LifestyleTeme

Sve je do žene

Kažu, sve su žene iste. Nisu ni nalik. Kad vam kažem. Najbolje to vidim po muškarcima koje njihove žene oblikuju. Jer, htjeli to oni priznati ili ne, oblikuje njih njihova žena k’o plastelin, ovako ili onako.

Razliku u ženama najbolje sam vidjela kroz jednog muškarca, koji je prvo dugo u braku bio s jednom, pa onda ostavio tu i oženio drugu. Ma on je bio jedan čovjek dok je živio s prvom, a drugi, koji se ni u putu nije sreo s onim prvim, otkako živi s drugom ženom.
Elem, prvu je oženio iz velike mladenačke ljubavi. Onako iskreno, nekalkulantski, našli se, čak joj je i poeziju recitir’o. I dobio s njom dvoje djece.
Uvijek je on bio nekakva čivija i veliki intelektualac. A nije bio ni lak čovjek za zajednički život, iako duša od čovjeka. Brz na jeziku, volio društvo i žene, furao svoj fazon, znao ugodit’ po sistemu – ko ne zna sebi, ne zna ni drugima.
E dok je bio s ovom prvom, damom par ekselans, rođenom taktičarkom lijepih manira, sve njegove loše osobine bile su zakopane. Ako ih je i bilo, nisu se vidjele.
Nije toj ženi bilo nimalo lako. U biti, sama je odgajala djecu, išla na posao, bila – žena, majka, profesorica, domaćica, kraljica… Ljudi su je voljeli zbog njene skromnosti, jednostavnosti, pameti, lijepih manira, strpljivosti. Tako je i djecu dizala.
A njega tako lagano, kako je samo ona znala, oblikovala, smirivala njegovu sirovost, temperament, loše navike. Dok su bili skupa, imali su sve i nisu bili gladeži koji bi uvijek htjeli više. Znalo se u toj kući da postoje stvari koje se ne mogu platiti novcem i da su pravo te stvari najvrednije. I to se njegovalo.
Decenijama poslije, u društvu u kojem se on kret’o, odnekud se pojavila ona, koja će mu postat’ druga žena.
Fištrija, vještica, aspida! Ona koja je samo mogla glumit’ damu, ali ni to dovoljno uspješno – svi su je odmah prokontali.
A još kako je Sarajevo mahala u kojoj se sve sazna, uskoro se saznalo i ko je, i odakle je šljegla, i kakvu neslavnu prošlost ima, i kako su njeni muškarci završavali, i kako bi uzela gladnom zalogaj iz usta, iako i sama ima previše.
E, ona takva je počela podgrijavat’ ono drugo u njemu. Ono što je prva držala duboko zakopanim. Počela ga je hvalit’ na sva zvona, pumpati mu ego, gurat’ u pravcu rasprava, potom i raznih poroka, ubjeđivat’ da mu je jedina ona prijatelj na svijetu, da su svi drugi, pa i žena i djeca, s njim samo iz interesa, da ga svi takvog dobrog iskorištavaju, da su mu prijatelji vukovi koji samo čekaju da ga rastrgnu, da on njoj treba pomoći, pa će sve njeno biti i njegovo.
I on zatelebes’o. Ama da je makar ta ženska pristojno lijepa, ne bi mu ženi ni krivo bilo. Hajde, rekla bih, up’o čovjek kao i drugi stari panjevi u krizu srednjih godina, pa se pali na mlađe i ljepše. Nego jok – Gargamel u ženskom obliku. Prvoj mu ženi ni po tome ne može cipela okrenut’, a kamoli po obrazovanju, porijeklu, manirima i namjerama.
Pod njenim utjecajem, počeo je mrzit’ svoju prvu ženu. Ubijedila ga je da ga je ona pravila papkom, da je njegovu muževnost ubijala, da bi on još puno dalje dobacio da je bila druga žena uz njega, da je i djecu okrenula od njega i da ga svi skupa samo iskorištavaju, da ga niko ne voli na način kako bi trebalo voljet’ takvog muškarca poput njega.
Žena jedno vrijeme šutjela, mislila proći će ga. Tugovala kad je saznala s kim je vara. Da je makar kakvu bolju naš’o!
Ipak, mislila je, proći će. Damski prolazila kroz to, djecu saulisala: „Neka ga, pustite ga. Rospija će ga iscijedit’ i dohakat’ mu. Ne trebamo mi ništa govorit’.”
I bi teatralan odlazak od kuće. Održao im predavanje kako ga niko ne pazi, ne cijeni i ne zna s njim poput ove nove. Okrenuo se na peti i otperj’o u drugi život.
Od tog dana je postao i drugi čovjek – gramziv, nepovjerljiv, zaboravio poeziju, okrenuo se raznim porocima, šikanir’o prijatelje.
Ma za ne prepoznat’! Prijatelji mu govorili, on ih napad’o, pa su se i oni udaljili. Ost’o je okružen dvoličnjacima. I pod kontrolom druge žene, koja bi se sjajno uklopila u stereotipe o vješticama koje znamo iz bajki. Uključujući i onu bradavicu na nosu.
Pošto on nije glup čovjek, već nakon godinu je skužio šta je napravio, gdje je pao i šta je izgubio.
I povjerio se jednom od starih prijatelja kad ga je sreo. Rado bi se vratio prvoj, ali kod nje više povratna ne važi. A i ne trudi se puno, pomirio se da će završiti s ovom, pustio se k’o tikva niz vodu. Kaže:
– Toliko sam zaj..an, da sam sam sebe zaj..’o! Ali eto, barem sam odabr’o dobru mater za svoju djecu. Sva sreća da ova barem ne može više rađat’!
Sve žena može – od gospodina napravit’ fakina, a od fakina gospodina.
Pošto muško ne poznaje intuiciju, bit će mu šta ga zapadne.
I u šta ga nagon utjera.

Indira Kučuk-Sorguč