Prošli su novogodišnji praznici. Doba kada svi imamo male i velike želje koje ćemo 31. decembra, tačno u ponoć, poželjeti i nadati se da će nam se u Novoj godini ispuniti. Neki imaju želju da proputuju svijet, neki da kupe automobil, stan, novi mobitel, dok neki imaju mnogo skromnije želje poput onih da budu živi, zdravi i sretni. Praznici su i doba darivanja. Svako će dragoj osobi pokloniti neku sitnicu, mnogi roditelji svoje dijete obradovat će novogodišnjim poklonima.
Kuhani obrok
No, možete li i pretpostaviti koliko djece ove godine neće dobiti paketić i čija je jedina želja da tokom godine imaju bar jedan kuhani obrok? Prema posljednjim podacima UN-a, 17,9 posto stanovništva u BiH živi ispod praga apsolutnog siromaštva. To znači da je svako šesto domaćinstvo u našoj zemlji siromašno. Skoro 50 posto stanovništva u BiH živi na granici siromaštva, a broj nezaposlenih približava se broju zaposlenih. Prema podacima CIA-e, world fact Book Bosna i Hercegovina je četvrta po redu populacije koja je ispod linije siromaštva u Regionu. Ispred nje su Hrvatska, Kosovo i Makedonija.
Međutim, jedan od najporaznijih događaja u našoj zemlji, a obilježili su ovu godinu, jeste otvaranje prve javne dječije kuhinje. Kuhinja je otvorena u Lukavcu i već ima stotinjak korisnika. Potreba za ovakvom kuhinjom, nažalost, postoji i u Sarajevu, Banjoj Luci, te Mostaru. Većina siromašne djece u školu odlazi gladna, a svakodnevno na ulicama možemo vidjeti djecu kako ubacuju ruke u kontejner, da bi se koliko-toliko prehranili ostacima hrane koju je neko bacio.
– Nažalost, tačne podatke o broju djece koja žive u siromaštvu nemamo, što predstavlja veliki problem za adekvatan odgovor na potrebe djece. Prema procjenama iz 2013. godine, 250.000 djece živi na granici siromaštva, a 170.000 djece je siromašno – kazala je Berina Ceribašić, izvršna direktorica udruženja “Naša djeca” Sarajevo, koje svoj rad baštini od 1953. godine.
Mnoštvo zakona tretira pitanja zaštite djeteta: Porodični zakon, Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti, Krivični zakon, Konvencija o pravima djeteta, koja je dio Ustava naše zemlje i kao takva obvezujuća za našu zemlju, nalaže državama potpisnicama da obezbijede najveću moguću brigu za djecu u svim segmentima njihovog života. Međutim, implementacija zakona i strateških dokumenata nije zadovoljavajuća.
– Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da je siromaštvo jedan od osnovnih razloga kršenja većine prava djeteta. Ne samo da je ugroženo pravo djeteta na odgovarajući standard života, ugroženo je i njihovo zdravlje, mogućnost za školovanje, pristup raznim uslugama koje igraju bitnu ulogu u razvoju djece i podložnija su težim oblicima kršenja prava djeteta. Svi kao društvo trebamo se ozbiljnije posvetiti ovim pitanjem zbog mogućih posljedica nebrige za djecu – rekla je Ceribašić i dodala da su djeci koja žive ispod praga siromaštva najpotrebniji
zadovoljni roditelji i odgovorna vlast.
– Zadovoljavanje osnovnih potreba djece za hranom ili domom na određeni period zapravo ne rješava problem. Građani Bosne i Hercegovine mnogo puta su pokazali svoju solidarnost i humanost, ali time samo gasimo požare, ili još gore, amnestiramo one koji trebaju da rade u našem interesu. Nekada je interventna pomoć neophodna, ali mi moramo insistirati na dugoročnim rješenjima, što podrazumijeva odgovoran pristup odraslih. Roditeljima je potrebno zaposlenje, jer su oni najodgovorniji za brigu o djeci – rekla je Ceribašić.
Tačan broj djece u stanju socijalne potrebe u BiH trenutno ne postoji, kao što ne postoje mnogi statistički podaci, ali podaci s terena govore da ih je iz dana u dan sve više. Svako dijete može doći u rizik, ali najranjivija su djeca romske populacije, siromašna djeca iz višečlanih porodica, te odgojno zapuštena djeca.
Solidarnost građana
Posljednji UNICEF-ovi podaci govore kako je stopa relativnog dječijeg siromaštva u Bosni i Hercegovini u 2011. godini iznosila 19,7 posto, što je za 0,9 procenata više u odnosu na 2007. godinu (18,8 posto). Ovo predstavlja kontrast u odnosu na neznatno opadanje stope relativnog siromaštva za ukupnu populaciju, kao i stope koja se odnosi na siromaštvo na nivou domaćinstva. Stopa apsolutnog dječijeg siromaštva od 30,5 posto (ispod linije od 238 KM) predstavlja značajan porast od 4,3 procenta u odnosu na nivo iz 2007. godine, kada je iznosila 26,2 posto.
Iako se građani često solidarišu s osobama koje žive ispod praga siromaštva, a postoje i javne kuhinje, pomoć vjerskih zajednica i udruženja altruista koji pomažu najugroženijim porodicama, međutim, time se ne pomaže dugoročno.
– Imamo i poražavajuća socijalna davanja i dječije doplatke, koji su degradirajući i diskriminirajući. Kao pozitivan primjer istakla bih dnevne centre za djecu koja rade ili borave na ulici, operativni su u velikoj mjeri angažmanom nevladinih organizacija i pored obroka za djecu i mogućnosti obavljanja higijenskih potreba pružaju i edukativne sadržaje za djecu. Ovi centri imaju pozitivne i životne priče koje bi trebali isticati a koji pokazuju da, naprimjer, prošnja djece nije životni stil ili nužnost – kaže Ceribašić.
Porazna je i činjenica i da su siromašna djeca najčešća meta diskriminacije vršnjaka. Problem stoji i u tome što sva djeca na papiru imaju pravo na besplatnu i adekvatnu zdravstvenu zaštitu, besplatno osnovno obrazovanje, zaštitu od nasilja nad djecom, ali iz svakodnevnih primjera znamo da to nije tako.
Međutim, ne žive samo u BiH djeca u siromaštvu. Ovo je problem cijele populacije. Prema posljednjim podacima UNICEF-a i Svjetske banke (2016), 385 miliona djece širom svijeta živi u siromaštvu. Stoga u svoj spisak želja ove godine stavite i želju da nikada nijedno dijete na svijetu ne bude gladno.
Godišnje u EU se baci 22 miliona tona hrane
Samo u Evropskoj uniji se godišnje baci 22 miliona tona hrane koja može da se konzumira. Zato, kada budete zanovijetali kako vam se ne sviđa obrok koji vam je pripremila majka, i kada budete bjesomučno bacali hranu, sjetite se da godišnje, u svijetu, od gladi umre šest miliona djece.
U Hrvatskoj se godišnje baci 400.000 tona hrane, što iznosi 70-90 kilograma bačene hrane po stanovniku, dok se u BiH, prema pretpostavkama, baci 500 kg hrane dnevno.