Friedrich Nietzsche: Genijalac, samotnjak i žrtva nacista

Piše: Redakcija

O Friedrichu Nietzscheu napisano je mnogo. Često dijametralno suprotno. Prvo je nazivan Aristotelom modernog doba, a potom i ideologom nacizma. Označavan je i kao antikrist, antisemit, ženomrzac, anarhaist, ali i kao čovjak kojem nije ništa sveto i koji gazi sve moralne vrijednosti društva. Većina napisanog, ako ne i sve štose pripisuje ovom čovjeku je pogrešno ili falsificirano. Posebno je opasna i besmislena teza o Nietzscheu kao ideologu nacizma.

On je svakako živio u vrijeme kada se antisemitizam iskristalizirao kao društveno raspoloženje u Njemačkoj i Austro-Ugarskoj monarhiji, svakako je čitao pseudo-darvinističke rasprave gdje se između majmuna i čovjeka stavljao crnac, slušao je Wagnera i imao sestru udatu za pravog ideologa antisemitizma, no nije bio ideolog zla koje će zaprepastiti svijet 39 godina nakon njegove smrti.

Bio je jedan od najinteligentnijih ljudi svih vremena, te kao takav nije sasvim imao ubjeđenja da oblik nosa ili debljina vlasi kose određuje karakter i inteligenciju čovjeka. Tako su razmišljali nacisti, uglavnom slabo obrazovani, grubi i iz nižih klasa. Ne i jedan Friedrich Nietzsche. On bi bio oponent svega onog što su Hitler i nacisti zagovarali, samo da je poživio još tri decenije.

Obmane i falsifikati

U doba uspona nacizma Njemačka je bila relativno mlada zemlja i relativno mlado društvo, nastalo tek 1870., dakle s tradicijom od jedva šezdeset godina. Nacistima, čija ideologija nije imala nikakva realna uporišta, te se temeljila na dobro smišljenim obmanama i falsifikatima, poput onih kada su na statue srednjovjekovnih konjanika naknadno urezivane svastike. Nacistima je trebalo nešto snažno i uvjerljivo kako bi se opravdali pred valstitim narodom.

To opravdanje “našli su” u Nietzscheovim djelima, tumačeći ih na način koji je jedan autor označio kao “kriminalan”. Nacistički falsifikat Nietzschea vjerovatno je jedan od najvećih faslifikata svih vremena, a s njim se jedino može porediti Milanski edikt, odnosno navodni dokument prema kojem je rimski car Konstantin 313. godine dao pravo kršćanima da slobodno ispovijedaju vjeru. Ipak, nacistički falsifikat velikog mislioca imao je dalekosežne posljedice na vrijeme koje će kasnije doći, uključujući i vrijeme u kojem i mi danas živimo.

Friedrich Nietzsche se čita i danas, 113 godina nakon smrti. Čitaju ga i neonacisti i neokomunisti, i vjerski konzervativci, anrahisti i liberali, ukratko, i ljevica i desnica… Ipak, svi oni imaju samo jedno zajedničko, a to je da o Friedrichu Nietzscheu, bolešljivom i usamljenom čovjeku koji je cijelog života tražio samo vlastiti duševni mir, ne znaju gotovo ništa.

Rođen je 15. oktobra 1844. godine u malom mjestu Röcken u Pruskoj, u porodici luteranskog svećenika Carla Ludwiga Nietzschea. Međutim, upamtio ga nije, jer je otac od povrede glave umro kada mu je bilo tek pet godina. Godinu nakon oca, Nietzscheu umire i mlađi brat Ludwig. Tako je Friedrich odrastao uz majku, baku, dvije neudate tetke i sestru. Kako je kasnije sam pisao, ovakva situacija je bila razorna za porodicu.

Život u kući punoj žena vjerovatno nije bio uvijek miran i složen, te mnogi smatraju da je upravo tokom ranog djetinjstva Nietzsche razvio odbojnost prema pobožnosti, autoritetima i dominantnim ženama, što će se kasnije osjetiti kroz njegovu filozofiju i djela, kao i odnosu prema ženama.

Odgajan je u konzervativnom kršćanskom duhu, što ne treba da čudi s obzirom na to da je pored oca svećenika i njegova majka Franciska bila kćerka luternakog svećanika. Majčina braća također su bili svećenici, a i kompletna šira porodica je bila vrlo pobožna.

– Kao dijete rođeno u kući svećenika, ja sam, zapravo, rođen kao biljka u blizni groblja – opisivao je Nietzsche svoje djetinjstvo.

Nesuđeni svećenik

I on je, zapravo, trebao postati luteranski svećenik, te je nakon završene osnovne škole, u kojoj je briljirao, otišao u prestižnu Pforta školu, tada jednu od najboljih obrazovnih institucija, ne samo u Njemačkoj nego i u Evropi. Tokom posljednjih godina osnovne škole, Nietzsche izrasta u krupnog i jakog mladića, ali to je samo privid, jer već tada, u dobi od nekih 14 godina imao je problema s vidom i bolovima u glavi, zbog čega često nije mogao slušati nastavu. Savremenici ga opisuju kao senzibilnog, nadarenog, čak genijalnog dječaka, dok ga porodica drži za veoma pobožnog. Ipak, on je bio povučen i imao je rijetke kontakte s vršnjacima. Živio je u nekom svom svijetu kojeg neće napuštati do kraja života.

– Od djetinjstva sam najradije tražio samoću i neko mjesto gdje mogu biti sam sa sobom. To sam najčešće nalazio u otvorenom hramu prirode – sjećao se kasnije Nietzsche.

Godine1858., prelazi u spomenutu, čuvenu Pfrta školu, koja je u to vrijeme bila stara više od 300 godina. Ona je, zapravo, nekadašnji samostan, izgrađen u gotskom stilu, što je uslovljvalo mračnu i hladnu unutrašnjost i tempo života unutar njenih debelih zidina. Život u Pforti je bio monaško-vojnički, bez mnogo mjesta za dječije nestašluke i igrarije. Ustajalo se tačno u pet sati ujutro i u krevet odlazilo u 21 sat. Međutim, kada je riječ o nastavnom planu, škola nije bila tako konzervativna. Oslanjala se na humanističke principe, a imala je i revolucionarne pedagoške metode kao što su gimnastika i plivanje.

Tokom boravka u školi upoznao je Schopenhauera i Wagnera, koji su trajno obilježili njegov život i veoma utjecali na njegovo djelo. U 14. godini, Nietzsche počinje da sumnja u kršćanstvo i u svoju pripadnost toj religiji. U to doba počinje pisati svoje prve pjesme koje će vrlo brzo postati popularne među njegovim kolegama u školi.

Godine 1864., Nietzsche završava školu i seli se u Bonn. Upisuje teologiju, no ona ga malo zanima. Živi studentski život punim plućima, lumpuje i provodi se s kolegama. Jedno vrijeme je bio i član jednog studentskog bratstva. Međutim, ova faza u životu nije dugo trajala, shvata da to nije mjesto i okruženje kojem pripada, te se ponovo povlači u sebe. Na drugom semestru studija, napušta teologiju, te se iz Bonna seli u Leipzig. Počinje studirati filologiju.

Ovdje je našao spokoj, ali se istovremeno i zarazio sifilisom, što je samo jedan dodatni tas na vagi njegovih bolesti i opće fizičke slabosti. Ipak, nije se ljutio na sudbinu, već će je kasnije pripisivati neophodnom slijedu događaja koji su išli uz njegov rad.

Za razliku od teologije, koja mu baš i nije bila po volji, Nietzsche je u Leipzigu uživao čitajući sve što mu je od filozofskih djela došlo pod ruku, ali je filozofiju, koja je često sama sebi svrha, pomalo prezirao.

– Više je mudrosti u vašem tijelu, nego u najdubljoj filozofiji – rekao je jedne prilike.

 Wagnerov (ne)prijatelj

Ipak, lajpciški profesori su bili oduševljeni njegovim razmišljanjima i prvim filozofskim djelima. U to vrijeme, na univerzitetu u švicarskom Baselu se otvarala katedra za filozofiju. Nietzsche dobiva preporuke i postaje profesor sa samo 24 godine. Kada je postao predavač, nije imao čak ni diplomu, a jedina preporuka su mu bili njegovi studentski radovi.

Možda važnija stvar za njega od same profesorske stolice u Bazelu jeste činjenica da je u blizini živio jedan od najvažnijih ljudi toga doba, kompozitor Richard Wagner. Nietzsche i Wagner su se već poznavali preko njihovih majki, no tek sada, u Švicarskoj to prijateljstvo doći će do izražaja.

Wagner kao muzički genije je u to vrijeme plovio na talasu njemačkog rastućeg nacional-romantizma, koji je oblikovao još nepostojeću njemačku naciju, koju je “željezom i ognjem” kovao kancelar Bismarck. Wagner je tada bio ono što su pop-zvijezde današnjice, idol svog naroda koji je s oduševljenjem pratio sve što je iz glave i ruku ovog kompozitora dolazilo.

Premijere Wagnerovih djela bile su spektakli na nacionalnom nivou, a za njihovu organizaciju je trebalo i novca i javne podrške. Vodeći njemački intelektualci podržavali su Wagnera, a u krug podrške se uključio i Nietzsche, koji je bio čest i rado viđen gost u Wagnerovom domu u Tribschenu kod Lucernea. Nekoliko godina, tačnije između 1869. i 1874., Nietzsche i Wagner provode dane razgovarajući i šetajući. No, nakon premijere Wagnerovog “Ciklusa prstenova”, inače dijela saga o Nibelunzima, na vašaru Bayreuthu, Nietzsche prvi put kritizira Wagnera, upozoravajući ga da previše pažnje poklanja glumi, a veoma malo istinskoj dramatici i poeziji. Dvije godine poslije, Nietzsche i sam posjećuje taj festival, inače vrlo bitan za njemački nacional-romantizam, otvoren djelima Richarda Wagnera.

Veliki filozof s gađenjem gleda na tu masu “vulgarne publike” sastavljene od plemića, bankara i penzionera koja sjedi po okolnim brdima, čineći cijeli događaj, zapravo, jednim vašarom. Između dvojice nekadašnjih prijatelja, nacional-romantika i državnog umjetnika broj jedan Richarda Wagnera i slobodoumnog i liberalnog Nietzschea, izbijaju varnice i veoma oštre prepiske, koje će Nietzsche uobličiti u svoje dvije važne knjige “Slučaj Wagner” i “Nietzsche kontra Wagnera”. Njih dvojica će se definitivno razići 1878. godine.

U sestrinim kandžama

Tokom tih godina, Nietzscheovo zdravlje će veoma biti narušeno, počet će gubiti vid, imati strašne glavobolje, te patiti od bolesti probavnih organa. Njegova uspješna profesorska karijera bit će okončana, a godinu nakon razlaza s Wagnerom Univerzitet u Bazelu dodjeljuje Nietzscheu počasnu doživotnu penziju. No, to će biti tek početak njegovog najkreativnijeg razdoblja. U narednih desetak godina on piše deset svojih kapitalnih djela kao što su: “Tako je govorio Zaratustra”, “Sumrak idola”, “Želja za moći” i “Antikrist”. Ta djela danas su prvi red njemačke filozofije i spadaja u najznačajnije i najutjecajnije knjige modernog vremena.

No, onemoćao i mentalno rastresen, Nietzsche nije mogao sam završiti tako grandiozna djela. Pomoć mu je pružala njegova dvije godina mlađa sestra Elisabeth Nietzsche, udata za Bernharda Förstera, ideologa njemačkog antisemitizma. Bila je sušta suprotnost svom liberalnom bratu, koji nije bio oduševljen njenim brakom s Försterom. Prema sjećanjima savremenika, Elisabeth Förster Nietzsche je bila slabije inteligencije, vrlo konzervativna, ne baš velikih manira i ne baš obrazovana, no bila je i veliki nacionalist, te blagi vjerski fanatik opčinjen idejama velike Njemačke i supremacijom arijevske rase. O kakvoj ženi se radilo, govori i to da je sa svojim mužem u Paragvaju pokušala osnovati njemačku arijevski koloniju, koja ja neslavno propala.

Förster se ubio nakon ovog neuspjeha, no njegova supruga nije do kraja života odustala od ovih ideja. Živjela je veoma dugo, preminuvši 1935., u 89. godini života. Bila je veliki Hitlerov prijatelj i podražavala ga na svaki mogući način.

Tokom posljednjih Nietzscheovih godina života ona je pisala uvode za njegove knjige, davala im naslove, te čak mijenjala pojedine pasuse knjiga, naravno onako kako je to odgovaralo njenim životnim shvatanjima. Nakon smrti velikog filozofa, u njegovoj arhivi je pronađeno 65 pisama. Kasnije je utvrđeno da su 32 potpuno falsificirana rukom njegove sestre.

Bolesni Nietzsche nije joj se mogao suprotstaviti, sve i da je i htio, jer je tokom posljednje decenije života bio potpuno ovisan o njoj. Sestra je glavni krivac za sve kasnije pogrešne interepretacije njegovih djela.

Ipak, i pored štete koju su mu nanijeli nacisti, Nietzsche je jedan od najvećih umova svih vremena, koji svakoj novoj generaciji nudi nekog novog, do tada neotkrivenog sebe.

 Odbijeni prosac

Nietzsche nije imao privatni život, nije imao prijatelje i rijeko se družio s ljudima. Nikada se nije ženio, mada je jednu djevojku zaprosio i bio odbijen.

O religioznim ljudima
Nietzsche je prezirao religiju kao i ljude koji slijepo vjeruju u postojanje nečega što se teško može dokazati.

– Kada dođem u dodir s religioznim čovjekom, uvijek osjećam da moram oprati ruke – cinično je govorio.

 Žena je najopasnija igračka

– Pravi muškarac želi dvije stvari; opasnost i igru. Zbog tog on želi ženu kao najopasniju igračku na svijetu,  smatrao  je on

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti