Humphrey DeForest Bogart: Šarm vječne cigarete

Piše: Redakcija

Četrdesete godine prošlog stoljeća bile su teška i opasna vremena, doba koje nije bilo namijenjeno slabićima. Traženi su muškarci, i to ne bilo kakvi, nego oni u pravom smislu te riječi, snažnih pesnica, čvrsto stisnutih vilica i opasnog pogleda u kojem nije bilo mjesta strahu. Muškarčine tog vremena ne samo da nisu treptali dok su jurili u susret opasnosti, oni bi usput zapalili cigaretu i dim poslali u lice protivniku. Cigarete u to mračno i romantično vrijeme nisu imale status općenarodnog zla i masovnog ubice, nego društvena činjenica, dio svakodnevne kulture i sastavni dio procesa odrastanja.

Muškarac ne biste postali samo onda kada bi vam narasli brkovi i produbio se glas, nego kada bi vam bilo dopušteno da na ulici zapalite duhan bez da vas neko ukori pogledom. Pravi muškarac je pušio mnogo, često i sa stilom, onako kako je to radio Humphrey DeForest Bogart, čovjek koji je postao kulturna ikona sam po sebi, zahvaljujući svom držanju, frizuri, odjeći i obaveznoj cigareti, koja ga je proslavila.

Ne kicoš ili dandy

Svako vrijeme ima svog junaka, te smo tako ’90-ih imali “Backstreet Boyse”, ’80-ih smo imali Stalonea i Schwarzeneggera, ’60-ih Che Guevaru… Od kraja tridesetih do početka ’50-ih bilo je vrijeme Bogarta. Žene su ga voljele, a i on njih. Ženio se čak četiri puta, između ostalih i 25 godina mlađom Lauren Bacall. Muškarci su željeli biti kao on, imati njegov pogled, koji je žene obarao s nogu, te njegove pesnice, koje su s nogu obarale one koji bi mu se našli na putu. Bogart nije bio mali neugodni svađalica poput Jamesa Cagneya, još jednog od antijunaka tog doba, niti je bio neko poput Rocka Hudsona, omiljenog glumca Alfreda Hitchcocka, suverenog, muževnog i elagantnog superstara koji će priznati svoju homoseksualnost i umrijeti od AIDS-a. Bogart je bio elegantan muškarac, ali ne kicoš ili dandy, što je nekada označavalo ono što danas označavamo kao šminker. On je bio snažan, ali izdržljiv muškarac vješto se kamuflirajući ispod svog fedora šešira i preširokog sivog kaputa, odjevnih predmeta koje je učinio svjetski poznatim.

Njegova filmska karijera trajala je skoro 30 godina i u njoj se našlo mjesta za 75 filmova. Filmom se počeo baviti relativno kasno, početkom svojih tridesetih, glumeći uglavnom gangstere ili ljude mutne prošlosti, još mutnije sadašnjosti, kao što je bila njegova uloga vlasnika bara u Casablanci, gradu u kojem su se tokom Drugog svjetskog rata plele sve špijunske mreže ovog svijeta. Ipak, Bogart se u toj filmskoj ulozi uspio nekako držati na distanci između protivničkih strana, ali ljubavnu mrežu nije mogao izbjeći.

– Dobro je imati te ispred sebe – rekao je Bogart rečenicu svog života u lice Ingrid Bergman i istog trenutka ušao u legendu.

Navedena rečenica u originalu glasi „Here’s looking at you, kid” i američki je pokeraški sleng, no nikada „Casablanca” nije upotrijebljena kao ljubavni zov. Majstorska gluma Humfreya Bogarta u ovim sekvencama i danas je predmet izučavanja, kao što se još analazira šta je to bilo magično u ovom čovjeku pomalo sjetnog lica.

Poljubac kao incident

Iako je na velikom platnu uglavnom glumio gangstere i žestoke momke svog doba, Bogartovo porijeklo i porodično naslijeđe govore o bitno drugačijem čovjeku. Humphrey DeForest Bogart rodio se u New Yorku, u porodici srednje klase. Njegov otac bio je hirurg, a majka umjetnica ilustratorica u modnim časopisima s uzlaznom karijerom. Nije poznat tačan datum njegovog rođenja, niti je javnost ikada na uvid dobila njegov rodni list. Zvanično, Boghart je rođen 25. decembra 1899., nezvanično rođen je 23. januara 1900. Navodni datum njegovog rođenja, koji pada na Božić, izmislili su šefovi studija “Warner Brothers”, kako bi ga učinili još slavnijim.

Bilo kako bilo, svoje rane godine Bogart je proveo u relativnom blagostanju, u porodičnom stanu u elitnom dijelu New Yorka. Njegovi roditelji su zarađivali više nego dobro za tadašnje prilike. Liječnička praksa u kuću je donosila 20.000 dolara godišnje, dok je posao njegove majke donosio 50.000. Treba napomenuti da je običan tvornički ili uslužni radnik tada zarađivao blizu 1.500 dolara godišnje, što govori da je Bogart imao sasvim dobre uslove za sretan i uspješen život. No, odnosi u kući, ponajviše zbog toga jer je gospođa Bogart zarađivala znatno više od svog muža, nisu bili sjajni. Roditelji su bili prezauzeti svojim karijerama, te su za Humphreya i njegove dvije sestre rijetko imali vremena.

– Odgojen sam nesentimentalno, ali veomo otvoreno. Poljubac je u mojoj porodici bio događaj. Naši roditelji nisu se spoticali o moje sestru i mene – tvrdio je Bogart.

Uprkos ovakvim tvrdnjama, provjereni dokumenti i školske isprave pokazuju da je Bogart pohađao tada najbolje škole u New Yorku, ali je bio označen kao nezainteresiran i ne pretjerno druželjubiv mladić. Kasnije je upisao i prestižni Yale, no ubrzo će biti izbačen s njega. Nikada nije razjašnjeno zbog čega. Prema jednima, u jezerce je iz obijesti gurnuo jednog profesora, prema drugima, izbačen je zbog lumpovanja i čestog korištenja alkohola.

Humphreyevi roditelji bili su veoma nesretni zbog svega toga, posebno zbog velikih planova koje su imali za svog sina, no on se 1918. ubrzo prijavio u Mornaricu i krenuo u Evropu.

– Kada imate 18 godina, rat je velika stvar. Pariz! Zgodne mlade Francuskinje. Prokleto dobro – sjećao se kasnije.

No, na njegovu žalost, rat se vrlo brzo završio, te je Bogart bio tek obični mornar, brodski pomoćnik. Godine 1920. vraća se u New York, gdje zatiče katastrofalnu situaciju u kući. Otac je postao ovisnik o morfiju, potrošivši gotovo svu porodičnu ušteđevinu. Izbija žestoka svađa između oca i sina, koji će u tom trenutku zamrziti snobovski način života u kojem je odrastao, novac, automobile, zabave, telefone, radioaparate i sve ono što je predstavljalo statusni simbol u to doba.

– Jedini dobar razlog da imaš novca je to što možeš svakom nikogoviću na svijetu reći da ide do vraga – tvrdio je Bogart.

Ipak, i pored svega, on je bio dio tog dekadentnog društva. Već u svojim ranim dvadesetim, on je bio na glasu kao elegantan i darežljiv gospodin, koji je uživao u jedrenju, igranju šaha i golfa. Imao je i prijatelje čiji su roditelji bili utjecajni u show biznisu. Tako je 1922. posredstvom prijatelja dobio i svoju prvu ulogu u životu. U jednoj brodvejskoj predstavi glumio je japanskog batlera, a uloga je imala samo jednu rečenicu. No, on je bio oduševljen svojim novim zanimanjem, ali ga kritika nije često hvalila, opisujući njegovu pojavu na sceni kao „manjkavu”.

Bogarta nije bilo briga šta kažu kritičari. On je uživao u onome što je radio. Nikada nije išao na časove glume, niti je smatrao da je takvo nešto potrebno. Bio je dovoljan sam po sebi i nekoliko čašica alkohola, koje je smatrao krucijalnim za dobro držanje na sceni. Takvo pomalo sirovo i iskreno ponašanje počelo se kasnije dopadati i kritici.

– Humphrey Bogart daje najefikasnije rezultate … i suhe i svježe, ako je takvo nešto moguće – hvalila ga je kritika 1928. godine.

Preko trnja do Hollywooda

Iste godine dobit će i svoju prvu filmsku ulogu u izgubljenom filmu „Rasplesani grad”. Godine 1929. pad berze i opća kriza će zatvoriti i brojna brodvejska pozorišta, a poznati glumci će sreću potražiti u Hollywoodu. I Bogart će biti jedan od njih, ali s promjenjivom srećom. Iako je dobivao uloge, u pravilu tumačeći likove ganstera, honorari koje je dobivao nisu bili baš izdašni, te je između 1930. i 1935. često bio bez novca, ne zato jer ga nije zarađivao, nego što je plaćao dugove svog propalog oca, koji je umro 1934.

Bogart je za to doba i za životni stil u Holywoodu bio pomalo čudak. Rijetko je gledao svoje filmove i izbjegavao blještavilo i premijere. Živio je po svom, trošeći vrijeme na ispijanje alkohola u ogromnim količinama i jedrenje, koje je obožavao. Na snimanjima je često bio konfliktan, tražeći da govori rečenice koje on hoće. Prijatelji su ga savjetovali da se ne zamjera šefovima studija, ali nije htio ni da čuje. Kritika ga je mrzila, mediji su ga kovali u zvijezde i pratili u stopu.

– U cijelom Hollywoodu stalno mi savjetuju: „Ne smiješ to reći. Uvalit ćeš se u nevolje”, kada kažem da neki reditelj ili producent nisu dobri. Ne kontam to. Ako on nije tako dobar, zašto to ne možeš reći. Ako to više ljudi primijeti, možda to uskoro i postigne neki efekt – pričao je novinarima bez dlake ne jeziku.

Možda su ga veliki studiji i počeli poštovati zbog tog njegovog stava, kada je, naprimjer, savjetovao prijatelju Robertu Mitchumu da se u Hollywoodu može uspjeti samo kao „againster”, odnosno „kontraš”. Krajem ’30-ih i početkom ’40-ih Bogart počinje dobijati uloge kakve zaslužuje. Filmovi kao što su „Malteški soko”, “Blago Siera Madre” i „Casablanca”, danas spadaju u najbolja filmska ostvarenja svih vremena. Nakon nominacije za Oscara za ulogu vlasnika bara u Casablanci, Bogartov zvjezdani status je bio zapečaćen i njegova zvijezda sija i danas, njegovi filmovi i uloge danas se smatraju kultnim. Časopis “Entertainment Weekly” proglasio ga je svojevremeno najvećom filmskom legendom svih vremena, a 1999. Američki filmski institut proglasio ga je „najvećom muškom zvijezdom svih vremena”. Živio je onako kao je htio, pijući i pušeći cigarete u nevjerovatno velikim količinama. Alkohol je smatrao esencijalnim za život čovječanstva.

– Sva mudrost svijeta je udaljena tri pića od nas. Ako bi svako u svijetu popio ta tri pića, ne bismo imali problema. Ako bi Staljin, Truman i svako drugi popio tri pića upravo sada, sve bi se riješilo, ne bi bilo potrebe za Ujedinjenim nacijama – tvrdio je 1945. godine.

Ali, takva životna filozofija, iako kozmopolitska, pacifistička i privlačna, imala je svoju cijenu. Početkom ’50-ih njegovo zdravlje se rapidno pogoršava, no on ne odustaje niti od glume niti od alkohola i cigareta, čak ni kada su mu ljekari otkrili rak jednjaka. U posljednjim danima njegovog života posjećivali su ga Frank Sinatra i Katharine Hepburn, koja ga je posljednja vidjela živog. Rak je potpuno uništio njegovo tijelo, te je na samrti imao tek 36 kilograma. Umro je 14 . januara 1957. Na njegov sprovod došao je cijeli Hollywood, a posljednji govor održao je njegov najveći prijatelj John Huston, reditelj „Malteškog sokola” i „Blaga Sierra Madre”.

– On nikada sebe nije uzimao za ozbiljno, ali njegov rad je bio ozbiljan… On je jednostavno nezamjenjiv. Ovdje nikada neće biti nekoga poput njega – rekao je tada Houston.

I zaista, svijet nikada nije dobio nekog novog Bogarta, niti je izvjesno da će se to uskoro desiti.

Ljubav za godine ne pita

Bogart se ženio četiri puta, i to uvijek glumicama, tražeći samostalne, jake žene. Njegov posljednji i najčuveniji brak bio je s glumicom Lauren Bacall. Upoznali su se 1944., na snimanju filma „Imati ili nemati”. On je bila uspješan model, ali neuspješna glumica. Kada je upoznala Bogarta, imala je 19 godina, a on 44, no to nije predstavljalo nikakvu prepreku. On je formalno bio u svom propalom trećem braku, te su se dopisivali tajnim pismima. Njemu su se sviđale njene jagodice, zelene oči, vitko tijelo i šarm mlade dame. Šefovima studija “Warner Brother” veza se nije dopala, te su ih čak pokušali razdvojiti, ali bezuspješno.

– Bogie se zaljubio u lik koji je ona igrala, tako da će ona do kraja života morati igrati istu ulogu – rekao je jedan reditelj filma.

Uprkos opstrukcijama i zejedljivim komentarima, Bacall i Bogart su se vjenčali 1946. i ostali zajedno do njegove smrti 1957.

Čašica zdravlje čuva

Tokom snimanja filma „Afrička kraljica” (1950) u Kongu, cijela ekipa, uključujući i Katherine Hepburn, razboljela se zbog loše vode na setu. Svi, osim Bogarta. Razlog je bio jednostavan. On je tokom snimanja pio isključivo whiskey.

Optužbe

Krajem ’40-ih u Hollywoodu, glumci za koje se sumnjalo da su komunisti proganjani su i javno prozivani kao opasni elementi. Bogart je od rane mladost pripadao Demokratskoj partiji te se smatrao ljevičarem. I on je došao na udar optužbi da je „crveni”, no on je to odbacio, javno izjavivši da nije komunist. Branio je svoje kolege kojima su pripisane iste optužbe, koje je nazvao „sramotnim”.

Rasplakani Bogart

Iako je bio ljut na roditelje, jer mu nisu posvećivali dovoljno pažnje, kasnije je priznao da ih je zaista volio, posebno majku, koju je „obožavao”. Teško mu je pala smrt oca 1934. Svjedoci kažu da je sjeo na krevet na kojem je izahnuo doktor Belmont DeForest Bogart, te zaplakao.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti