Sve do prije mjesec Edward Snowden (29) živio je u svom udobnom domu na Hawajima, uživajući u tamošnjem suncu i poslu kompjuterskog tehničara. Ipak, Snowden nije bio samo obični tehničar koji je radio za kompanije poput “Della”. Njegov glavni poslodavac bila je Američka nacionalna sigurnosna agencija (NSA) sa sjedištem u Marrylandu. Šta se zbivalo iza fasade od tamnih stakla, do sada je bila potpuna nepoznanica, izuzev šturih parola dostupnih na web stranici Agencije.
– Mi ćemo zajednički djelovati da unaprijedimo prava, ciljeve i vrijednosti nacije… Mi ćemo djelovati u duhu Ustava i pravila SAD-a… Mi ćemo podržati i zaštititi naše trupe na bojnom polju… Mi ćemo se boriti protiv terorizma širom svijeta – kada je neophodno, izlažući naše živote, štiteći naciju – stoji na web stranici američke vladine agencije naziva NSA.
Put bez povratka
Šta ovo sve znači, Edward Snowden je dobro znao, mada možda i nije trebao znati. Bilo kako bilo, ovaj muškarac je sredinom maja pokupio svoje stvari i bestraga nestao, samo saopćivši svojoj djevojci da ga neće biti nekoliko sedmica, što u njegovom poslu i nije nešto neobično.
U danima prije nego što će otići na put, s kojeg se, vjerovatno, nikada neće vratiti, Snowden je pustiio u javnost strašnu istinu: američke tajne službe prate svaki vaš korak na internetu, oni prate sve što se dešava na društvenim mrežama poput Facebooka ili Twittera, čitaju vaše mailove i kontroliraju vaše mobitele.
Desetak dana nakon što je njegov stan pronađen prazan, Snowden je pronađen na drugom kraju svijeta, u Hong Kongu. Pronašli su ga novinari britanskog “Guardiana”, kojima je priznao kako ne vjeruje da će više ikada vidjeti svoju dom i svoje najbliže, što mu je najveća želja.
– Moja porodica, zapravo, ne zna šta se dešava. Moj najveći strah je da će “oni” doći po moju porodicu, moje prijatelje, moju partnericu… po svakoga s kim imam neki odnos… S ovim ću živjeti cijeli svoj život. Neću moći komunicirati s njima. Vlasti će djelovati agresivno protiv bilo koga ko me poznaje. Zbog toga ne mogu spavati – rekao je Snowden novinarima “Guardiana”.
Reporteri su u njegovoj hotelskoj sobi bili svjedoci nekoliko gotovo komičnih situacija. Snowden je u strahu od prisluškivača vrata svoje sobe osiguravao jastucima, a kada bi otvorio laptop, na glavu bi stavio veliku crvenu kapuljaču, kako bi spriječio rad potencijalnih špijunskih kamera.
Ima li Edward Snowden razloga za strah? Ima, itekako. Protiv njega je uperena najmoćnija organizacija na svijetu s praktično neograničenim resusima, čije se “šape” mogu pronaći bilo kada i bilo gdje, pa čak i u Hong Kongu. On je jedan od ljudi koji najbolje zna kako je lako biti pronađen. Dovoljno je upaliti računar ili imati mobitel.
– NSA je izgradila infrastrukturu koja dopušta da se presretne baš sve. S ovim mogućnostima, najveći procent komunikacije je automatski zabilježen bez posebnog “targetiranja”. Ako želim vaše e-mail poruke ili mobitel vaše supruge, sve što treba da uradim jeste upotrijebiti presretač. Mogu dobiti vaše e-mailove, passworde, listinge poziva, kreditne kartice – rekao je Snowden novinarima.
Inače, početkom juna, britanski “Guardian” i “Washington Post” su objavili da NSA ima pristup serverima devet velikih informatičkih kompanija, između kojih su Facebook, Google, Microsoft i Yahoo, a filtriranje sadržaja se, navodno, kontrolira putem računarskog programa imena PRISM. Kompanije su porekle da vladine agencije imaju pristup njihovim serverima, no činjenica je da “neko” i “negdje” kontrolira kompletan internet i telekomunikacije i za to ima dozvolu vlasti.
– Američki program nadgledanja telefona i interneta pomogao je u sprečavanju više od 50 mogućih terorističkih napada u vremenu nakon 11. septembra 2001. godine, uključujući najmanje 10 na samom američkom tlu – izjavio je na svjedočenju pred kongresnim odborom za obavještajni rad, general Keith Alexander, direktor NSA, Nacionalne agencije za sigurnost na saslušanju povodom afere koja je nastupila u slučaju Snowden.
Imperija uzvraća udarac
Gdje je sada Snowden, niko ne zna. Nakon što je dao intervju novinarima, dan poslije je nestao iz svoje hotelske sobe i od tada nije viđen, niti se bilo šta zna o njegovom kretanju. Reporterima je rekao da ga u budućnosti ne čeka ništa dobro i da će patiti zbog onoga što je uradio. Ipak, rekao je i da se ne kaje zbog svega toga.
– Sebe ne vidim kao heroja, jer je ovo što radim možda moj vlastiti interes. Ja ne želim živjeti u svijetu u kojem nema privatnosti i gdje nema mjesta za intelektualna istraživanja i kreativnost – rekao je Snowden, dan prije nego što će možda zauvijek nestati.
Ipak, privatnosti na internetu, kao i kod servisa poput SMS poruka, odavno nema, a možda ih nikada nije bilo. Svaki “bite” podataka koji se šalje između dva korisnika ili dva uređaja, negdje ostaje pohranjen. Nekada se to dešava kao uobičajen proces, nekada namjerno. Tako ruska obavještajna služba u podrumima svog moskovskog sjedišta posjeduje servere koji bilježe svaki bite podatak koji uđe u ili izađe iz cyber prostora ove zemlje. Sličan postupak slijedi i Indija, čiji se internet prostor kontrolira uz pomoć servera koje je instalirao Google. Ni zemlje koje sebe nazivaju demokratskim nisu daleko od ovoga. Boreći se protiv neonacizma, Vlada Njemačke aktivno nadzire svoj internet prostor, zabranjujući pristup stranicama koje propagiraju rasnu mržnju, rasizam. I u njemačkoj postoji neka državna regulatorna agencija za medije, čija je uloga donekle slična onome što radi domaća Regulatorna agencija za komunikacije BiH. Autor ovog članka imao je priliku postaviti pitanje osobama koje vode njemačku agenciju za medije, šta bi oni uradili da postoji DDR, da neko šalje mailove i na internetu piše protiv režima. Da li bi nadležna njemačka agencija za digitalne medije korisnika interneta pratila i prijavila policiji.
– Da – jasno i kratko su odgovorili sagovornici.
Ovakav odgovor ne treba da čudi. Sve vlade na svijetu rado kontroliraju svoje građane, a uz pomoć novih tehnologija taj im posao nikada nije bio lakši. Život modernog čovjeka nezamisliv je bez mobitela, email adrese i pristupa društvenim mrežama. Isti taj moderni čovjek se osjeća sretnim, jer ima pristup Facebooku, posjeduje tablet i web kameru, te mu se čini da mu je život lakši i slobodniji nego ikad prije. No, da li je baš tako? Moderna tehnologija pružila je režimima neslućene mogućnosti kontrole vlastitih građana. Nema potrebe da neka tajna služba postavlja prislušne uređaje u nečiji dom kada su tu već naši mobiteli, naši računari i poruke koje šaljemo.
Da je stvar postala ozbiljna, govori i nedavno izneseni podatak da NSA mjesečno prikupi 100 milijardi raznih podataka putem presretanja telefonskih razgovora, kontrole elektronske pošte ili aktivnosti na društvenim mrežama. Kako tvrdi “Guardian”, deset miliona Amerikanaca je pod neprekidnom prismotrom. Obamina administracija ima na to veoma smušen odgovor, tvrdeći da je to za dobro njenih građana, te ih ove aktivnosti štite od terorističkih napada. “Nadgledanje” online aktivnosti i telefonskih razgovora bila je i tema razgovora između Obame i Angele Merkel. Obama je priznao da se komunikacija između Amerike i Evrope kontrolira, no opovrgnuo je da su Amerikanci nadzirali komunikaciju između samih Evropljana.
Trebamo li vjerovati Obaminim riječima nakon svega što je posljednji mjesec izašlo na svjetlo dana? Teško. Barack Obama je čovjek velikih riječi, ali se njegova politika ne razlikuje od politike njegovih prethodnika. Ta politika ima svoje ciljeve i ne bira sredstava da ih ostvari. Naša privatnost njima ništa ne znači.
NSA: Ne špijuniramo Amerikance
U slijedu događaja, a nakon bijega gospodina Sowdena u Kinu, oglasila se i sama NSA, koju mnogi nazivaju i najtajnijom organizacijom na svijetu. Oni tvrde da je sporni akt naziva 702, koji dopušta nadziranje telekomunicija, usmjeren prema metama u inozemstvu. Kako tvrdi NSA, akt zabranjuje nadziranje Amerikanaca.
Snowden bježi na Island?
Niko trenutno ne zna gdje je Eward Snowden, ali se on ovih dana javio porukom da će tražiti azil na Islandu. Njegov slučaj je sličan slučaju Julijana Asanagea, koji se od progona švedskih, britanskih vlasti i američkih vlasti sklonio u Ambasadu Ekvadora u Londonu. Ekvador mu je ponudio azil, no Asange ne može napustiti zagradu Ambasade jer će biti odmah uhapšen i deportiran.
Binney: Čovjek kojeg se plaše
William Binney bio je jedan od ključnih analitičara i matematičara CIA-e, koju je napustio 2001., nakon što je agencija počela s programom nadzora telekomunikacija. On sam je stvorio algoritme i kompjuterske programe putem kojih se mogu nadzirati telefonski razgovori ili elektronska pošta. Danas je veliki borac protiv svojih bivših poslodavaca.
– Oni zajedno imaju sve informacije o svakom američkom građaninu… Tako Vlada sakuplja informacije o svakom pojedincu i to je veoma opasan proces – tvrdi ovaj bivši obavještajac.
Iran se najviše nadzire
Prema raspoloživim podacima, američke sigurnosne agencije najviše špijuniraju Irance, zatim Pakistan, Jordan, Egipat i Indiju, tvrdi Index.hr. Među zemljama koje se najmanje kontroliraju su Švedska, Brazil i Srbija. BiH je zemlja čiji se građani umjereno nadziru, šta god to značilo.
Orwelova “84” postaje stvarnost?
Britansko-indijski pisac George Orwel godine 1948. svijetu je predstavio knjigu “Osamdeset četvrta”. Ovaj naučno-fantastični roman, koji je Orwell objavio 1949. godine, opisuje futurističko totalitarno društvo, čiji oligarhijski vlastodršci koriste najsavremenija dostignuća, tehnologije i psihologije, kako bi mase držali u nadzoru i pokornosti. Svaka sličnost s aktualnim događajima jeste “slučajna”.