Žensko se ženskom izbija

Piše: Redakcija

Ako se klin klinom izbija, onda se i žensko izbija drugim ženskom.
Priča počinje idilično. Njih dvoje raja iz obdaništa. Vazda skupa. Završili faks, našli poslove, vjenčali se i dobili dijete. I tu dolazi do preokreta. On poludio za djetetom, a ona u tome našla oružje da ga stavi totalno pod svoje. Natovarila mu čitavu familiju na vrat. Uvalila ga u kredite. Ona je o svemu odlučivala: gdje ljetovat’, kada i koliko zimovat’, kad može posjetit’ koga od svoje familije, kad će dijete spavati, kad jesti, kako će ga odgajat’.

Sva njena familija u njihovoj kući bila veći domaćin nego on. Da bi izbjeg’o priče, skandale i radi mira u kući, sve joj prepustio. Punica i svastike baš k’o one naci-svastike za vratom. Šta god uradi – ne valja. U javnosti je postaj’o sve povučeniji, a u firmi se počelo govorkat kako se zadužio do gole guše zbog ženinih gluposti.
On ni riječi.

I onda, jednog dana, doš’o u firmu čas žut k’o limun, čas siv k’o pepeo. I procijedio – ostavila me. Jako mu je to teško palo. Hod’o k’o zombi. On, lijep i drag, uskoro je post’o meta raznih ženskih. Zgodnih i nezgodnih. Ali, nije obrać’o pažnju. O sebi se zabavio, nije mu ni do čega bilo.

Naime, žena je, skupa sa svojom hordom, nastavila sisati i krv i novčanik. Ucjenjivala ga kćerkom za kojom je lud. A i ona za njim – preslatka trogodišnjakinja.
I tako sve više kopnio. Svi su znali, svi su ga voljeli, svi su njoj sve po spisku, i pred njim i njemu iza leđa.

A on samo šutio. Sve dok jednom nije puk’o i povjerio se drugarici s kojom i nije bio baš blizak. Ne znam šta ga navelo da baš njoj sve istrese, ali pokazat će se da je to bio pun pogodak. Valjda neko deseto čulo tako usmjerilo. Ona ga slušala. Sve joj je bilo kristalno jasno. I onda mu održala predavanje. Ona počinjala analizu šta se njemu, zapravo, desilo, on dovršav’o. Kao da mu se zavjesica razmicala pred očima.
Sve je on skužio, ali šta sad. Kakva oružja primijeniti protiv ženine horde, skrivene iza maske visoke kulture.

I dogovorili se. Više ništa neće uradit’ a da ne konsultira tu sad već prijateljicu. Ništa, ama baš ništa. Ni na sms odgovorit’. I tako je počeo nevidljiiv rat dviju ženskih logika. On se drž’o dogovora. Ma ni koraka nije htio napravit’ bez konsultacija.
Žena pošalje sms da joj hitno treba lova. On proslijedi sms prijateljici. Prijateljica kaže: “Nemoj joj odgovorit dva dana. I onda pošalji sms da zaboravi i da nemaš love”.
Uradio tako i doček’o ga pakao. Prijetnje da neće vidjet kćer, da nije nikakav otac, da su mu pišljive pare važnije od sreće djeteta itd. Opet proslijedi sms prijateljci, a ona mu kaže da nikako ne odgovara. Dosta joj je alimentacija, a i kreditni dugovi koje je dig’o da bi ona mogla izigravat’ gospođu! Doš’o joj uvečer skršen. Na korak da popusti sve zbog male.

Kaže prijateljica:
– E, nećeš kad bi crk’o. Pogledaj se! Eto više niko na svijetu nema djeteta kojeg voli.
Uglavnom toliko ga naruži da se osjeć’o išamaran.
– Pa šta ću sad?
– Imaš li gdje otputovat’?
– Ma imam, zove me ova raja s faksa u Englesku već godinu.
– Idi!
– Pa kako…
– Idi kad ti kažem i ostani desetak dana.

Nije ni znao kako je kupio kartu. Nešto ga je tjeralo da sluša prijateljicu. Kao da su se sudarile dvije sile. Ženske. A to kad bude, znate već kakvih tu munja i gromova ima, naoko ničim izazvanih.

On na aerodromu, kad mu stiže poruka da ako hoće može doći po malu. On je odmah prosljeđuje prijateljici, koja donosi stav:
– Reci da si na aerodromu i da ideš u Englesku, pa kad se vratiš. I da ti nije palo na pamet da ijednom nazoveš iz Engleske.
– Pa to će iskoristit’ da me još gore maltretira, da kaže da me baš briga za malu, da mi je ne da nikako…
– Neće, neće. Zlatna si ti njima koka. A i pokaži da te neće ucjenjivat’ djetetom, pa taman da je više nikad ne vidiš.
– Ali, bit će maloj teško ako me ne vidi toliko.
– Preživjet će. Bolje nego da stalno preživljava. Moraš presjeći i biti konačno muško.
– Pa zar nisam bio?
– Nisi. Sad budi.
I tako on otiš’o i super mu bilo. Kaže, ko kad nije od nje čitav život vidio dalje od nosa. Žena mu slala poruke u tih deset dana. Te mala dobila temperaturu, te ovo, te ono… On poruke prosljeđivao prijateljici, koja je doslovce tipkala odgovore njegovoj ženi, tipa:
– Ljubi je od tate i daj joj već nešto, nekih vitamina i sl. Svakako sve znaš.
Ni nazvat’ smio nije, jer je prijateljica odlučila za taktiku dramatičnog reza i udara na ego.
Čudo jedno kako se bolje osjeć’o. Konačno je počeo dolazit’ u svoje prirodno stanje – osjetio se k’o muškarac. A i skužio koja je taktika:
– Nećeš me ucjenjivat’ makar crko!
Svi su primijetili da dolazi sebi. Ako ova pokuša s nekom ucjenom, odmah joj se ne javlja. A njoj ego povrijeđen. Uskoro ga počela zivkat’, sve kao zbog djeteta, da ga uključi. A on jak. Posložio se, ustabilio, ma dobar skroz.
Kupio prijateljici parfem i cvijeće da joj se zahvali. I skupa se smijali šta su uradili.
Kaže:
– Definitivno se ženske strijele mogu izbiti samo drugim ženskim strijelama.
Usred priče prijateljica mu reče:
– Samo da znaš. Ako još malo ovako nastaviš, ona će se popišmanit’ i eto je nazad. I to vrlo brzo. Kopat će i rukama i nogama.
A on je pogleda i reče:
– Više je ne bih primio. Jer bi malo poslije isto bilo. To je takav soj.
– Ni zbog male?
– Ni zbog male. Ustvari, naročio zbog male. Ovako je i više viđam, a i jedino ovako mogu joj biti dobar otac.
Baš tako. Jer tek je ovako, nakon što je post’o muškarac, uvidio istinitost stare narodne: “Nije joj zlatna pa da se ovako pustiš!”

Indira Kučuk-Sorguč

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti