O. Photography