Zamislite da s prozora svoje kuće pod najljepšim suncem gledate najljepše more na svijetu, ali da do njega ne možete doći ni uz najbolju volju i u želju. Ahed Tamimi (16) i članovi njene porodice nikada nisu otišli na izlet do obližnjeg mora i ručali na plaži, onako kako to rade njihove izraelske komšije. Ahed, njeni najbliži i mještani mjesta Nabi Saleh, udaljenog dvadesetak kilometara od Ramallaha, nikada nisu otišli na bilo kakav izlet. Rodili su se i odrasli uz vojne punktove izraelske vojske, racije, nišane i duge cijevi u rukama vojnika, i to je sve što oni znaju, cijeli njihov svijet je jedan logor pod otvorenim nebom.
– Kada moji prijatelji i ja izađemo u selo, popnemo se na vrh brda, i zamislimo kako ispred sebe imamo more u kojem možemo plivati. Međutim, okupacija nas sprječava u tome – kaže Ahed.
Hapšenje brata
Stvar koju ona možda jedino više voli od mora je fudbal. Ova 16-godišnja Palestinka je strastvena ljubiteljica najvažnije sporedne stvari na svijetu, i veliki fan Neymara. Toliko je opčinjena fudbalom i ovim fudbalerom da mu je jedne prilike za rođendan s rodicom Janom napravila tortu od jagoda.
– Moj prvi san je da vidim Palestinu slobodnu, a drugi da upoznam Neymara Jr-a – kazala je u jednom od svojih intervjua.
No, plavokosa Ahed u žižu medijskog interesa nije došla zbog fudbala niti slavnog Brazilca, već njene hrabre borbe protiv okupacije. Uhapšena je nakon što je vikala na izraelske vojnike, gurala ih i udarala u namjeri da ih otjera sa svog imanja. Video je snimljen i završio je na YouTubeu. Ubrzo, Ahed je lišena slobode.
Mlada aktivistica je 2015. godine stigla na naslovnice nakon što je pokušala spriječiti hapšenje svog brata, koji je bacao kamenje na izraelske vojnike. Ahed je ugrizla vojnika za ruku. Nakon tog događaja je zajedno sa svojom porodicom upoznala palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa.
Za jedne Ahed je hrabra djevojka, za druge neko ko izaziva nevolje.
– Ahed Tamimi ima svega 16 godina, a već je poznata javnosti, i to ne samo jer joj duge plave lokne daju upečatljiv izgled za jednu Palestinku. Poznata je, prije svega, kao ikona otpora izraelskoj okupaciji. Sada je optužena – piše DW u komentaru naziva „Junakinja ili provokatorka?“.
Upravo su njena gusta plava kosa i nebesko plave oči ono što je skrenulo pažnju svijeta na nju. Zaboravljajući da je jedna djevojčica trenutno u zatvoru, „teoretičari“ se bave pitanjem da li je Ahed potomak Vikinga, križara ili čak Bošnjaka, koji su u Palestinu emigrirali nakon 1878. i Berlinskog kongresa. Bez obzira otkud Ahed plava kosa, to neće riješiti „Gordijev čvor“ u zemlji na koju pravo polažu i Jevreji i Palestinci. Ali, treba znati da je prvi čovjek s plavim očima rođen prije 10.000 godina u blizini rodnog mjesta najpoznatije Palestinke današnjice. Jordan je zemlja s najvećim udjelom plavookih ljudi na svijetu, kaže jedna danska studija.
– Izraelski zakon nije važeći na Zapadnoj obali. Šta joj je drugo preostalo osim revolucionarne akcije protiv tiranskog režima koji kontrolira njen život – piše komentator liberalnog izraelskog lista „Haaretz“.
Hrabrost da se suprotstavi okupatorima Ahed je naslijedila od roditelja. Njeni otac i majka su lideri otpora u Nabi Salehu. Mnogo puta su pritvarani. Njen otac Bassim Tamimi hapšen je devet puta. Posljednji put je proveo 13 mjeseci u zatvoru s ograničenom posjetom. Njena majka Nareman Tamimi, u zatvoru je završavala pet puta, ranjena je jedne prilike u nogu. Da se oporavi, trebala je cijela godina. Ahedina braća su, također, imala sudbinu svojih roditelja kad je o pritvorima riječ.
Ahed je tinejdžerka, ali je morala odrasti i sazreti brzo, naročito u periodu odsustva njene majke.
Bassem al-Tamimi rođen je u ljeto 1967., neposredno pred izbijanje čuvenog i za Arape katastrofalnog „Šestodnevnog rata.“ Izrael je tada porazio i ponizio vojske i režime Egipta, Sirije, Libana, Iraka, Alžira, Maroka, Libije, Sudana, Kuvajta i Pakistana. Jedina arapska zemlja koja je časno izgubila ovaj rat i čija se vojska hrabro borila protiv nadmoćnijeg IDF-a, bio je Jordan. Izrael je tokom samo tri dana zauzeo ogromni Sinaj, teritoriju površine 66.000 kvadratnih kilometara i veću od površine BiH, te okupirao pojas Gaze, Golansku visoravan i zapadnu obalu rijeke Jordan.
Mjesta kao što su Betlehem, Ramallah, Nablus ili Nabi Saleh od tada su dio izraelske okupacione zone, a njihovi stanovnici nisu ničiji. Formalno, na Zapadnoj obali važe jordanski zakoni, no njih Izrael ne priznaje, dok se službeni Jordan trudi što manje baviti Palestincima. U prijevodu, ni vladu u Amanu ni druge arapske vlade Palestinci ne zanimaju previše. Šta ostaje porodici Tamimi, s jedne strane okruženoj izraelskim puščanim cijevima i vojnim punktovima, a s druge prepuštene ignoranciji arapskih vlada i sunarodnjaka? Ništa osim boli, kamenica, djevojačkih šaka i kamera mobilnih telefona koje bilježe borbu Ahed Tamini i njene porodice.
– Ponosim se svojom kćerkom. Ona je borac za slobodu, i u godinama koje dolaze ona će voditi otpor izraelskoj vladavini – rekao je za „Haaretz“ njen otac, kojem je životni uzor Mahatma Gandhi i njegova filozofija nenasilne borbe.
Iako ima samo 16 godina, njeni stavovi su kristalno jasni. Izrael ju je upoznao još 2012., kada je galamila na vojnike koji su Palestincima pokušali oteti izvor pitke vode i dati ga jevrejskim naseljenicima. Majka joj je tada rekla da ponese kameru na proteste i sve snima.
Nakit od metaka
– Ne želim da budem doživljena kao žrtva i ne želim njihovim akcijama da definiraju ko sam i šta trebam da budem. Ja ću sama odlučiti za sebe kako ćete me vi vidjeti. Ne želim da nas podržite zbog nekih suza koje vidite na slikama, već što smo odlučili da se borimo i naše borba je naša pravda. To je jedini način da jednog dana suze prestanu teći – izjavila je nedavno Ahed na konferenciji u Južnoj Africi.
Izraelska javnost, naročito tamošnji radikalni krugovi, pomalo su uplašeni ovim novim, neobičnim protivnikom. Ahed Tamimi rođena je u proljeće 2001., u jeku druge Intifade, sveopćeg palestinskog ustanka. Odrasla je u svijetu nakon 11. septembra 2001., u svijetu gdje život jednog Palestinca i ne vrijedi mnogo. Ona nema šta da izgubi i zbog toga je moćni Izrael u strahu od 16-godišnje djevojčice, ona koja od oružja ima ruku, kamen i YouTube. Kako god, Izrael je izvan sebe, a jedna ministrica poručuje da bi „Ahed trebala život provesti iza rešetaka“. Mala država koja je teritorijem upola manja nego BiH, ali s najjačom vojskom na svijetu, poludjela je zbog jedne djevojke plave kovrčave kose i plavih očiju.
– Cura iz Nabi Saleha slomila je nekoliko izraelskih mitova. Najgore od svega, ona se usudila narušiti izraelski mit o muškosti. Odjednom je jasno da je naš herojski vojnik, onaj koji nas čuva tokom dana i noći s pažnjom i hrabrošću, da je ustuknuo pred djevojkom praznih ruku. Šta će se to desiti s našim mačizmom koji se urušio tako lako? Šta će se desiti s našim testosteronom – pita se Gideon Levy, komentator liberalnog lista „Haaretz“.
Za izraelsku javnost, naviknutu na svakodnevnu „bajku“, gdje njihovi vojnici brane zemlju od krvoločnog neprijatelja, pojava Ahed Tamimi bila je potpuni šok.
– Odjednom su Izraelci vidjeli opasnog, okrutnog neprijatelja s kojim bi došli u sukob: Bila je šesnaestogodišnjakinja kovrčave kose. Sva demonizacija i dehumanizacija u našim sociopatskim medijima odjednom se urušila kada je pred nju stala djevojčica u plavom džemperu. Izrael je poludio… Nije to ono što su im rekli. Navikli su da slušaju o teroristima i teroru i ubilačkim namjerama. Teško je Ahed Tamimi optužiti za takvo nešto, ona u svojim rukama nije imala ni makaze. Gdje je palestinska okrutnost, gdje je opasnost? Gdje je zlo. Da poludite… Odjednom sve su karte bile pomiješane. U jednom rijetkom momentu naš neprijatelj je izgledao tako humano – kaže Levy.
No, novinari liberalnog lista„Haaretz“, dobro znaju kakav je „puls“ javnosti u Izraelu i šta tamošnje medije pokreće. Izrael ne samo da ima vojsku, on ima i zastrašujuće moćnu propagandu. Ta propaganda će prije ili kasnije od 16-godišnjakinje stvoriti krvožednog demona „born – to – kill“ kamikazu, bez prošlosti i konteksta. Pojavu koja je na svijet došla da smeta i remeti mit Izraelu. Korov koji treba iz korijena iščupati.
– Ona bi mogla biti vaša kćerka ili kćerka vašeg komšije, ali patnja koju ona proživljava ne izaziva solidarnost, suosjećanje ili osnovu ljudskosti. Nakon bijesa sada da je treba žigosati, ona je „terorist“. Ona ne može biti naša kćerka, ona je samo Palestinka – piše novinar Levy.
Žene su vrlo aktivne u Nabi Salehu i, osim što koriste kamere (kako nazivaju svoje oružje) kojima snimaju sve ono što se dešava u njihovoj svakodnevici, one putuju i šire istinu o selu i njihovom otporu. Uprkos poteškoćama u vođenju normalnog života u Nabi Salehu, djeca poput Ahed pohađaju školu, vole fudbal i igraju videoigrice. Posjeduju Facebook profile, kako bi se konektovali s ostatkom svijeta, a petkom navečer porodice se okupljaju za stolom na večeri gdje gledaju i svoje omiljene TV show programe. I to je način kako oni, zapravo, nastavljaju svoju svakodnevicu.
– Sve palestinske žene odgajaju svoju djecu da budu snažna, da se bore za svoja prava i da se bore protiv okupacije na našoj zemlji – kaže Ahedina majka Nariman, dodajući da je sudbina sela, sudbina i njihove djece.
Druga strana medalje njihove svakodnevice može se upoznati i kroz riječi Jumane Abu Oxe, kliničke psihologinje, koja je imala priliku raditi u ovom selu.
– Stanovnici Nabi Saleha su mi pružili dobrodošlicu na topao i prijateljski način, uprkos svim poteškoćama koje čine njihovu svakodnevicu. Seljani su podvrgnuti kontinuiranim i nepredvidivim napadima vojske i naseljenika, ostavljajući ih tako u stanju pripravnosti 24 sata, i ogromne neizvjesnosti u vezi sa svakim aspektom njihovog života – sjeća se Jumane.
Da je o rijetko hrabrim i posebnim stanovnicima riječ, najbolje svjedoči podatak kako mještani sakupljaju metke i spremnike za plin kojima su gađani, kao dokaz kontinuiranih napada na njih. Tokom jednog od intervjua Ahed je na vratu nosila lančić, novinarki nije promakao taj detalj, te ju je pitala zašto na lančiću nosi privjesak napravljen od metaka.
– Ovo su meci koji su vojnici ispalili na nas. Sakupljamo ih nakon što oni napuste selo. Ovaj metak na mom lančiću me podjeća na ujaka koji je mučenik. Rođak mi ga je dao. Pravimo lijepe stvari od njih, poput nakita naprimjer. Stvaramo život od smrti. Oni s njima dolaze da nas ubiju, ali mi ih pretvaramo u drugu svrhu – kaže plavokosa Ahed, u ovom trenutku najveći simbol palestinskog otpora. Pogledate li u njene oči, vidjet ćete prkos, hrabrost, nadu, ali i tugu. Mnogi njeni rođaci su ili ubijeni ili su završili u zatvoru.
Pred njom je dug put borbe od koje, očito, neće odustati. Jednog dana će, kaže, vidjeti slobodnu Palestinu. Onima koji se danas s dugim cijevima smiju njoj, ona će se smijati njima, kaže, jednog dana kad ih bude gledala kako odlaze iz njenog dvorišta.
Selo šaljivdžija
Selo Nabi Saleh nije samo poznato po otporu Izraelu i čestim nemirima koji ovdje buknu. Nevjerojatno, ali ovo mjesto je u cijeloj Palestini poznato po humoru. I stanovnici sela i članovi porodice Tamimi vole da se šale o svemu i svačemu, iako žive u logoru pod otvorenim nebom i na nišanu su ne baš prijateljski nastrojenih vojnika IDF-a. Samo tokom decembra IDF je u Nabi Saleh upao gotovo 80 puta. I pored toga, ovi ljudi zbijaju šale na svačiji račun, najviše na račun svoje tužne zbilje.
– Vidite, nama se plavuše ovdje zakonski zabranjene – „poručuju„ mještani stranim novinarima koji ovdje traže plavokosu i plavooku djecu, zaintrigirani pojavom Ahed.
Godine 1978., jedan američki novinar došao je ovdje kako bi napravio priču o selu čiji mještani zadaju tako mnogo glavobolja Izraelu. Na neumjesno i bespotrebno pitanje novinara: „Koliko živite ovdje“, jedan stariji mještanin je neinformiranog gosta odveo na jednu uzvisinu iznad sela.
– Vidite ovu plodnu dolinu? Kada su Adam i Eva dolje boravili, mi smo tu već bili – dobio je „odgovor“ američki novinar.