Zdrav život: Organska hrana benefit za organizam i okoliš

Piše: Redakcija

Konvencionalna proizvodnja hrane je najveći izvor zagađenja i degradacije zemljišta, vode i zraka. Osim toga, na organizam negativno djeluje upotreba različitih hemikalija u procesu prerade i proizvodnje hrane. Iako su ove supstance prisutne u malim, tzv. rezidualnim količinama, ne možemo reći da svakodnevnom upotrebom takve hrane posljedice po zdravlje mogu biti zanemarljive.

Tokom 20. vijeka u procesu proizvodnje hrane počela se koristiti velika količina vještačkih hemikalija, što je poljoprivredu učinilo važnim faktorom u procesu zagađenja životnog okoliša. Poljoprivredne metode koje se primjenjuju tokom nekoliko prethodnih decenija dovele su do dugotrajnog zagađenja tla, zraka i raspoloživih resursa vode pesticidima, herbicidima i drugim sintetičkim hemijskim materijalima. Upravo zbog toga je neophodno promijeniti dosadašnju poljoprivrednu praksu i zamijeniti je proizvodnjom eko hrane, koja je dobra ne samo za ljudsko zdravlje, nego i u domenu očuvanja okoliša.

Naime, metode organske poljoprivrede, koje se već primjenjuju u mnogim zemljama svijeta, pokazale su odlične rezultate u smislu očuvanja zemljišnog biodiverziteta, te očišćenja tla i vode od pesticida i vještačkih đubriva koji su u proizvodnji hrane itekako zastupljeni. Ključ je u tome da bi poljoprivredni proizvođači trebali da izgrade poseban odnos prema neobnovljivim prirodnim resursima u koje spadaju zemljište, voda i zrak. Odnos u kojem bi se pridržavali principa racionalnog korištenja ovih prirodnih resursa, upotrebe obnovljivih izvora energije, očuvanja prirodne raznolikosti i zaštite okoliša. Sve to uz ograničavanje ili potpunu eliminaciju upotrebe sintetiziranih sredstava, odnosno pesticida.

O značaju organske hrane, kako za organizam, tako i za okoliš, za magazin „Azra“ govori Suada Karić, profesorica stručnih predmeta iz oblasti nutricionizma.

Suada Karić, profesorica stručnih predmeta iz oblasti nutricionizma

Šta je to organska hrana?

– Hrana je tvar koja mora biti biološki punovrijedna i zdravstveno ispravna. Proces uzimanja hrane je prehrana ili ishrana, a ona mora zadovoljavati osnovne principe nutricionizma: raznolikost, uravnoteženost, umjerenost i redovnost. Poštujući ove principe, ulažemo u naše zdravlje. Eko, odnosno organska hrana, za razliku od konvencionalne, proizvedena je u strogo kontroliranim ekološkim uslovima koji podrazumijevaju ekološki čisto tlo, bez primjene tretiranog sjemena, mineralnih gnojiva i hemijskih sredstava za zaštitu bilja. Osnovna svrha ekološke proizvodnje jeste zaštita i unapređenje zdravlja i života ljudi, ali i zaštita prirode i okoliša.To znači živjeti u skladu s prirodom, sačuvati prirodna bogatstva i ravnotežu za buduće generacije.

Da bi se hrana mogla deklarirati i označavati kao „eko“, najprije se površine koje se namjeravaju zasaditi trebaju očistiti od svih primjesa, zatim izvršiti analiza tla i tek onda početi s uzgajanjem eko hrane po svim propisima eko uzgoja. Takva hrana je sa 95 posto i više ekoloških sastojaka, a ostatak od pet posto odnosi se na onečišćenja iz atmosfere kiselim kišama ili pesticidima i drugim česticama donesenim vjetrom.

Prilikom prerade, sve što se dodaje u proizvod mora imati ekološku oznaku i porijeklo. Recimo, ako je u pitanju mermelada, džem ili slatko od voća, oni ne smiju biti zaslađeni bijelim rafiniranim šećerom, jer se gubi dosljednost. Metode tehnološke prerade tokom svih faza proizvodnje moraju održati vitalni kvalitet svih organskih sastojaka hrane uz upotrebu dozvoljenih procesa prerade (mehaničkih, fizičkih, taloženje, ekstrakcija i dr.) Materijali koji se koriste za pakovanje eko proizvoda ne smiju da zagađuju hranu ili da budu u interakciji s njenim sastojcima. Na kraju, jako je važno deklariranje i označavanje ovih proizvoda. Zakonom je regulirano da deklaracija ne smije dovesti potrošača u zabludu.

Koje su osnovne karakteristike konvencionalnog procesa proizvodnje hrane u odnosu na onaj ekološki?

– Konvencionalna proizvodnja hrane je najveći izvor zagađenja i degradacije zemljišta, vode i zraka. Osim toga, na organizam negativno djeluje upotreba različitih hemikalija u procesu prerade i proizvodnje hrane. Iako su ove supstance prisutne u malim, tzv. rezidualnim količinama, ne možemo reći da svakodnevnom upotrebom takve hrane posljedice po zdravlje mogu biti zanemarljive. Čak, često se mogu povezati s ošećenjima vitalnih sistema, organa i tkiva.

 Na koji način možemo prepoznati organsku hranu u prodavnicama?

– Federalno ministarstvo je 2009. godine usvojilo eko-oznaku, kao potvrdu ekološke prihvatljivosti proizvoda s ciljem pružanja potrošaču vjerodostojne informacije o ekološkim karakteristikama proizvoda.

Je li ponuda ove hrane u našoj zemlji na zadovoljavajućem nivou?

– Svjedoci smo da u posljednje vrijeme imamo povećanu ponudu eko hrane koja se nudi u specijaliziranim prodavnicama „zdrave hrane“, tržnim centrima pa i pijacama. Pojam „zdrava hrana“ je pogrešan jezički izbor, pa možemo reći i nekorektan prema potrošačima. Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti namirnica svi prehrambeni proizvodi na tržištu moraju biti zdravi. U suprotnom, ne bi smjeli biti dostupni potrošaču.

Koliko je kod ljudi u našoj zemlji razvijena svijest o značaju organske hrane?

– Potrošači su sve svjesniji i sve zahtjevniji u smislu kvaliteta hrane. Žele da se informiraju o hrani, njenom porijeklu i kvalitetu. Nažalost, tu pojavu i potrebu za informacijom koriste osobe koje nisu univerzitetski kompetentne niti imaju osnovna, temeljna znanja o hrani, a daju savjete o prehrani pa čak slažu i „zdrave obroke“. Potrošači moraju znati od koga uzimaju informacije o hrani i pravilnoj prehrani.

Postoje li neke akcije kojima se nastoji podići svijest kod ljudi o značaju ove vrste hrane?

– Promoviranje organske hrane kod nas se organizira uglavnom na sajmovima organske hrane, i to je, ustvari, jedinstvena prilika da proizvođači upoznaju potrošače sa svojim proizvodima. Organizatori takvih sajmova moraju biti posvećeni i u saradnji sa stručnim osobama kontrolirati ponudu proizvođača.

Nedavno ste organizirali akciju ekologa s osnovcima čiji je cilj, između ostalog, bio upravo podizanje svijesti kod mališana o zdravoj ishrani. O čemu je riječ?

– S članovima ekloške sekcije moje škole, a uz podršku direktora osnovne škole “Sokolje“ Bećira Hasanovića organizirali smo ekološko edukativnu akciju sađenja dvadeset sadnica u dvorište škole. Akcija je bila zamišljena tako da svaki ekolog obuči po jednog mališana iz četvrtog razreda da zasadi po jednu sadnicu, sa zadatkom da prati njen rast tokom svog školovanja. Nakon toga nutricionisti tehničari su svoje drugare naučili kako se pravilno peru ruke, a akcija je završena u učionici gdje su im učenici održali edukaciju o tome šta je pravilna, a šta nepravilna ishrana.

Kada bi trebao da se izvede neki opći zaključak, da li se stanovništvo u BiH zdravo hrani?

– Opći zaključak je da se stanovništvo BiH zdravije hrani od ostatka svijeta. Poznate su nam različite afere u vezi s hranom koje su dolazile iz Evrope i drugih zemalja svijeta. Kod nas je svijest o proizvodnji zdrave hrane još korektna. Imamo sitnih poroka u vezi s tradicionalnom hranom, ali i ona je, za razliku od onog što nudi Zapad, prihvatljiva.

Učestvovali ste na nedavno održanom kongresu „Ishrana budućnosti“ u Novom Sadu. Šta to ishrana budućnosti podrazumijeva?

– Koncept internacionalnog kongresa „Ishrana budućnosti“ jeste, ustvari, multidisciplinarni pristup zdravom životnom stilu: „Šta jedemo, a šta nas jede“. Poseban osvrt, pored pravilne ishrane, jeste i na ono što unosimo u svoje tijelo i svoj um. Ishrana budućnosti podrazumijeva zdravu prehranu, fizičku aktivnost, rad na sebi, životni stav, uživanje u umjetnosti i lijepim stvarima, očuvanje i briga o prirodi i ljubav kao smisao svega.

Kako upotreba pesticida djeluje na ekosistem

Pesticidi su supstance ili smjese supstanci namijenjene za prevenciju, uništavanje, suzbijanje ili smanjenje količine štetočina. Oni su proizvodi hemijskog ili biološkog porijekla koji su namijenjeni zaštiti ekonomski značajnih biljaka i životinja od korova, bolesti, štetnih insekata, grinja i drugih štetnih organizama. Pod štetnošću se podrazumijeva ekonomska šteta ljudskoj poljoprivredi i industriji, odnosno smanjenje prinosa ili količine i kvaliteta proizvedene hrane.

Svako korištenje pesticida nosi negativne posljedice na ekosistem u kome se primjenjuju, ali i okolne ekosisteme. Smanjenje upotrebe pesticida je jedan od temelja održive poljoprivrede i ideja održivog razvoja, a zbog toga što korištenjem hemijskih sredstava prekidamo prirodni lanac i miješamo se u zakone prirode.

Biljci šaljemo poruku da se ne mora boriti sama, već ćemo to mi učiniti za nju. Nakon određenog vremena biljka se predaje i prestaje sama boriti, a mi smo prisiljeni koristiti hemijske preparate ako želimo imati bilo kakav urod. Zaštita od štetočina i bolesti prirodnim putem nije uvijek toliko brza i efikasna kao hemijsko tretiranje, ali za čovjeka, prirodu i životinje definitivno je manje opasna.

Projekat “Živimo prirodu” je sufinansirao Fond za zaštitu okoliša FBiH 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti