LifestyleTeme

Složila mu dijete bez epruvete

Ona je Njemu složila dijete. I to se može kad živimo u modernim vremenima. Muško i ne mora znat’ da je nedobrovoljni davalac malih bijelih punoglavaca. Iako vazda hoda pod punom ratnom spermom, kao i svaki dobar vojnik, on samo služi nečijim interesima.
Kako se žena pravo pohasila u posljednje vrijeme, pa smislila da ona sama sebi može rodit’ dijete, skontala je da tako može i dohakat’ muškoj prirodi. I onda neke hoće pošto-poto dijete, jer im ističe biološki sat, neke vide da im je u rukama dobar genetski materijal pa ga žele zadržati, druge se inate pa namjerno zatrudne kad ih muško hoće otkantat’, a neke pak samo podliježu trendovima, iako nemaju pojma mogu li se s tim teretom nosit’.
Nekidan sam se sažalila na jednog muškarca. Ne znam ga dobro, sve nešto ofrlje, onako „an pasan”. Izgleda ko Isus, ali uhranjeniji. Pravo lijep i zgodan. Iz poznate familije. Sve je u njemu, na njemu i pri njemu. Ni za šta se nije mor’o borit u životu, roditelji mu bili blagodarni – od njih naslijedio ljepotu i šarm, a i lova ga dočekala odmah po rođenju. Zakitili ga šorvanima čim je zarev’o. Al’ ima on i ljepote duše, ne može se reć’ da nema. Samo je malo dosadan. Šta malo?! Obavije ti se oko vrata k’o udav. Ubija prejakim riječima. Slomi se od jakih fraza. To dva-tri puta što sam s njim popila kafu doživjela sam k’o rastajanje od života.
On priča one priče „fine gradske raje” od kojih ti je prvo fino, pa se znojiš, onda te nakon pola sata safra udara i muti ti se u glavi, da bi ti glava u neka doba otekla k’o bundeva i čekaš kad će se famozni poklopac dignut’ da prošištiš i pošalješ ga tamo gdje je bio prije nego što je doš’o na svijet k’o „fina gradska raja”.
Svaka mu je druga: „Mene je Brega prvo na krilu drž’o, a onda me vod’o po turnejama. Taj je svijet mene oblikov’o – rokenrol je život moj.”
Da vam ne pričam te nebuloze, pretpostavljate da je s tim rokenrolom iš’o i seks i droga i poneka babaroga. Šta ima veze, niko nije umro od maslanja.
A on je stvarno u svemu tome bezazlen. K’o da Bregu nije ni na televiziji vidio, a kamoli uživo. Ništa od te manipulativnosti on nema. Sa ženskim svijetom je dobro komunicir’o, al’ samo na prvu. Pusti im na svom mega-giga-ultra-supersoničnom plejeru kabrio merdže „Zažmiri i broj do 100″ i gari uzduž i poprijeko. Već poslije toga one gare od njega. Malo im dosadan. Šta malo?!
Tako je jednom prilikom istu tu taktiku primijenio s nekom malo manje finom curom koja nije na zadnjem sjedištu njegovog auta dobro čula Bregine stihove: „Jer avantura, pravila ovih igara jedan kec iz rukama i znaj, nikakav ozbiljan plan.”
Bio je to seks na eks. Ona je otvorila oči i ovoga puta on je već bio daleko.
Ali, nedugo poslije frajer se naš’o u krugu pakla. Ženska ga presvukla momački. Došlo joj da postane majka pa je jednu usputnu avanturu pretvorila u smisao života. On se njoj jako svidio, iako nije osim Breginog imena ništa razumjela od njegove složene oratorske palamude, svidio joj se i njegov čok, a tek materijalna baza! Zatrudnjela namjerno, smišljeno ga uhvatila u svoju mrežu i bezobrazno uvukla u svoj plan.
Uljuljkala ga Uspavanka za Damira P.
Sav je potonuo. Post’o tragičar mjeseca. Šta mjeseca?! Tragičar cijelog kalendara Maja.
Priča mi nekidan: „Meni je uništen život, sve je smišljeno uradila, pa ona je meni rekla: ‘Je… ću ti mater! Moraš se vjenčat’ sa mnom. Znao si pravit’, a nećeš gojit’!’ Ja sam se moro oženit’. Ona je insistirala na tome, ali odmah sutradan podnio sam zahtjev za razvod.”
Generalno je sada situacija takva da on plaća alimentaciju, viđa to dijete i smatra ga svojim – šta će?! Treba mu složila dijete. Nije htjela abortirat’. Nije pristala ni na lovu da ga se kutariše. A on nije od nekih prijetnji ni grubosti i cura je to znala dobro iskoristit’ za svoje više ciljeve.
„Bio je to samo usputni seks. Ma nisam znao (opet citira Bregu) ni njen akcent, ni parfem, ni glas, ni njeno ime, ništa. I nije bilo ništa ozbiljno. Pao sam k’o Džim Keri u “Glup, gluplji”. Srušio mi se svijet. Zgadio sam se sam sebi. A tek roditeljima?! Ljudi još nisu otišli vidjet’ unuče. Ne mogu pregulit’. Bruka je to.”
Kaže da je njegovima muka što je podleg’o ucjenama jedne preispoljne fufe, što je svoje cijenjeno prezime njoj poklonio i što ih sada sva „fina gradska raja” povezuju s tom gurbetkom.
A žena danas misli da odluku o rađanju potomka može serbez donijet sama. Pa nije dijete zvečka da je možeš kupit’ sama i zvečat’ s njom gdje ti se i s kim prohtije.
Mora postojat’ saglasnost obiju strana. Ako muško nije za to, ne sili. Sila je silovita, al’ nije dugovječna.
Ako ti je do igračke, fino u banku sperme pa rađaj. Za sebe. I ne misli na posljedice. Tim gore po njih. Ko je vidio da djetetu treba otac – hajte, molim vas! I što bi se dijete rađalo iz ljubavi?! Kad može iz hira, egoizma, inata…
I bez epruvete.

Indira Kučuk-Sorguč