LifestyleTeme

Prava ljubav godine (ne) broji

Kažu da prava ljubav godine ne broji. Ali i broji, brate, broji. Sve se danas broji. Računa, izračunava i zaračunava. Znam dobro da ima jako uspješnih i dugotrajnih brakova gdje je muž puno stariji od žene, ali, začudo, i gdje je žena puno starija od muža.

Ja statistiku ne znam, ali ovo što vidim oko sebe, bolje je kad je žena starija od muškarca, nego kad je muškarac previše stariji od žene. I razmišljala sam što je to tako i, čini mi se, uspjela izvući neke zakonitosti o tim čudnim odnosima, a i zašto je bolje kad je žena starija. Dakle, kad je žena starija, obično se radi o tome da je to brak iz ljubavi. Pa nju onda taj mlađi muškarac podmladi, ne da se, mladika, a i ima dovoljno mudrosti i umijeća da mu ugodi i zadrži ga.

S druge strane, baš i ne vidim da se radi o ljubavi kad je muško puno starije od ženska. Dobro, ima tu ljubavi, ima, ali jednostrane. On pobudali za svojom putericom, misli da je car careva kad baš on voda takvu piletinu. A s njene strane je uglavnom interes. Kažem: uglavnom. Ima lijepih i plahih izuzetaka, Bog da im dušu prosti.
Ne bih tim hajrušama bila u koži, a-a. Kasno im bude kad shvate da su prodale mladost za džidže. Možda i dobiju sve što treba u materijalnom smislu, ali dođe đavo da to naplati s kamatama prije ili poslije. Pa čak i kad je riječ o ljubavi, kad nije u pitanju interes, obije se prevelika razlika u godinama kad-tad.

Znam dvije gospođe od četiri banke i još kusur godina. Bile dobre jaranice od djetinjstva. Sve dijelile. I ova jedna se u trideset i nekoj udala za frajera od dvadeset i nešto. Ljubav se desila, cvrkutali k’o dvije ptičice i eto, kako je krenulo, ove će ptičice pjevajući i umrijeti. Jaranica joj počela pametovat’ da je glupa, da će je sutra ostavit’ zbog mlađe, da će se čitav život borit’ s tom razlikom, pitala je gdje joj je pamet za takve odluke…

Ova se snuždila, nije joj bilo lako – i ona se bojala, ali pregulila. Džaba, neka traje koliko traje. Ništa nije vječno pa ni smrt. Prošlo malo, ova druga se udala za dvadeset godina starijeg. Ocvalog šarmera i ženskaroša u pedesetim godinama, na zalasku švalerske karijere. Obrlatio je, zaveo, obećao sretan život i mirnu luku. I bi svadba.

Ali njeno pametovanje tu nije stalo. Nabijala je prijateljici na nos mlađeg muža, strašila je neizvjesnom budućnošću i hvalila se svojim mudrim izborom starijeg.
Ova ‘jadnica’ šutjela pred njenim kritikama, koje fakat nisu bile zlonamjerne. Uvidjela je i da su opravdane u smislu stereotipa, ali njoj je u braku bilo super. Došla i beba, družili se s mlađom rajom, planinarili skupa, pa i stil oblačenja joj je bio mladalački – neki moderni stil, s indijskim i hipi elementima. A ni u licu nije starila, valjda po sistemu da je mladost, ustvari, mladost duha.

S druge strane, njena je jaranica vrlo brzo postala tetkasta. Stariji prekaljeni muž je naglo grohnuo i oronuo i vrlo ju je lako uvjerio da to tako treba, da je ona sad udata, da je i djecu rodila itd.

Rodila dvoje djece, sina i kćer. I jako se počela loše osjećati kad su na plaži ljudi počeli komentirati kako unuka voli svoga djeda, i ne pomišljajući da joj je “djed” otac.
On je više fizički nije mogao pratit’. Daj mu samo novine, mir, kuću, doručak, ručak, užinu i večeru. Ishojco se i dosta mu. A i skleroza ga safatala. Malo-malo nešto zaboravi, ostavi ključeve u brijačnici, mobitel u kafani, naočale u autu, auto na poslu, a kad je na poslu, pamet zaboravi kod kuće. Svako malo je zove da je priupita gdje mu je šta i da mu ona ili maksumčad to donosi na posao. Ljepota živa! A o šetnjama, putovanjima i druženjima ni govora. Djeca su ga slamala, pa je ona preuzela svu brigu. I oko škole, i oko treninga, a i radi žena – irgatkinja od sabaha do sabaha.
Uskoro se osjetila starom, pa je tako počela i izgledati. Više ljudi na plaži ne govore samo kako unuka puno voli djeda, nego i kako se nana dobro drži. Druženje s prijateljicom s kojom je odrasla svelo se na kafu jednom godišnje. To jednostavno nisu više dva ista svijeta. Postoji generacijski jaz između njih dvije. Nepremostiv.
Eto, a oba braka iz ljubavi. Kakve-takve u ovom drugom slučaju.

Zamislite tek kad nema ljubavi, nego je interes, kao što je u većini slučajeva. Tu mi na pamet pada samo onaj vic kada je djed došao da se pohvali svom jaranu da će postati otac, pa mu jaran ispriča priču:

– Ideš šumom i naiđeš na medvjeda. Uperiš svoj štap u njega, kad se začuje pucanj i medo padne. Reci mi kako si ga u tom slučaju ubio?
– Pa nisam ja, to je neko drugi pucao!
– E, o tom ti pričam!
… E, o tome vam pričam.

Indira Kučuk-Sorguč