Čak i oni koji u vrijeme bivše Jugoslavije nisu voljeli skijanje, znali su vrlo dobro ko je Bojan Križaj. As alpskog skijanja, svojevremeno jedan od najvećih slalomaša svijeta i nekadašnji reprezentativac Jugoslavije, koji je osam puta pobjeđivao na trkama za Svjetski kup, te dva puta nastupao na Zimskim olimpijskim igrama, danas plovi poduzetničkim vodama. Sa 61-godišnjim Slovencem razgovarali smo na Jahorini, planini za koju ga vežu mnoge uspomene. Na olimpijsku ljepoticu Bojan dolazi, ne samo zbog obaveza prema hotelu “Vučko”, čiji je i suvlasnik, nego i privatno, kako bi zajedno sa svojom porodicom uživao u slobodnim trenucima, ali i svježem zraku.
Zadnja utrka
– Emotivno sam vezan za Jahorinu, jer sam tu uspio pobijediti na Svjetskom kupu. To je razlog zbog kojeg se uvijek vraćam ovamo. Tu sam proživio mnogo lijepih dana. Taj biznis nije više onakav kako je bio zamišljen u početku, ali uprkos tome uvijek dolazim u “Vučko” i tu uživam. Moja djeca, također, dolaze ovdje. Svi smo vezani za Jahorinu. Ako je staza dobra za skijanje, onda svakog dana skijam. Ljeti vozim bicikl. Rekreacija, odmor, uživanje, čak i beremo borovnice – kaže Bojan i otkriva nam kako u životu profesionalnog sportiste izgledaju prve godine nakon završetka karijere.
– Prve godine nakon okončanja profesionalne karijere su veliki problem svih sportista, jer ako ne napraviš neku zalihu, ili u novcu ili u znanju kroz svoj sportski život, onda si na početku života. To je veliki hendikep. Čovjek je u to vrijeme veoma ranjiv i mnogo tih vrhunskih sportista u drugom poluvremenu svog života ima velike probleme – iskren je.
Posljednju trku Bojan je odvezao 1988. godine, završio ju je tako što je na zadnjim metrima staze skinuo skije i ušetao u cilj.
Kompletan intervju čitajte u printanom izdanju magazina “Azra” (broj 1098)