Teme

Ida Keškić: Od nesreće, bolovi su dio mene

Osjećam nešto, znači živim, i zbog toga sam zahvalna. Iz toga je proizlazila moja pozitivna energija. Dat mi je novi život s razlogom. Znači da imam još nekih važnih zadataka da obavim, i što prije stanem na noge, prije ću ih početi obavljati

Glumica Ida Keškić bila je strastvena zaljubljenica u skijanje. Nikada se nije nadala da će, nakon dugogodišnjeg iskustva, prošle godine u martu, dok je skijala s ocem, doživjeti nesreću na obroncima Bjelašnice. Zbog nedostatka snijega bili su primorani promijeniti rutu, nakon čega su se našli na nepoznatom lokalitetu Kabalovo, gdje je Ida pala u provaliju duboku 500 metara. Zadobila je teške povrede; lom četiri karlične kosti, kontuziju grudnog koša, napuknuće rebara, dislokaciju trtične kosti i nekoliko površinskih kontuzija. Ida je na Odjelu intenzivne njege i na Klinici za ortopediju i traumatologiju u Sarajevu provela 26 dana. Borila se tada kao lavica, i uspjela izboriti za svoj život. Danas je njeno zdravstveno stanje mnogo bolje.

– Gotovo potpuno sam se oporavila. Nedavno sam imala manji incident, lumbago, zbog kojeg sam bila primorana da jedno vrijeme mirujem u krevetu, ali doktor mi je objasnio da je to normalna posljedica nakon nesreće koju sam imala. Sada je sve uredu, i ponovo sam pokretna i aktivna. Izborila sam se, istina, ali ne želim da sebe zbog toga činim ekskluzivnom. Vjerujem da svi imamo lava i lavicu u sebi, i da ekstremne okolnosti u životu izvuku iz nas te zvjerke i podsjete nas koliko smo mi ljudi moćne mašine – kaže Ida za „Azru“.

VEZANA ZA KREVET

Porodica je prirodno glavna karika koja pruža ruku u teškim situacijama. Tako su i Idi njeni roditelji i sestra bili najveća podrška.

– Moja porodica je na prvom mjestu. Roditelji i sestra su zaista uvijek tu za mene i pružaju mi toliko ljubavi, razumijevanja i pune me brdom snage svaki put kad mi je ponestane. Tu su i moji prijatelji, koje sada već imam po cijelom svijetu, gdje svako na svoj način pruža oslonac. Izdvojila bih i svoje kolege, učitelje skijanja u Austriji, kojima su skijaške nezgode poznate, i koji najbolje znaju opasnosti off-piste skijanja, dočekali su me sa slavljem, divljenjem i velikim poštovanjem i prozvali „Divlja Kokos“. Tu su i ljudi koji su doživjeli slične nesreće, ili imali iste povrede, koje nalazim preko društvenih mreža, uz koje se ne osjećam sama, oni me najbolje razumiju, i naučili su me strpljenju – kaže Ida, te dodaje kako je nesreća utjecala da mijenja neke svoje životne navike.

– Kada sam saznala da ću duži period ležati, odmah sam promijenila način ishrane i pazila da ne jedem mnogo kako se ne bih ugojila od silnog ležanja. A s obzirom na to da su mi mišići atrofirali od nekretanja, još u periodu dok sam bila vezana za krevet, krenula sam s fizioterapijom. Kretanje, sport ili bilo kakva aktivnost je najvažnija za svačiji organizam i zdravlje. Kad je o tome riječ, tu nisam ništa mijenjala, od malih nogu sam aktivna, i ako ne skijam, onda idem na trčanje, planinarenje ili plivanje. Moje navike su se utoliko promijenile što sam primorana da pažljivije slušam svoje tijelo, jer su od nesreće bolovi dio mene, i moram biti na oprezu i na pragu svakog bola stati. Limitirana sam za neke radnje, naprimjer skokove ili dizanja teških stvari, a posebno izbjegavam biti dugo u sjedećoj poziciji, jer mi je to najbolnije – kaže Ida.

Dugogodišnja aktivna skijašica i učiteljica skijanja, nakon nesreće koja ju je zadesila, nije odustala od ovog sporta. Kaže, ova ljubav je sastavni dio nje, i ne može se ugasiti tek tako.

– Nije me bilo strah vratiti se ponovo na skije. Skijam od svoje druge godine. Kao i svaki put pred skijašku sezonu, jedva sam čekala da ponovo budem na stazi. Tako sam i ove sezone u septembru otišla na glečer u Austriji. Kada je riječ o freeride skijanju, osjetila sam da sam opreznija. Nije riječ o strahu, već tome da više poštujem planinu i njenu divlju stranu, jer je zaista nepredvidiva. A to poštovanje je važno imati, prema prirodi općenito, tako da to gledam kao da sam se u svom odnosu prema planini popela na viši nivo. Naša veza je napredovala – kaže Ida.

NOVI ŽIVOT

Ovoj mladoj Sarajki, aktivnoj sportašici, glumici željnoj novih izazova, vidjeti sebe nakon nesreće u kolicima, nije bilo lako. No, njen pozitivan duh i čelična volja pomogli su joj da pronađe potrebnu snagu i nadvlada okolnosti u kojima se našla.

– Kolica su bila zabavna za naučiti se vrtjeti i plesati u njima (smijeh). Za mene nije bilo druge opcije, već te da ću ja to prebroditi. Čak nije bilo riječi o tome da li ću uspjeti, već da sam to već prebrodila. Što sam uopće preživjela veliko je čudo za mene, u koje sam se uvjerila kada sam prošlog ljeta odlučila planinariti do mjesta nesreće, gdje sam prvi put vidjela te stijene i pitala se: „Kako sam ja ovo preživjela?“. Dok sam padala, bila sam ubijeđena da je to moja smrt. Sve osim smrti je bolja opcija, i to je, prije svega, moj glavni pokretač, od prvog trenutka, otkako sam ležala na mjestu nesreće i čekala pomoć tri sata, tu sam već ponavljala sebi: „Nisi mrtva, sretnice!“. I to je kao da ti je neko poklonio novi život, pa borba dođe automatski, organska je i vrlo jaka. A poklon života se ne odbija, niti se razmišlja o tome da li se može prebroditi. I bol dođe kao poklon. Osjećam nešto, znači živim, i zbog toga sam zahvalna. Iz toga je proizlazila moja pozitivna energija. Dat mi je novi život s razlogom. Znači da imam još nekih važnih zadataka da obavim, i što prije stanem na noge, prije ću ih početi obavljati – priča Ida iskreno.

Foto: Almin Zrno

U septembru prošle godine Ida se iz Berlina preselila u Salzburg, gdje studira filmsku režiju.

– To je došlo nekako prirodno, nakon što sam u Berlinu već kreirala muzičke spotove za prijatelje koji imaju bendove, pa sam htjela popuniti rupe u samoj bazi filmskog zanata. Time ne odustajem od glume, štaviše, u svaki svoj projekt uključujem i sebe kao glumicu, jer to je moje prvobitno i glavno zanimanje. Fakultet mi oduzima većinu vremena, a kad nisam na fakultetu, onda koristim tu privilegiju što živim okružena prelijepom i bogatom prirodom, pa idem skoro svakog dana trčati uz rijeku Salzach, ili planinarenje i alpinizam na Alpama. Zimi radim i dalje na planini kao učitelj skijanja, a u Sarajevo dolazim kad god mi se ukaže prilika i kada imam slobodnog vremena – kaže Ida, koja je trenutno okupirana snimanjem kratkog filma.

– Snimanje je počelo četvrtog maja, mnogo sam uzbuđena, posebno jer je oko filma okupljen internacionalni tim; mlada, talentirana, angažirana ekipa iz Njemačke, Austrije, BiH i Hrvatske. Film je psihološka drama i nadrealizam, snima se u Motelu Plitvice u Hrvatskoj, a glavnu ulogu tumači Darja Badnjević, I sebi sam po običaju dodijelila ulogu. Otkako sam počela studirati, angažirana sam kao glumica u nekoliko projekata svojih kolega. Nakon toga igram u dva kratka filma, a potom u junu dolazim u Sarajevo, gdje se intenziviraju pripreme za „Javorwood Festival“, koji se održava od 30. jula do petog augusta. Mnogo radim na tome da održim festival kakvog nema u BiH, koji predstavlja simbiozu umjetnosti i prirode, i drago mi je vidjeti kako raste polako iz godine u godinu – otkriva nam Ida.

Processed with VSCO with h6 preset

 TETKINA EMA

A kada dođe u Sarajevo, osim u idili porodičnog doma, Ida uživa u društvu malene Eme, kćerkice njene sestre Martine Saire. Uloga tetke (a tetkama se odmilja tepa i da su djeci kao druge majke), čini je neizmjerno sretnom.

– Uživam maksimalno. Primijetila sam da nikad ne mogu doći bez poklona za nju, i kad sam u najvećoj gužvi, uvijek nađem vremena da joj nešto kupim i obradujem je. Žao mi je što je ne viđam češće, strašno mi nedostaje i onda se još bojim da će me zaboraviti. Kada na Viber videopozivu čujem: „keka“, to me tako obraduje i bude mi najveći poklon od nje. Kad bude dovoljno velika za izlaske, neću više biti ni druga majka, već prva – kaže Ida.