Jedna tipična o mušku i žensku

Piše: Redakcija

Kažu da se muško i žensko razlikuju k’o planete Venera i Mars. Meni se, ipak, čini da se tu i tamo poklopi neka sličnost. Barem u nekoliko slova. Ova dva spola baš su mi k’o tulumba i tufahija. Početna slova su ista i obje slastice su agdali, samo što je jedna napunjena a druga bez fila. I naravno obje asociraju na one anatomske razlike u međunožju između muških i ženskih, zar ne?

E, sad ovo bi trebala da bude priča o tim razlikama, koje se na kraju opet sjedine i duhom i tijelom. Znači, jedna posve ordinarna priča iz koje se može pročitat’ zašto je žensko žensko, a muško muško i što se baš i ne razumiju kad treba da se razumiju.

Njih dvoje su po svemu običan par. Godinama u vezi i još se ne uzimaju. Sve im nešto preče, a zapravo ušli u kolotečinu i ne miču. Što bi naši stari rekli, „ni haberden ni guzenden”.

Ova se cura u nekom trenutku uplašila da će joj voz proći a da se neće udat’. Pogotovo što je tog svog voljela. Lijepo joj s njim, ali se udaljavali. Okolina podrazumijevala da će se mahalom prolomiti svadbene sirene, a njih dvoje sputovalo milion razloga. Bar je ona tako mislila.

I uz to zabrinula se da on nema kakvu drugu: –  Eto, dva dana nije sa mnom progovorio. Vidim da mu više nisam zanimljiva. U šejtana se pretvore dok ne dobiju onu stvar, a onda ko te šiša. Ulovio lovac i voz! Šta li je, Bože dragi? Sto posto ima drugu.

I, onda, k’o ženska posla – počela analizirat’ i tumačit’ njegovu šutnju k’o nezainteresiranost, uvjerena da mu se neka druga prikazala. A njemu ni na kraj pameti da ona ima ikakav razlog za sumnju. On je mislima miljama udaljen. Njemu je naša reprezentacija na pameti. On konta kako će zbavit’ lovu i završit’ s plavima u Brazilu. Mota po glavi razne opcije.

A ona po svojoj mota sve drugo samo ne to i napada ga: – Da ti nemaš kakvu drugu?! Reci mi, bolje da mi ti kažeš nego da čaršija govori i smije mi se iza leđa. Budi muško jednom!

A on gleda kroz nju. I čuje i ne čuje.
I dok on prevrće očima, ona sa sobom vodi monolog: – Da mu nije šta ona materešina nagovorila protiv mene… Il’ da mu onaj Hamo nije prič’o kako sam se vodala s njegovim komšijom Piketom prije dvije godine… Muško je to. Ne voli poređenja. A da nije ona njegova bivša ždroha opet zabacila udicu… taman se rastavila, garant hoće da mu se opet uvali… Ne bi me začudilo kakva je to fištrija… Džaba ja ovo sve kontam, on me više ne voli.

I šute oni jedno pored drugog, dok on tabiri varijante koga obradit’ za avionsku kartu, kroz glavu mu samo jedna misao: – Prodat ću golfa. Može mi biti za karte i za hotela. Al’ prije toga ću ga napucat’ – bit će k’o nov. Kad mu udarim novu boju i promijenim limariju, tušnut ću ga za petaka, hoću, oca mi. Samo da požurim, i drugi će se dosjetit’ istog fazona.

I tako oboje u dumanu. Ona prevrće po glavi sijaset razloga zašto joj on ne poklanja pažnju –  a on se zadever’o oko odlaska u Brazil. O svemu ona razbija glavu, samo nije nadošla na ono pravo. Jest, vala, baš je u velikim problemima. Valja učit’ plesat’ sambu!

A on, ništa. Ona se njemu podrazumijeva i tu je sve čisto – oženit će se poslije Brazila.

Da ne dužim, ova je naša istjerala mak na konac. Propitivala ga k’o Gestapo. Izvlačila iz njega i krv i dušu i ono malo masti što je ovaj žgoljavac pod kožom im’o.

– Šta ti je, reci mi? Ne možemo više ovako. Šta te muči? Osvijesti se, čovječe. S tobom nisam dva dana čestito ni rečenicu razmijenila…

I tako, kako to samo žensko zna. I on je progovorio, bolje rečeno, zaneseno prošapt’o: – E, da mi je u taj Brazil.

Ona se ljutnula, zafrkisala, propuhala nosnicama k’o razjareni bik pred borbu. I očitala mu bukvicu: – Hej, dok su meni oči i na leđima, a mozak mi k’o najbrži procesor radi sve da skontam šta ti je, što me ignorišeš, tebi je samo dernek na pameti!

Ali, malo-pomalo, prišla mu, skuhala jednu brazilsku i ubijedila da će ići u Brazil. I da će ona lično ono što im je njena tetka iz Njemačke nanijetila hedije za vjenčanje dat’ njemu da navija za naše na Marakani!

I tu mu je bio i kraj. Posljednje informacije kažu da će svadba uskoro. I da će žensko po ko zna koji put provesti ono što hoće.

A i muško će. Kako god okreneš, karta mu se smiješi. I ne ide s njom nego sa svojom muškom rajom. Ku’š ljepše?!

I  vi se sad pitate gdje ja tu vidim sličnost između muška i ženska?
U jednom. Svak’ na kraju istjera svoje.

Indira Kučuk-Sorguč

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti