Zaljubljeni Šeki

Piše: Redakcija

Žena najljepših ljubičastih očiju na svijetu, filmska diva Elizabeth Taylor udavala se za svakog čovjeka u kojeg se zaljubila. Tako je sakupila osam/devet brakova i uspjela postat’ zavodnica. Da bi se stavio ispred ženskog imena taj prefiks, potrebno je općiti što više. I to po mogućnosti što više izvan braka.

S druge strane, da bi se neko muško proglasilo zavodnikom, dovoljno je da to on sam kaže. Iako je općenje izvan braka fatalnoj Liz teško polazilo za rukom, ipak je zaslužila da je smatraju osvajačicom muških srca. A ona je, ustvari, bila samo jedna nježna žena. I to vrlo monogamna. Zaljubi se pa se uda. Odljubi se pa se razvede. I sve tako. U Bosni bi je, naravno, proglasili radodajkom. Premda je bila samo zaljubljena u ljubav. I ima takvih priča i kod nas. I akteri su uglavnom žene. Njih svijet odmilja zove uspaljenicama.

Ima li to blage veze s istinom, teško je dokučit’. Ali, meni je odmah na uho bilo zanimljivo kad sam čula priču o jednom takvom muškarcu. Pravom raritetu. Mušku koje ha se zaljubi odmah curu ženi. Mušku koje je, znači, vječni mladoženja. U raji ga zovu Zaljubljeni Šeki.
Iz Travnika je. Rođen i odrastao u finoj familiji, uglednoj, građanskoj. Otac advokat, majka koljenovićka, cijeli život kućila kuću i odgajala dva muška potomka. I to tako da su poprimili gospodske manire, znali šta je bonton, uvažavali ženu – fini baš k’o da su s kneževog dvora. On je bio stariji četiri godine od brata i dao se u umjetnost.

Završio u Sarajevu žurnalistiku i Muzičku akademiju. Malo piskar’o, malo tambur’o. I u tom svijetu nazovi kulture, gdje više da se pronosi urinokultura nego prava kultura, on je bio istinski otmjena faca.

Nije bio nikakav ljepotan, ali je jednostavno drugačiji – pun uvažavanja, pristojan, a šalabajzerstvo mu je bilo potpuno nepoznat pojam. I na kraju studija zaljubio se do ušiju u jednu dramsku umjetnicu, prelijepu i presujetnu. On je poletio k’o da je svijet njegov. Uzeli se dok si rek’o piksla, oboje na oblacima sreće. Gugutali jedno drugom, utapali se, kako bi romantičari rekli, jedno drugom  u očima.

– Dušu si mi u čvor vezala – govorio joj je. I stig’o ubrzo i plod od njegove one donje duše – nova mala duša. Jedna djevojčica.

Ali, kako došlo, tako i otišlo. Nije bilo nikakve frke. Ni tamnih oblaka. Ni žustrih svađa. A-a. Ništa. Samo se on opet zaljubio. Izgubio glavu. Zatelebes’o se k’o dječak. K’o da Bog dragi ovu prvu nije dao. K’o da nikad nije u nju bio zaljubljen. I desilo se nešto što muškarci ne rade. Ili ponekad i urade, ali samo u prijekoj nuždi. Svojoj ženi je sve prizn’o. I nije čuo njeno frkisanje i kletve, niti je doživio njen nervni slom.

U ovu drugu, novinarku koja je govorila kroz nos i vazda nešto nerazumljivo frfljala kao kad mu je jednom rekla: Šo ša ti meni kašeš. Ša hošeš? – nije bio dugo zaljubljen.
Možda zato jer nije htjela djecu, pošto je ona, navodno, pjesnička duša i treba da u njoj sazri majčinstvo.

Dok je još bio s njom, odlijepio je na jednu profesoricu likovnog i novinarki sve prizn’o bez ustezanja. Ova je brundala nešto nazalno, ali je on ionako odavno nije ništa razumio.
Čim se s novinarkom rastavio, odmah je uletio u novu bračnu zajednicu s jednim slatkišem od žene, koja je u svojoj kući pažena i mažena k’o perzijska princeza. Ali, njeni nisu bili sretni zbog kćerkinog izbora, jer je ovaj imao već dva braka i jedno dijete. Pa je ova maza pobjegla od roditelja i udala se za ovog našeg Zaljubljenog Šekija u Jablanici.

Samo nek’ se piše da su vjenčani. S vremenom se smirila bruka, rodila im se kćerka i živjeli su sretno. Do nove prilike. A ona je došla tek (!) nakon sedam godina.
Zacop’o se do ušiju u studenticu prava. Povilenio skroz naskroz. Prič’o jaranima kako ga je pogodila Amorova strijela kroz stihove koje otpjeva unikatni slavuj s Baščaršije Fadil Toskić: Pogodila me Amorova strijela. To nisam htio, ali ti si htjela. Pogodio me grom iz vedra neba. Kad se igram s tobom, tako mi i treba… Zaljubio sam se ludo… Umrijet ću u zagrljaju tvome.

I nije umro. Pogađate, pošto mu je studentica rodila još jednu curicu, i sreća dostigla vrhunac, on je opet stao pred svoju ženu i u lice joj rekao da mu je srce zaludjela druga. A ta druga, to jest peta, pričala je kako ju je osvojio svojom pažnjom. On joj je kupov’o cvijeće, otvar’o vrata, pridržav’o kaput, govorio stihove koje je sam izmišljo, kao naprimjer: Stvoren za tebe kao vosak za svijeću. I tako slično.

Zaljubljeni Šeki izgleda sam sebi kao najpraviji čovjek na svijetu. Ha se zaljubi, on rasturi dom i gradi novi.

Svom je jednom prijatelju to i objasnio: Nikad ja nisam prevario svoju zakonsku suprugu. Čim zavolim drugu više nego svoju ženu, ja izađem iz braka. Za mene je to tad mrak a ne brak. I mislim da je to najpoštenije prema svima.

I tako Jovo nanovo. Sve ispočetka. Zanimljiv neki tip, zar ne? I cvrčak je stabilniji od njega. Ruku bih dala da bi gotovo svaka od njegovih žena više voljela da joj nikad nije prizno da voli drugu više nego nju ikad.

Nove informacije iz mahale kažu da je i s petom nedavno popucalo. Eno ga šeta šestu po čaršiji. Sve legalno, sve čisto i sve na papiru.
Hej, hej, zaljubljeni Šeki je to.

Indira Kučuk-Sorguč

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti