Teme

Rikardo Druškić: Umjetnik i umjetnost u BiH su na zadnjem spratu u zgradi bez lifta

Internacionalna karijera mladog sarajevskog slikara Rikarda Druškića počela je prije skoro četiri godine, kada je njegov rad uvršten među 60 najboljih na jednom od najprestižnijih takmičenja u oblasti likovne umjetnosti, koje se održava u Taipeiju. Nakon tog uspjeha Rikardo je dobio priliku da svoja djela predstavi u mnogim gradovima svijeta, među kojima su New York i Los Angeles, a posljednju izložbu u Berlinu smatra svojim najvećim internacionalnim uspjehom.

– To je moja prva samostalna internacionalna izložba. Berlin je kulturološki centar Evrope i jedan od najvećih u svijetu – kaže ovaj mladi umjetnik.

On ističe da nikada nije mogao ni sanjati da će mu se život zbog umjetnosti na ovaj način razvijati.

– Imam svrhu, smisao i viziju. Ne samo za danas, nego i za sutra. Znam šta želim od života, koji su mi ciljevi i koje su mi, kao umjetniku, dužnosti – objašnjava on.

Rikardo kaže da inspiraciju pronalazi u svemu, a motiv koji se najčešće pojavljuje u njegovim radovima je srce. Za svoj stil kaže da je intuitivno-iskren.

– Nikada ne ispravljam linije koje nacrtam, prepuštam se trenutnom osjećaju i tome gdje me on nosi. Ne kalkulišem i nemam plan. Svoj rad bih nazvao i dobro organizovanim haosom – kaže Rikardo i dodaje da mu za izradu jednog djela nije potrebno mnogo vremena, te da je u svom radu došao do tačke kada je kvantitet postao kvalitet.

On u svom stvaralaštvu koristi „mixed media“ tehniku, koja podrazumijeva da nacrta i oboji crtež, a zatim ga prebaci u digitalni oblik i vrši korekciju, ali i tehniku slikanja akrilima po platnu ili zidu.

– Meni gode obje tehnike. Znam da mnogo ljudi ima problem s digitalnom umjetnošću, ali uopšte nisu svjesni koje mogućnosti ona umjetniku pruža. Mislim da je svakom umjetniku cilj da mijenja svijest ljudi, a danas se prebrzo živi te digitalna umjetnost prati tu brzinu. Ja više volim da se svojoj publici obratim s pet radova u digitalnom formatu, koji imaju neku poruku, nego s jednim akrilom – objašnjava on.

Rikardov dosadašnji rad prepoznatljiv je po slikanju murala, a, kako kaže, najviše slika proda u BiH.

– Nema pravila u tome ko su moji najčešći kupci. I muškarci i žene, i stariji ljudi i mlađi – objašnjava on i dodaje da je majka, koja mu je menadžer, izuzetno zaslužna za njegov uspjeh.

On poziciju umjetnosti i umjetnika u BiH vidi na zadnjem spratu u zgradi bez lifta, a to što se nije školovao za ono u čemu je postigao neosporan uspjeh vidi kao svoju prednost.

– Meni je to bila prednost, jer većina moje generacije koja je upisala Akademiju još je nije završila. Praksa je u svakom poslu najvažnija, teorija se lako nauči – ističe on.