Adla Mulić je 22-godišnja studentica Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, Odsjeka za islamsku teologiju. Još dok je bila učenica medrese, na poklon je dobila kanu i nakon toga počela je crtati. Adla tako počinje otkrivati neke nove svjetove i maštati kako će jednog dana postati poznata umjetnica čiji će radovi biti kreativni, unikatni i koji će čuvati našu tradiciju.
– U početku djevojke su me ohrabrivale, govoreći kako mi dobro ide, pa sam počela sama praviti smjesu i fišeke za kanu, danas imam svoje učenice i kanu koja dolazi posebno za mene iz daleke Indije. I dalje čuvam fotografije prvih cvjetova i šara, jer me podsjećaju na napredak, ali i moju iskrenost i žar s kojim sam počela – počinje Adla priču o iscrtavanju kanom.
DALEKA INDIJA
– Iscrtavanje je bezbolno i privremeno. Ova tetovaža blijedi u periodu od jedne do četiri sedmice, u zavisnosti od mjesta na tijelu na kojem se nalazi i od toga koliko dugo se suši nakon samog crtanja. Prednost ovog postupka uljepšavanja tijela jeste i to da je prirodan, jer je kana u suštini biljka od koje se, kada se osuši i izdrobi, dobija prah od kojeg se pravi smjesa za crtanje. Da bi postupak imao bolje efekte na naše tijelo, u tu se smjesu dodaje sok od limuna ili malo limuntosa, te jedna kašičica meda ili šećera. Jako je zdrava za kožu, obnavlja je i pospješuje elastičnost. Prirodna kana ima specifičan miris, miriše na ulje, lijepo se crta, a vještačka je s PPD-em, lošeg je mirisa i čudnih boja – kaže Adla i dodaje da nakon crtanja prirodnom kanom, ona na koži bude svijetla i treba 24 do 48 sati da potamni i oksidira na koži.
Iscrtavanje kanom u područjima Bliskog i Dalekog istoka, staro je više od 5.000 godina, no kod nas je ovaj postupak novina. Već 5.000 godina kana se upotrebljavala u kozmetičke svrhe, a neki čak vjeruju da ima i ljekovita svojstva.
– Umjetnost šaranja kanom se razlikuje od regiona do regiona. Različiti dizajn ima različita značenja u pojedinim kulturama: dobro zdravlje, plodnost, mudrost i spiritualnu prosvijetljenost. Arapske tetovaže su veliki cvjetni dezeni na šakama i stopalima, u Indiji su to tanke čipkaste i cvjetne šare koje pokrivaju cijele šake i ruke do laktova i stopala s cjevanicama, a afričke tetovaže kanom su obično debele crne šare geometrijskih oblika. U zemljama Istoka mladenka se ukrašava kanom. Ovo iscrtavanje njenih ruku može potrajati čak nekoliko sati, a simbol je bračne sreće. Pritom je u nekim krajevima jako važno da oslikana ruka (najčešće se oslikavaju dlanovi) mora sadržavati i sitno ispisano ime mladoženje, a bračna noć ne može početi dok on na mladenkinoj ruci ne pronađe svoje ime – kaže Adla i dodaje kako su prije i naše nane knile kosu i nokte, no i da je danas sve više djevojaka koje stavljaju kanu pred samo vjenčanje.
TRADICIJA I OBIČAJ
– Na našim prostorima postojao je za vrijeme osmanske vladavine običaj organizacija djevojačkih večeri, kada je uz pjesmu i ples korištena kana kako bi se uljepšale buduće mladenke. Međutim, nisu se knile samo one, nego su u Bosni i Hercegovini, Sandžaku i Makedoniji u tom periodu žene knile i svoju kosu i nokte uoči Bajrama. Na djevojačkim večerima koje organiziram neizostavno je odijevanje duvka, držanje ogledala ispred lica buduće mladenke i darivanje mlade dukatom od buduće svekrve. Prvi dio djevojačke večeri u znaku je odlaska djevojke od svoje kuće i roditelja, pa nerijetko bude i suza, ali sve to zasjene muzika i ples koji obilježe drugi dio večeri – kaže Adla i dodaje kako su običaji različiti od zemlje do zemlje.
– U Indiji, Pakistanu i Turskoj mladenke se i danas ukrašavaju kanom. U Turskoj je običaj da mlada obuče crvenu haljinu, a svekrva joj za sreću i blagostanje na dlan stavlja zlatnik, a običaj je da ga mlada čuva.
Zbog svojih brojnih prednosti, umjetnost iscrtavanja tijela kanom postala je popularna u Bosni i Hercegovini, a i u mnogim zemljama Zapada. Osim što tetovaže od kane izgledaju izuzetno lijepo, djevojke se za njih odlučuju najviše jer su privremenog karaktera, bezbolne i mogu ih mijenjati kad god požele. Ono zbog čega mnoge djevojke vole Adline tetovaže kanom jeste što ona skoro nikada ne radi po šablonu.
– Svi moji radovi su unikatni i urađeni s mnogo ljubavi. Svakodnevna inspiracija su mi moje klijentice, žene pune energije, života, koje zrače sjajem i nepotrošnim optimizmom. Svi su rađeni slobodnom rukom, tako da im to daje još veću vrijednost. Kada ljudima objašnjavam čime se bavim, naglasim da u vremenu u kojem živimo mislim kako sam jedna od rijetkih sretnica jer sam uspjela spojiti ugodno s korisnim, baveći se onim što zaista volim. U Sarajevu postoji novi oblik ‘bijega’ od užurbane svakodnevice, mjesto na kojem ćete se opustiti u potpunosti, posvetiti njezi svoga tijela i pronaći lijek – „Fish Spa“. To je mjesto u kojem trenutno svaki zamišljeni crtež pretvaram u stvarnost, a imam i svoju FB stranicu Henna tattoo – Adla Mulić.
Osim što se bavi iscrtavanjem kanom, Adla je članica hora duhovne muzike, a glumi i u predstavi „Sedam“, koja govori o nasilju nad ženama.
– Oduvijek sam bila aktivna, bavila se glumom, trenirala košarku, izvodila duhovnu muziku, radila s mladima, aktivna sam u nevladinom sektoru i kroz Islamsku zajednicu. Nastupam s horom Derman i koordinatorica sam Akademskog hora Fakulteta islamskih nauka, svi ti ljudi su moja svjesno odabrana porodica i velika radost. Kroz islam sam naučila da tražim suštinu stvari i sve ove stvari su lijepe po sebi i imaju duboko značenje. Umjetnost je posebno osmišljen život, a ja je tako i živim. Predstavom „Sedam“ šaljemo poruku da nasilje ne potječe iz vjere i da vjera ne promovira nasilje u moru aktuelnih osuda i napada. Koncept predstave je da tekstove čitaju vjernice koje nisu glumice, kako bi poslali poruku da je religija generalno protiv svakog oblika nasilja. Nastupile smo do sada u osam gradova, te ovu godinu krunišemo izvedbom u Sarajevu, 21. decembra, u Franjevačkom međunarodnom studentskom centru u Sarajevu.