Može li biti pod zvjezdanim nebom ujedno i smješnijeg i žalosnijeg prizora od onoga kad muško bol boluje?
Kad se raspehrizi ni za šta? Kad se raskuka ko sinja kukavica i Damjanov Zelenko u paketu.
Sigurno svaka od nas žena ima jednog takvog u kući. Bilo da ga ima u vidu muža, oca, brata, svekra, a bogme i sina.
Znamo da njih Bog dragi nije dao da rađaju – jasno je to k’o dan, ne mogu podnijet’ porođajne muke, al nisam znala da Bog nije samo mislio na porađajnu bol nego općenito na bol. Oni ne mogu ni običnu kratkotrajnu mukicu podnijeti. Jok.
Kad fasuje temperaturu 37 sa 37, on se već rastavlja od života: – Mino, pridigni me, ne tako, još me podigni, izvuci jastuk, pokrij me. Ne pokrivaj, ko ti je rek’o, ženska glavo, otkrij me. Crkoh od vreline! Jesi li mi provjerila temperaturu?
– Jesam prije 10 minuta – 37 sa 37.
– Ouuuuu, mnogo li je. De opet vidi, čini mi se ko da je narasla još. I ovo je mnogo, sve mi preskače u glavi. Iz očiju mi aždaje vire.
I tako dok žena ne podvrisne ili ga zovu hitno s posla da mu uruče otkaz.
Jedna moja dobra haverica kad joj se njen Hasan popeo na vrh glave, od silnog ubjeđivanja da ima temperaturu i da je za KUM-a, predloži mu sljedeće: – A da ti je izmjerim rektalno? Kažu ljekari da je to najefikasnije, jer se tu najprije vidi kol’ka je temperatura cijelog organizma?
– To se ti šališ sa mnom vako slabim, havetinjo.
– Ne šalim, jok. Fino ću ti toplomjer ugurat u čmar i proći će te za dvije-tri minute.
– Budaletino, sebi tako mjeri, a meni daj onaj tylolhot da se preznojim.
Znam čovjeka koji je ženu natjer’o da mu skida temperaturu k’o djeci – da mu narenda krompira i sa sirćetom na noge stavi. K’o bîva, kad djeci izvlači i njemu će, ne treba pravit’ razliku između čo’eka i djece.
I tako je s onim zavezanim kesama na nogama do hale tumar’o k’o jeti.
Tako ti je naše muško. Od Muje nema dalje, čim kihne on bi se halalio.
A još te muke kad ga leđa sastave – sandžija, kandžija, fisnulo, stisnulo, on sav u helać ode.
To se ne može pomaknut’, to mu udara u mozak, sav se iskrivi i puhče k’o puh, dahče k’o pašče i doziva u pomoć.
Lijekovi ne djeluju jednako na muškarce i žene. O tome bi trebala ova farmaceutika konačno povest’ računa. Ženama smanjit’ dozu a muškarcima povećat’. Njima je ionako jedino bitno da traje – što duže to bolje. Važna je dužina. Pa nek se vala duže i truju.
Priča mi jedan dobar jaran, u nadi da ću se stavit’ na njegovu stranu, da su ga tako sastavila leđa da se iskrivio k’o violina i tako u tom položaju sa ženom doš’o do apoteke. A žena mu praktičarka, mazala ga fastumom, dala brufen i pustila – ionako ga je samo malo propuh uhvatio. Ali, on ne da reć’ – njemu je tol’ko loše da je sebe već vidio na operaciji kičme.
– Jebo mater, ako ne završim k’o onaj Supermen.
I dogegaše se oni do apoteke i pusti ga žena za šalter. On se pretvorio u malo mače koje prede od zadovoljstva što će sad imat’ kome da ispriča sve svoje teške jade.
I tako se onoj apotekarki sav raspekmezio. Ona mu nudi seriju lijekova, a on trepče jer žena za njega ima lijek, glava mu ušla pod onu šubu, a stražnjica mu otišla dva metra iza tijela. I čeka rješenje. A žena ga njegova odmaknuta koji metar sluša li sluša. I kad je ovaj po hiljaditi put ponovio da ga sve boli, nju je safra već dobro safatala.
A okidač je bila njegova rečenica: – Mislite li da bi ovi lijekovi mogli loše utjecati na moj probavni trakt?
Utom mu je žena prišla i strogo, komandantovski rekla: – Šta se tu pehriziš? Uzmi to što ti je gospođa preporučila i hajde. Povukla ga za rukav i izvukla napolje.
A tek kakvi su oni slabići kad treba injekciju primit’, zub popravit’, kakvu sitnu operacijicu uradit’ – ma hajde.
Pa jedan moj drug je napravio misterbinovsku scenu kad je treb’o bocu primit’. Tol’ko mu je nešto bilo loše (ma posvađ’o se s ženom pa ga u grlu davilo, a u prsima gušilo) da ga je jaran nasilu otjero u KUM. I tamo medicinska sestra izvadila injekciju i kad je rekla da je mora primiti, on je dobio boju vampira. Jedva je procijedio: A gdje? Čuj gdje. U debelo meso – odgovorila je i rekla da se skine. Udarila ga dva-tri puta po zicagi, al’ on se sav ukrutio tamo gdje ne treba. A gdje treba, pričala mi njegova žena, možeš lakom za kosu prskat’ tri dana, ono ništa. Medicinska sestra mu rekla da se opusti, ma jok, on se stisn’o i ne da.
Kad mu je zavrnula injekciju, dero se k’o pivara. Sav je KUM ječ’o od njegove vriske. A čovjeku 47 godina.
I još slovi u raji k’o mangup, frajer, zavodnik.
Sve ovo muškinje kod nas age i begovi.
Sve age Hasanage. Sve te „teške” rane ženema valja vidat’.
E neće moći baš svake noći.
Ima još Hasanaginica.
Indira Kučuk-Sorguč