Ja sam iz Krajine, zemlje junaka

Piše: Redakcija

Volim jesen, posebno je lijepo kako oktobar boji lišće, pa kad vam pogled krene po nekoj bosanskoj vrleti, kao na mekom ćilimu smjenjuju se žuta, žuto-crvena, zeleno žuta… U oktobru jedni drugima stalno nešto darujemo, u kuću nosimo. Nekom jabuke, nekom pekmez od šljiva, med, kompot…

I nigdje na svijetu jesen nije lijepa kao u mojoj Krajini. Livade i uređena dvorišta svježe su pokošeni, zemlja se priprema za hladnu zimu, dim se vijuga i nagovještava da će se neko sladiti pečenim kestenjem. I ja ću. Moj daidža će ih samo za mene ispeći i uvijek tačno zna kad ću doći. Dočekat će me topli i oguljeni. To se zove ljubav.

Ne mogu stereotipi opisati ove radišne ljude, naviknute na trpljenje i inat. Ne može u riječ “ljuti” stati cijeli onaj žar kad se voli svoje, ona gotovo dječija dobrohotnost prema drugom i drugačijem, iskonsko saosjećanje, genetski ugrađena svijest da je ljepše i bolje umrijeti za ono u šta vjeruješ nego živjeti samo da bi stanovao.

I koliko god ismijavali i relativizirali ep u krajiškim životima, svako zanijemi šta su u stanju učiniti ovi ljudi kad ih nešto otrgne iz životne inercije.

Krajišnicima Bosna nije bamija, šiš ćevap, pače, kadun butić, tersluk… prosječan Krajišnik ne zna ni šta znače te riječi. Egzotičnim turcizmima učili smo se iz pjesama Dine Merlina, a vrištećom ljubavlju prema Bosni vjerovali da se mogu poništiti kilometri, geografija i različitost koja ih odvaja od matice zemlje. Je li bilo dovoljno?

Dominantni dio moga identiteta je krajiški. Kako znam da je tako? Pa, ostalo je u meni one provincijalske osjećajnosti i činjenica da sam ispala blećak 1000 puta očito je iz mene neće istjerati. Još se čudim kada me poznanici ljube u obraz, iako mi nije rođendan. Na svaki nagovještaj omalovažavanja, dižem sidro, iako bi ostanak značio deblji bankovni račun.

– Sarajevo je, sinko, dugo bilo esnafska zajednica. Trgovina nije bila samo u svrhu ekonomije, to je bio način da se preživi. Imaš puno od njih naučiti. Za to vrijeme, tvoja je Krajina bila vojno ustrojena, kod vas su vladali drugačiji zakoni, drugačije su se moral i duhovnost kreirali – govorili su mi davno.

Htjedoh ih poslušati. Ali kad god sam kalkulirala, mislila da postupam pametno, a ne kako srce nalaže – izgubila sam. Neću više nikada.

Preporučujem

Ako niste, pogledajte film Mirsada Ćatića Ćuperka  “Ja sam iz Krajine – zemlje kestenja“. Naučite nešto o ljudima koji stoljećima strpljivo brane najzapadniju kapiju bosansku.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti