Bivša četvrta teniserka svijeta Jelena Dokić bila je velika nada svjetskog tenisa. Činilo se da bi tada 17-godišnja djevojka mogla pobijediti apsolutno svakog. Njenu karijeru obilježile su velike pobjede, poput one kada je sa samo 16 godina na Wimbledonu pobijedila Martinu Hingis. Protiv nje, pognute glave teren su napuštale i Kim Clijsters, Venus Williams i Justine Henin.
Na ivici samoubistva
Međutim, tenisku karijeru, uprkos sjajnim rezultatima, okončala je 2014. godine. Naime, ona je 2003. godine prekinula svaki kontakt s ocem Damirom, koji se protivio njenoj saradnji s hrvatskim trenerom Bornom Bikićem. Iako su mnogi godinama mislili da je to jedan od razloga što ne kontaktira s ocem i što je njena karijera krenula silaznom putanjom, razne spekulacije i negativne komentare Jelena je prekinula autobiografijom „Nesalomiva”, koju je objavila početkom ovog mjeseca. U njoj je Jelena otkrila mnoge jezive detalje psihičke i fizičke torture koju je proživljavala od vlastitog oca, Damira Dokića.
Iako je knjigu nazvala „Nesalomiva”, priznaje da je mnogo puta bila na ivici potpunog kraha.
– Ljudi misle da možeš da se otarasiš posljedica maltretiranja, ali ne ide to tako. Borila sam se s užasnom depresijom, bila sam na ivici samoubistva. Knjiga se zove „Nesalomiva”, ali on me je na kraju umalo slomio. Samo mi je trebalo nekoliko riječi utjehe, da me neko pita kako mi je, ali nikoga nije bilo.
Ona u autobiografiji objašnjava da se prvi put s tom torturom susrela još kada je imala šest godina, a kako je vrijeme prolazilo, njene muke su bile sve veće.
– Tortura je počela od dana kada sam prvi put uzela reket u ruke. On je s vremenom gubio kontrolu. Poslije poraza u polufinalu Wimbledona od Lindsay Davenport potpuno je poludio. Udarao me je, vrijeđao. Rekao mi je da sam balavica od 17 godina i da se ne vraćam u hotel u kome je bila cijela moja porodica. Spavala sam u svlačionici Wimbledona dok agenti nekih igrača nisu kontaktirali mog menadžera koji me je poveo sa sobom – napisala je u knjizi Jelena.
U knjizi piše i kako bi je otac toliko tukao da bi od batina padala u nesvijest, a sve to zbog loše odigranog meča ili nedovoljne posvećenosti na treningu. Teniserka je otkrila da nikada neće zaboraviti batine koje dobila poslije ispadanja u polufinalu turnira u Torontu, kada je izgubila meč protiv Conchite Martínez.
– Vikao je na mene i prebio me kaišem u kupatilu. Vukao me je za uši, pljuvao me, a onda tjerao da satima gola stojim nasred hotelske sobe – otkrila je Dokićeva i dodala kako je najviše boljelo ponašanje majke Ljiljane, koja je prisustvovala toj torturi, ali ništa nije činila da je spriječi.
– Mama se skoro nikada nije miješala, niti je pokušavala da ga spriječi da me bije. Jednom je samo, jedva čujnim glasom, rekla: “Molim te, prestani”. On joj je odgovorio: “Umukni i odj..i – rekla je ona, te dodala kako je za majčinu potčinjenost imala razumijevanje, ali da joj zamjera što je nikada nije uzela u zaštitu.
– Za nju je tortura normalna. I ona je bila zlostavljana, i emocionalno i psihički, a i nju je tukao. Nikada se nije miješala šta god da mi je radio. Ona nije imala vlastito mišljenje, potčinjavala mu se, uvijek je bila na njegovoj strani. Nije smjela da priča o tenisu sa mnom i nikad mi nije poželjela sreću pred meč. Iako je moja majka redovno bila zlostavljana, to nije bilo istog stepena kao kod mene. Nju bi ošamario, a mene premlatio – otkrila je Dokić.
U svojoj autobiografiji napisala je kako ju je otac Damir, između ostalog, tukao kaišem, a pritom ju je i šutirao poslije čega bi bila krvava i u modricama. Stalno je trpjela udarce, čupanje, vrijeđanje. Otac Damir nije bio zadovoljan ni njenim izborom partnera i trenera, jer je Hrvat i katolik.
Neodobravanje veze
– Čim se pojavilo u srbijanskim medijima da se zabavljam s Tinom Bikićem, Hrvatom, za nekoliko sati ime mog oca se pojavilo na ekranu mog telefona. Nisam se javljala. U očevim očima to je nešto najgore što sam mogla da uradim, jer bi on, vjerovatno, radije da sam s teroristom nego s Hrvatom, katolikom – prepričavala je Jelena događaje između 2003. i 2004. godine, pa čak i kada je pobjegla od kuće, morala je da im šalje 200.000 dolara.
Jelena trenutno živi u Hrvatskoj, gdje je poslije napornog rada na sebi, prije svega gubitku kilograma (nakon završetka karijere imala je 120 kg), počela ponovo trenirati tenis. Kaže i kako nije sigurna da će njen otac pročitati knjigu, ali je sigurna da, ako bude, neće biti uopće sretan.
– Ako to bude uradio, znam da nimalo neće biti sretan. Ali na kraju, moj glas treba da se čuje i ako on s nečim treba da se suoči jeste da ljudi saznaju kakav je bio i šta je radio. Jer, ja sam bila u tom užasu i nije ovo samo priča o njemu, moja biografija ima mnogo širi značaj.
Mediji u Srbiji pokušali su kontaktirati Jeleninog oca Damira, međutim, on nije bio raspoložen za razgovor.
– Ne pratim šta se objavljuje u medijima. Nemam nikakav komentar i molim vas da me ne uznemiravate! – rekao je za “Alo” Jelenin otac.