Ekskluzivno za AZRU, Alberto Tomba: Uvijek sam bio pažljiv prema majci i sestri

Piše: Lejla Bejdic

Legendarni italijanski skijaš Alberto Tomba, trinaest godina je bio dominantno lice alpskog skijanja. Koliko je bio poznat po svom specifičnom i agresivnom stilu skijanja, podjednako je važio za velikog šarmera i sportistu koji je privlačan mnogim ženama. Kroz svoju prebogatu i medijski iznimno praćenu karijeru osvojio je pet olimpijskih medalja te postao prvi alpski skijaš koji je uspio osvojiti zlatne medalje na dva olimpijska takmičenja zaredom. Godine 1988. na ZOI-u u Calgaryju osvojio je zlato u slalomu i veleslalomu, te tako postao prvi skijaš koji je osvojio najsjajnija odličja u dvije različite discipline, a zatim je na ZOI-u 1992. godine u Albertvilleu ponovio uspjeh u veleslalomu.

Osvojio je srebra na ZOI-u u Lillehammeru i Albertvilleu (1992. i 1994. godina) te veliki Kristalni globus, zajedno sa malim Kristalnim globusima za slalom i veleslalom 1995. godine. Zbog svog temperamenta, načina skijanja i stila života, ubrzo je dobio nadimak “La Bomba”. S legendarnim Tombom razgovarali smo prošlog vikenda na Jahorini. Tombi, koji je nebrojeno puta dokazao koliko voli našu zemlju i koliki je prijatelj, ovo nije bio prvi dolazak u BiH. Ovoga puta na Jahorinu je došao kao zaštitno lice trke „Trka poznatih ljubitelja Jahorine“.

 Četvrta posjeta BiH

– Sretan sam što sam na olimpijskoj planini Jahorini, odlično je biti dio ove grupe, koja okuplja prijatelje Jahorine i ljubitelje skijanja. Dočekala me predivna i prijateljska atmosfera, a ovo skijalište je na istom nivou kao i neki od najboljih evropskih i svjetskih ski-centara. Prezadovoljan sam, jer vidim da su piste u optimalnom stanju, nisam skijao, ali moje kolege koje su skijale prenijele su mi utiske da zaista vrijedi doći na Jahorinu i skijati, kao turist, amaterski ili, također, vježbati ako se profesionalno bavite ovim sportom – kaže Alberto na početku razgovora, te nam otkriva šta je to što naročito pamti i što ga veže za našu zemlju.

– Imam odlična sjećanja za ovo mjesto, prvi put sam ovdje bio 1987. godine, potom sam se vratio 1997. godine. Najviše se sjećam problema koji su nastali tokom rata i u tom periodu nismo skijali, jer je bilo previše opasno. Deset godina nakon toga, ponovo sam se vratio zbog trke. Ovo je moja četvrta posjeta vašoj zemlji. Smatrao sam da je Jahorina manja planina, ali tek sad vidim da je mnogo veća nego što sam zamišljao. Volio bih da se vratim ovdje i nadam se da će od moje naredne posjete proći manje od 10 godina. Najviše mi se dopada što su ljudi uprkos svemu što im se dogodilo prethodnih godina i dalje pozitivni i optimistični. Sviđa mi se vaš smisao za humor i što ste mnogo gostoprimljivi – govori nam.

Karijeru je završio na sebi svojstven, spektakularan način, majstorskom pobjedom u posljednjoj trci u finalu Svjetskog kupa u Kran Montani, koja mu je bila jubilarna pedeseta u karijeri. Nakon aktivne skijaške karijere Alberto je konačno pronašao vremena da se posveti i drugim stvarima i obavezama mimo sporta. Bavio se i reklamiranjem pojedinih firmi poput File i Rossignola (1997.), izdao je parfem “Indecente”, a okušao se i kao model. Pomaže projekte za siromašne, a također je radio i na izdavanju knjiga bajki za djecu, koje je napisala njegova sestra. Još je aktivan i u UNICEF-u.

– Prošlo je 20 godina otkako sam se povukao, sastajem se s mladim ljudima i obožavateljima, najviše vremena provodim sa svojom porodicom, koja me uvijek pratila. Mnogi me žele kao trenera i u reprezentaciji, međutim, to za mene nije jednostavno, budući da sam na zalasku svoje karijeri postigao maksimum, tako da se sad mogu samo baviti rekreativno skijanjem. U svojoj karijeri ne bih ništa mijenjao – iskren je.

Italijani su poznati kao veliki gurmani, ljubitelji mode i šarmeri. Izuzetak nije ni Alberto. U svom stilu nam je govorio šta jednog muškarca čini džentlmenom, ženu damom, ali i otkrio tradiciju koja vlada u Italiji i njegovoj porodici za vrijeme 8. marta, Međunarodnog dana žena.

– Uvijek sam bio pažljiv prema ženama, posebno prema mojoj majci i sestri. U Italiji se tradicionalno za 8. mart ženama poklanja cvijet mimoze. Mimoza simbolizira poštovanje, sigurnost i izvjesnost, predstavlja simbol žene, emancipacije, slobode i osjećajnosti. Dok sam bio dijete, s bratom Marcom uvijek smo za taj praznik pokušavali iznenaditi svoju majku s buketom mimoze, pa smo tu tradiciju zadržali do danas. Buket se uvijek predaje uz veliki poljubac – prisjeća se.

Uprkos velikom uspjehu koji je postigao, Alberto je zadržao skromnost, pa priznaje kako su mu najdraži pokloni oni koji ne predstavljaju materijalno bogatstvo nego nose poruku ljubavi.

Lijepa riječ

– Kad sam bio mlađi, volio sam dobiti na poklon automobil ili neku skupu stvar, ali danas najviše cijenim uzvraćeni poljubac i lijepu riječ – kaže on.

Alberto je od početka karijere bio miljenik mnogih žena. I dok je on osvajao mnoge brze skijaške staze, njegovo srce nije još osvojila nijedna dama, barem ne u onom formalnom smislu.

– Još putujem mnogo, tako da je teško. Moja majka je ljubomorna (smijeh). Moja sestra ima kćerku, moj brat ima sina, tako da sam joj samo još ja ostao kao njen mezimac. Još sam slobodan, jednostavan. Iskreno ne znam, iako imam 50 godina, brak nije moja stvar, a vrijeme prolazi prebrzo. Možda je za mene prava djevojka bila kada sam se bavio skijanjem, ali danas je još nisam našao, a ko zna, možda je nađem večeras – šarmantno odgovara i otkriva šta jednu ženu čini damom.

Alberto nam i otkriva šta, prema njegovom mišljenju, jednu ženu čini damom, te koje karakteristike treba posjedovati.

– Žena je nešto najljepše na svijetu. Ona je osnov i stub svake porodice. Prava žena mora da bude samouvjerena. Ona mora sebe da voli zbog toga šta je i šta nije. Mora da bude sigurna u sebe i svoje odluke, da ima poštovanja prema sebi, a i svom partneru. Treba da bude otvorena i iskrena u svojim osjećanjima. Za mene jedna dama mora da bude njegovana. Mi Italijani smo mnogo temperamentni pa žena mora da ima dobre živce (smijeh).

Zašto sam otišao u penziju

– Volim da se predstavim kao Alberto, a ne Tomba, jer tokom karijere imao sam mnogo problema s medijima i slikom koja je predstavljena u javnosti. Mediji u Italiji stavljali su me na sami linč. Moj najveći poticaj za odlazak u penziju bio je pritisak koji sam osjećao od stalnog prisustva u medijima. Nije bilo dovoljno samo trkati se. Alberto je morao da osvoji na svakoj trci, a ako bih je završio kao drugi, to bi značilo da sam izgubio. Dešavalo se, ako poljubim prijateljicu, da čitam naslov u novinama: „Albertova nova djevojka“. Onda se ta osoba morala kriti, pa njena porodica… Jednostavno, postao sam previše umoran. Samo da bi se novina prodala, moje ime su vezali uz svakakve stvari. Danas najviše volim da se predstavim samo kao Alberto, da me prvo upoznaju kao osobu kakva zaista i jesam pa onda sve ostalo.

Foto: Jelena Nišić

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti