Ledeno izravnim načinom ophođenja i besprijekornim stilom, vječno istom bob frizurom, koju nosi od gimnazijskih dana, velikim tamnim naočalama, skupim bundama i štiklama boje kože koje za nju 20 godina kreira Manolo Blahnik, Anna Wintour je samu sebe dizajnirala u fenomen.
– Ona je najstrašnija žena na svijetu. Nije osoba na koju biste negdje željeli slučajno naići – izjavio je jedan modni dizajner. Riječ je o Anni Wintour, ženi koja je od 1988. na čelu „Voguea“, koji je pretvorila u najprestižniji magazin u svijetu.
Krajem 90-ih godina, godišnji prihod „Voguea“ iznosio je 149 miliona dolara. Kad je preuzimala takozvanu modnu bibliju, naglasila je: “Želim da „Vogue“ bude progresivan, oštar i seksi. Želim da naše čitateljice budu energične, poduzetne žene s vlastitim novcem i širokim rasponom interesa. Njih zanimaju posao i novac. Više nemaju vremena za shopping. Žele znati šta, zašto, gdje i kako.”
Upravo to je napravila od magazina. Prikupila je dovoljno novca kako bi ga revitalizirala i vratila mu staru slavu. Prva je počela stavljati fotografije poznatih osoba na naslovnicu i kombinirati uličnu modu s dizajnerskim komadima. Izdanje iz septembra 2004., imalo je 832 stranice, što je najviše koliko je imao jedan mjesečni magazin. Zaslužna je i za karijere dizajnera kao što su Marc Jacobs i Alexander McQueen. Ova radoholičarka ima podjednak broj poklonika i neprijatelja. Ona je poslužila kao inspiracija za protagonisticu filma „Vrag nosi Pradu“, nastalog prema romanu njene bivše asistentice Lauren Weisberger.
BOB FRIZURA
O njoj je napisano niz zanimljivosti, a jedna od njih je i ta da kultnu bob frizuru nosi od 14. godine, a održava je tako da se fenira dvaput na dan, ujutro i navečer. Jedna od zanimljivosti o Anni jeste da uvijek na događaje dolazi tačno na vrijeme, ponekad i ranije. Stoga nije neuobičajeno vidjeti je kako sama sjedi u prvom redu neke revije i čeka da ostale zvanice počnu dolaziti. Tenis je njen omiljeni sport. Svakog dana ustaje u pet, kako bi odigrala koju partiju prije posla, a česta je gošća „US Opena“, „Wimbledona“ i „Roland Garrosa“. Iako se svijet divi njoj, ona se divi švicarskom teniseru Rogeru Federeru.
Anna je poznata po tome da, poput vojvotkinje od Cambridgea, Catherine, nema problem s tim da se u istoj haljini nekoliko puta pojavi u javnosti.
Anna je rođena 3. novembra 1949., u Londonu. Njen je otac Charles Wintour, glasoviti urednik „London Evening Standarda“. Na toj je funkciji radio od 1959. do 1976., i u vrijeme najvećeg uspjeha u svom je domu ugostio brojne novinare i političare. Majka Eleanor, kćerka profesora s Harvarda, bila je, kako je rekao Annin prijatelj, prava radikalistica koja je pronalazila hranu i dom za one kojima je to bilo najpotrebnije. Wintour je jednom priznala kako ju je majka odgojila da bude socijalno osjetljiva. Oca pamti po vječitom stresu zbog rokova i uzbuđenju koje bi osjećao kada bi naišao na novu vijest.
– Jedan porodični odmor upropastila nam je smrt Marilyn Monroe. Zbog toga je otac skratio naš boravak u Veneciji – ispričala je Anna koja je bila jako bliska s ocem, čije je poslovne savjete poslije često i rado primjenjivala.
Mlađahna Anna je voljela odlaziti u kino i sate provoditi pred ogledalom. Brat Patrick, danas politički urednik u „The Guardianu“, i sestra Nora koja radi u Africi kao borac za ljudska prava, često su joj govorili da je površna. Imali su još jednog brata Geralda, koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći kada je imao 14 godina.
– Sestra bi mi ostavljala poruke u kojima je pisalo: “Gdje si danas? U hemijskoj čistionici ili kod frizera” – prisjetila se Anna koja se kao tinejdžerka rado bavila trčanjem. No, prestala je, kako je rekao njen otac, jer se bojala da će joj listovi biti preveliki. Pohađala je „North London Collegiate School“, gdje se često bunila protiv uniformi i nosila vlastite suknje. Kako je na televiziji redovno gledala muzički show „Cathy McGowan“ i listala časopis „Seventeen“, koji joj je baka slala iz SAD-a, zaljubila se u modu.
S 15 godina počela je izlaziti sa starijim muškarcima, koji su imali odlične poslovne kontakte. Kratko je bila u vezi s tada 24-godišnjim Piersom Paulom Readom, nagrađivanim piscem, a nakon njega zaljubila se u kolumnistu Nigela Dempstera. Bila je i česta gošća londonske swing scene, gdje je upoznala pozorišnog producenta Michaela Whitea koji je radio „Rocky Horror Showu“.
Počela je raditi već s 15 godina u utjecajnom butiku „Biba“, a to zaposlenje joj je sredio otac. Iduće godine napustila je školu i prijavila se za program za pripravnice u modnoj kući „Harrods“. Na zgražanje roditelja u obližnjoj je školi upisala časove mode, što je brzo napustila uz objašnjenje: “Ili se razumiješ u modu ili ne.” Od tadašnjeg dečka Richarda Nevilla, urednika popularnog i kontroverznog časopisa „Oz“, dodatno je učila o novinarstvu i izdavaštvu zbog čega je s lakoćom osvojila urednike časopisa „Harper’s & Queen“, svoga prvog radnog mjesta. Iako je posao radila jako dobro, zbog nesuglasica s kolegicom Min Hogg, 1976., dala je otkaz i s dečkom, novinarom Jonom Bradshawom, preselila se u New York, gdje je počela raditi u „Harper’s Bazaaru“ te u „Vivi“ i „New York Magazineu“. Uvijek besprijekorno odjevena, redefinirala je pojam modne dive.
– Većina modnih urednika iz tog doba bila je poznata po tome da izgledaju kao beskućnici. Anna je prekršila to pravilo – istaknuo je Anthony Haden-Guest, tadašnji novinar „New York Magazinea“.
NEZADOVOLJNA ŽENA
Jedna od osoba koje je impresionirala svojim stilom bio je Alexander Liberman, kreativni direktor izdavačke kuće „Condé Nast“, koji joj je dogovorio susret s Grace Mirabellom, tadašnjom urednicom „Voguea“. Mirabella je mladu Annu pitala koju funkciju u časopisu priželjkuje, nasmijala se i odgovorila: “Vašu”. Budući da joj je Liberman naredio da je zaposli, Mirabella je bespomoćno gledala kako ambiciozna Anna svakodnevno ruši njen autoritet.
– Iza mojih bi leđa prepravljala teme, unosila nove stvari, zaobilazila je i mene i ostale urednike. A kad ih ne bi mogla zaobići, maltretirala bi ih i kritizirala – napisala je Mirabella 1995., u knjizi „In and Out of Vogue“.
Stiliziranim stranicama i pop-kulturom koju je uvela ipak uspjela impresionirati šefa, koji joj je napokon 1988., povjerio mjesto koje je oduvijek željela – ono glavne urednice „Voguea“.
– „Vogue“ je u to vrijeme bio opterećen konzervativnim izgledom. Smatrali smo da će Anna uvesti ravnotežu između visoke i nosive, prihvatljive mode – objasnio je Newhouse.
Anna je uspješno odrađivala povjereni zadatak. Angažirala je vrhunske fotografe, ponudila im odlične ugovore, a od najboljih dizajnera zahtijevala je inovativnost. Zaposlila je mlade, ambiciozne urednike i u potpunosti redefinirala položaj „Voguea“. Budući da ima snažan karakter, slično je tražila i od svojih zaposlenika.
– Ne volim ljude koji su saglasni sa svim što kažem. Cijenim one koji žele raspravljati, koji mi proturječe i imaju mišljenje o stvarima važnima za časopis. Moj je otac vjerovao u kult ličnosti. U „Standard“ je doveo odlične novinare. I ja to nastojim napraviti ovdje – objasnila je.
Ana tokom vladavine u „Vogueu“ nije samo diktirala modni ukus nego je utjecala i na ono što će dizajneri ponuditi u trgovinama.Najveće modne kuće često su je zvale kako bi im preporučila mlade talente, pa je tako odgovorna i za uspon karijera Michaela Korsa i Marca Jacobsa. Njen je ljubimac bio i John Galliano, kojeg je instalirala u „Dior“.
– Kad god nas je Anna uvrstila u editorijal, automatski nam je porasla prodaja u trgovinama – rekao je Calvin Klein, još jedan dizajner koji je smatra prijateljicom.
No, ima i onih koji s njom ne mogu pronaći zajednički jezik. Kad je 1994., prestala pratiti rad Geoffreyja Beenea, on je više nije pozivao na svoje revije.
– Wintour je iznimno nezadovoljna žena. Ona je kao vozač automobila koji mnogo troši pa ignorira ili napušta one koji mu odbijaju točiti benzin. Kao urednica nije napravila ništa osim što je eleganciju pretvorila u masovnost, a ukus u smeće. Zar i sama ne predstavlja taj trend? – nije ju štedio Beene.
Anna WIntour, Editor-in-Chief of American Vogue and Artistic director of Conde’ Nast, speaks to the Oxford Union,Oxford,UK
STROGA PRAVILA
I nije on jedini kojem Anna nije draga. U javnost su procurila bizarna pravila kojih se zaposlenici Nuclear Wintour, kako je nazivaju, moraju pridržavati. Tako se u zgradu nije smjela unositi hrana, pripravnici nisu smjeli progovoriti osim ako neko to od njih ne zatraži. Mlada urednica koja je pozdravila Annu u liftu dobila je opomenu od njenih asistentica. Wintourine djevojke, kako se nazivalo zaposlenice, morale su biti mršave, zgodne i lijepo obučene. Anna ne krije da nikada ne bi zaposlila deblju osobu, pa čak i da je briljantna urednica.
– Važno mi je da ljudi koji ovdje rade, posebno u odjelu mode, dostojno predstavljaju „Vogue“ – pravdala se Anna, čija je godišnja plaća iznosila milion dolara.
Uz to je dobivala i 25.000 dolara džeparca za odjeću, automobil i vozača, let privatnim avionom na evropske sedmice mode i apartman u Ritzu. Svaki Božić nastajala bi ludnica u odjelu za accessories, čiji zaposlenici moraju kupovati darove za Annine prijatelje, porodicu i oglašivače.
– Svi žale osobu koju dopadne taj zadatak – otkrio je jedan od zaposlenika.
Annin ugled bio je narušen kada je pretkraj 90-ih razotkrivena njena afera s teksaškim milionerom Shelbyjem Bryanom. Anna je tad bila u braku s dječijim psihijatrom Davidom Shafferom za kojeg se udala 1984., i s kojim ima dvoje djece, danas 32-godišnjeg sina Charlesa i 30-godišnju kćerku Katherine. Anna i Shelby su nakon toga prekinuli, no nisu više mogli jedno bez drugoga. Shelby se iselio iz porodičnog doma i unajmio stan u Trump Toweru. Anna se 1999., ipak, odlučila razvesti i preselila se kod Shelbyja.
Osim privatnog, proživljavala je i poslovni slom, jer je jednoj od njenih najboljih saradnica u „Vogueu“, Kate Betts, ponuđeno mjesto zamjenice glavne urednice u konkurentskom „Harper’s Bazaaru“. Njen odlazak pratilo je i nekoliko drugih novinara, kao i modni urednik Paul Cavaco. Na tržištu je brzo rasla popularnost novim časopisima kao što su „InStyle“ i „Marie Claire“ zbog čega se govorilo da čelnik „Condé Nasta“ gubi povjerenje u svoju zlatnu djevojku. Često se moglo čuti da je Anna iscrpljena, da joj je dosadila moda i da je više zanima to da postane dijelom javne scene nego da je prati.
– Čini se kako su je svi počeli napuštati. I čini se kako ona ovo više ne radi srcem – rekao je tada jedan od urednika „Voguea“.
No, to se nije dogodilo. Anna je ostala na svom položaju do danas, čak je 2013., imenovana i kreativnom direktoricom kuće „Condé Nast“, čime je još jednom dokazala da joj u svijetu izdavaštva nema ravne.
-Ako ne možeš biti bolji od svojih suparnika, možeš se barem bolje od njih odijevati – samo je jedna od brojnih Anninih izjava koje se i danas rado citiraju, jer u njima ima istine, ali i potpune odsutnosti ikakvog podilaženja i umiljavanja javnom ukusu. Šezdesetosmogodišnja Anna to sebi može dopustiti.
DVADESET GODINA NOSI ISTE CIPELE
Čelična lady mode, osim što već skoro 30 godina ima istu frizuru, duže od dvadeset godina nosi identičan model cipela. Model sandala u boji kože koji je izabrala u ateljeu Manolo Blahnika 1994. godine inspiriran je opernom divom Marijom Callas, ali ona je zahtijevala uklanjanje kaiša oko gležnja i otvorenu petu.
Kako bi joj veličina savršeno odgovarala, Blahnik je izradio odljev njenog stopala u drvu kako bi u svakom trenutku mogao napraviti cipelu po njenoj mjeri. Osim toga, sandale se izrađuju u dvije nijanse boje kože, kako bi se prilagodile njenom zimskom i ljetnom tenu.