Teme

Paulo Coelho: Roditelji su ga smjestili u mentalnu instituciju jer je htio biti pisac

Coelho je poznati brazilski pisac, kojeg je djelo „Alhemičar“ proslavilo širom svijeta. Ova knjiga prodana je u 65 miliona primjeraka, zbog čega je jedna od najprodavanijih knjiga na svijetu. To što je prevedena na više od 67 svjetskih jezika prouzrokovalo je da „Alhemičar“ uđe u Ginisovu knjigu rekorda kao najviše prevođeno djelo nekog živog autora. Za stvaranje knjige koja mu je donijela slavu Paulou je trebalo samo dvije sedmice.

– Napisao sam je tako brzo jer je već bila ispisana u mojoj duši, trebalo ju je samo prenijeti na papir – rekao je on.

Poslije „Alhemičara“, svako od narednih djela brazilskog pisca takođe je postiglo ogroman uspjeh i postalo bestseller. Neka od najpoznatijih su: „Veronika je odlučila umrijeti“, „Đavo i gospođica Prim“, „Biti kao rijeka“, „Vještica iz Portobela“ kao i mnoga druga. Postizanju svjetske slave i uspjeha književnika prethodio je život buntovnika, hipika i propalog pravnika.

Roditelji ga nisu razumjeli

Paulo Coelho rođen je 24. avgusta 1947. godine u brazilskom gradu Rio de Janieru. Od najranijeg djetinjstva roditelji su ga odgajali i učili katoličkim životnim vrijednostima, mada se tokom života nije uvijek ponašao u skladu s njima. Kao dijete često je bio meta nasilnika, djelimično i zbog toga što je poticao iz jako siromašne porodice, ali se iz takvih situacija izvlačio svojom inteligencijom i sposobnošću govorenja. Naime, Paulo je pričao nevjerovatne priče, pune detalja koje je samo on znao . To je budilo interesovanje kod djece koja više nisu htjela da ga tuku, te je ubrzo postao omiljeni u društvu.

Takva reakcija ljudi na njegove priče pomogla mu je da od najranijih godina shvati da želi da bude pisac, ali su ga roditelji u tome obeshrabrili jer nisu vidjeli budućnost u toj profesiji na području Brazila. Njegov otac je bio inžinjer i smatrao je da i sin treba da izabere profesiju koja će mu pružiti stabilnost u životu. Veliki broj zabrana kojima je bio izložen uticao je na to da Paulo tokom adolescencije bude sklon buntovništvu. Takav način ponašanja i činjenica da je htio da bude pisac, koji ne poštuje tradicionalan način življenja, uticao je na to da ga roditelji smjeste u mentalnu instituciji. To su uradili čak tri puta, a za potrebne „liječenja“ povremeno je, u sklopu terapije, bio izložen i elektrošokovima. Time je oštećena Paulova kratkoročna memorija.

– Sve je to bilo iz ljubavi. Ali kada iz ljubavi želite da se neko promijeni i postane kao vi, onda to može biti destruktivno. Ipak, ja sam im oprostio – rekao je Coelho.
Nakon izlaska iz mentalne ustanove Paulo je odlučio da ispuni želju roditeljima, te je upisao pravni fakultet. Ipak, želja da bude pisac mu nije dala mira.Nakon godinu dana napustio je pravo i pridružio se pokretu Hipika. Pod parolom „Droga, sex i rock and roll“ putovao je širom Južne Amerike, Afrike i Evrope.

Momenat kada se u njemu probudio pisac

Prije nego što je počeo da se bavi pisanjem kao osnovnim zanimanjem Paulo je promijenio nekoliko profesija. Tokom putovanja kroz različite zemlje, na različitim kontinentima on je jedno vrijeme bio član pozorišne grupe u kojoj je radio kao glumac. Poslije toga je radio i kao novinar, a osnivač je časopisa pod nazivom „2001“. Osim toga je pisao i tekstove za rok pjesme, a bio je i saradnik na izradi stripa političkog karaktera. Postoje glasine da se jedno vrijeme bavio magijom, te da je član drevnog katoličkog reda „RAM“ u okviru kojeg je prošao kroz tajanstvene obrede.

Zbog izražene društvene angažovanosti, koja je često bila protkana buntovništvom Coelho je 1974. godine uhapšen od strane brazilske paravojne grupe. Ono što je prelilo čašu i dovelo do njegovog hapšenja bili su stihovi u kojima je govorio protiv brazilske vlade, a koje je pisao za lokalne pjevače. Zajedno s njim uhapšena je i tadašnja mu djevojka Gisa. Nakon izlaska iz zatvora donio je odluku da smanji svoj društveni angažman te je počeo raditi u muzičkoj industriji. Nakon što je promijenio nekoliko profesija Paulo je konačno stvorio prvo književno djelo. Njegova knjiga „Arhive iz pakla“ objavljena je 1982. godine, ali nije doživjela i veliki uspjeh. Smatra se da je jedan od razloga tome što je knjiga izdata od strane zdavačke kompanije koja u tom trenutku nije imala dovoljno uticaja i nije mogla doći do širih narodnih masa.

Slučajni susret sa totalnim strancem u jednom amsterdamskom kafiću uticao je na to da Coelho donese odluku, koja će kasnije doprinijeti tome da mu pisanje postane primarno zanimanje.Naime, na nagovor svog novog poznanika Paulo je krenuo na kataločko hodočašće. To je podrazumijevalo da s grupom ljudi hoda do mjesta pod nazivom Santiago de Compostela, koje je smješteno u sjeverozapadnoj Španiji. Nakon toga nastalo je autobiografsko djelo „Hodočašće“ koje je izdato 1987. godine, a u kojem govori o iskustvima tokom putovanja i tome kako svaki čovjek treba da pronađe svoj put u životu. Zanimljiv je podatak da je nakon objavljivanja shvatio da mrzi svoju drugu knjigu. U skladu s tim je nastojao da kupi što više njenih primjeraka u radnjama, kako bi što manje ljudi došlo do nje. Prepoznatljivim ga je učinila knjiga „Alhemičar“, koja je prvobitno je štampana u samo 900 primjeraka, jer je izdavač procijenio da jedno takvo djelo ne može privući više pažnje.

– Imao sam 41 godinu i bio sam očajan, ali nikada nisam izgubio vjeru u ovu knjigu. Pitate me zašto? Jer sam cijelog sebe stavi u nju. I moje srce i dušu – rekao je Paulo.
Drugi krug štampanja bio je znatno uspješniji, u smislu broja primjeraka koji su se našli na policama, ali ono što je zaista proslavilo ovu knjigu jeste njeno prevođenje na engleski jezik i plasman na američko tržište. Od 900 prvobitnih primjeraka, „Alhemičar“ je postala najprodavanija Paulova knjiga, ali i jedna od najprodavanijih knjiga na svijetu ikad.

Za vrijeme stvaranja svog djela „Vještica iz Portobela“ živio je u londonskom naselju Portabellu, a zanimljivo je to što je tadašnji životni prostor, kako kažu, dijelio sa suprugom, njenim ljubavnikom i svojom ljubavnicom.

Za Pauloa je karakteristično i to da ima određene rituale kojih se pridržava prilikom stvaranja i izdavanja knjiga. Naime, on piše novu knjigu svako dvije godine, a smatra se da je to u mjesecu januaru svake neparne godine.

– Ja uvijek dobijem znak koji mi kaže da je vrijeme da napišem novu knjigu – kaže on.

Bez obzira na mišljenje da Paulo stvara svako dvije godine, na znak da napiše svoju posljednju knjigu „Špijunka“ čekao je pune četiri. U knjizi se govori o Mata Hari, prvoj feministkinji 20. vijeka koja je preživjela Prvi svjetski rat. Paulo je predstavlja kao ženu koja se protivila očekivanjima muškaraca i odlučila živjeti samostalan i, za to vrijeme, drugačiji život. Bila je žena koja je znala šta želi, a to je budilo ljubomoru kod mnogih. Kako bi je sankcionisali proglasili su je špijunkom i javno osudili. Pisac u knjizi prikazuje da je i za svoje smaknuće ostala vjerna stilu i prefinjenosti. Ona se obukla kao Coco Chanel, u elegantnu crnu haljinu, sa samostojećim čarapama i crnim šeširom. Zamolila je da joj prekriju oči dok bude stajala pred muškarcem koji će je ubiti.

Ni za stvaranje ovog djela, koje je već doživjelo veliku popularnost, piscu nije trebalo puno vremena, tačnije napisao ju je za samo 11 dana.

– Bilo je to nešto izvanredno. Osjetio sam snažnu i duboku povezanost s energijom Mata Hari. Osjetio sam da sam tamo gdje je ona bila, otkako je upoznala Picassa do godina kada je izvodila orijentalne plesove uz aplauz cijelog Pariza. Bio je to put kroz vrijeme. Pisao sam u stanju inspiracije – objašnjava ovaj pisac.

Coehlo danas iza sebe ima više od 25 knjiga, veliki broj eseja, novinarskih kolumni kao i novela. Fanovi njegove knjige doživljavaju kao vrlo inspirativne, a mnogi kažu da im je kroz njih promijenio život. S druge strane, on svoje knjige ne doživljava kao takve nego kaže da svaku knjigu piše za sebe, da reakciju prepušta čitaocija, te da se nekome može svidjeti ali i ne mora. Koliko je uspješan i cijenjen u svijetu književnog stvaralaštva pokazuje i činjenica da je 1998. godine dobio blagoslov od tadašnjeg pape Ivana Pavaoa II.

Privatni život

Coehlo je u braku sa umjetnicom Christinom Oiticica, od 1980. godine. Dok su u prethodnom periodu živjeli malo u Brazilu, a malo pirinejskom domu u Francuskoj, danas ovaj bračni par najviše vremena provodi u svom domu u Švajcarskoj. Pisac to objašnjava činjenicom da je konačno našao mir u životu, koji svaki dan sve više cijeni.
Svoj brak i suprugu Christinu neizmjerno poštuje i dodaje da u mladosti nikada nije mogao ni pomisliti da će se odlučiti da bude u braku s istom osobom 36 godina, posebno ne u vrijeme svoje faze hipika.

– Danas je moj jedini strah da se njoj nešto ne dogodi. Za mene mi je svejedno, samo molim Boga da ona ne ode prije mene jer bih već idućeg dana umro – kaže on.
Paulo se zajedno sa suprugom nalazi na čelu „Paolo Coehlo instituta“ koji pruža podršku djeci i starijim osobama, a najviše su bazirani na aktivnosti finansijskog pomaganja onih kojima je to potrebno.

Kao i mnogi uspješni ljudi širom svijeta, koji se pritom mogu pohvaliti visokim stepenom inteligencije, Paulo nosi uvijek odjeću iste boje. Dok drugi smatraju da je biranje odjeće gubljenje dragocjenog vremena, on ima drugi razlog zbog kojeg uvijek nosi crno. Servisi za pranje po hotelima, u kojima je jedno vrijeme čak i živio, često su uništavali šarenu odjeću. Zbog toga je počeo da nosi samo crno, a danas, kada u hotelima i ne boravi puno, to mu je ostalo kao navika koju nema namjeru mijenjati.
Najviše ga opušta streljaštvo, a iako ne zna dobro da pjeva svaki put kada je u blizini neka gitara on to radi.

– Tako znam ko mi je pravi prijatelj. Moji pravi prijatelji mi tolerišu pjevanje – kaže Paulo u šali.

Od siromašnog dječaka on je postao osoba koja je posjedovala avion, ali nikada nije bio sklon pretjerano luksuznom životu. Avion je prodao, a u budućnosti planira da s ženom svakog dana napravi 10.000 koraka, što je na godišnjem nivou ravno obilasku 144 grada i sela. To za njega predstavlja novo hodočašće, sličnom onom na koje je išao kada se pisac u njemu probudio. Ostaje da vidimo kakvo djelo će se u njemu probuditi tokom ovog iskustva.