Uspomene, uspomene…

Piše: Redakcija

Prije nekoliko dana se pred mojim mubarek očicama desila posve neočekivana svađa jednog mladog bračnog para. Meni se čini da je svaka svađa u vezi s nečijom prošlosti besmislena. To su vam ona prepucavanja tipa: Kakav si bio, a vidi te sad? Ili, da si u ruke kakvog seronje dopala, bila bi k’o tambura, ne bi se čula osim kad on po tvojim žicama dobuje! Ili – znaš ti dobro šta si radio, pod svaku si se suknju podvlačio! A nije ni sad bolje stanje. Jednom švaler – uvijek švaler. Imaš li ti stida!?

Posebno su mi komične svađe zbog bivših djevojaka ili bivših momaka sadašnjih supružnika. Ha im se okrene crijevo na lijevo, oni počnu izvodit’ bijesne gliste. Sve u stilu: A ipak reci, a koliko si ih imala dosad? Kao – nije ljubomora, al’ ipak reci ko ti je bio prvi, s kim ti je nevinost pukla, i tako dalje i tako dalje. Isto je to i sa ženske i s muške strane. S tim da žene više studiraju karakter „optuženika“ i svih njegovih bivših dragih, a muški igraju na kartu povrijeđenog ega.

Evo kako je sve počelo kod ovog mladog bračnog para.
Sjede ti oni tako jedno preko puta drugog u jednoj otmjenijoj sarajevskoj kafanici, kao ručkaju nešto lagano i smijulje se. Kad malo-pomalo ti osmijesi postadoše kiseliji, a lica bljeđa i bljeđa. Ja za susjednim stolom obratih pažnju tek kad su se ušutjeli, jer je veseli razgovor stvaro žamor koji je godio mome uhu. Međutim, kako muk preuze atmosferu, tako i meni postade neobično.

Prvo je progovorio on: – Nek’ ti čuvaš njegove slike.
Ona: – Šta ima veze. Bilo pa prošlo.
On povišenog tona: – Pa ako je prošlo, što ne frkneš taj album s vašim zajedničkim slikama kod matere na tavan ili ga jednostavno ne baciš. Nego, ovako me samo izazivaš.
Ona povišenog tona:- A što ću bacat’?! Zbog tebe? Tebi to sad smeta, k’o da ti nisam rekla da mi je Edo mnogo značio. Bio je moja prva ljubav.

On već škrgucka zubima: Prva ljubav?! Prvi te načepio i odmah je prva ljubav. Da je to vrijedilo, trajalo bi. Da si pametna ko što nisi, nikad mi pred očima ne bi mahala tim slikama.
Ona već poprima od palog anđela figuru pale nevjeste: – Eto ti ćeš mi reći šta treba da radim?! Ti koji se nisi otarasio niti jedne stvari koje ti je nakupovala bivša – šta bivša, sve tvoje bivše!!! Eno još nosaš omiljenu (ovdje se sarkastično nasmija) košulju koju ti je Mikica kupila u Garmišpartenkirhenuuuu. A da ne pričam o samo jednom parfemu koji koristiš i ne dô Bog da ga promijeniš. Pa taj ti je miris otkrila još tvoja prva ljubav Maja… Hehehe, prva ljubav zaborava nema, dragi moj.

On stišće viljušku u ruci i knedla mu u grlu zastade, nakašlja se k’o da želi iz sebe nešto izbaciti ,a to nešto se pokaza u vidu šlajma: – Košulja je deri-peri i gotovo. A slike ostaju. Ja ne čuvam njihove slike. Sve sam uništio. Što će mi to?! A ti malo-malo pa pogledneš u album. Ako ko izbije, odmah nakon slika našeg vjenčanja treba da pilji u tvoj privatni album gdje si i njega na nekoliko stranica zaljepila. Pa je to ljepilo tol’ko stislo da k’o bîva nemaš načina da skineš slike – ako i uspiješ – pokvarit ćeš album… il’ ćeš uništit fotku, ma fuj! Kako si samo bijedna…
Ona ga gleda k’o zmija žabu, sad bi ga progutala da može, al’ se suzdržava jer su na javnom mjestu: – Neću, tebi uinat! Eto, je l’ sad jasno?! Pomiri se da mi nisi prvi i tačka. I vazda ću album držat i sutra, kad djecu budemo imali, znat će da sam bila žena i prije tebe!

On sad stišće i nož i nazor se nasmija dok plamti od bijesa: – Hehehe, ako si ovakva njemu bila k’o što si meni, nije čudo što je pobjeg’o od tebe brzinom Amela Tuke!!! Kad ti dođu kolegice s posla, a ti im prije kafe izneseš album, tutneš im ga u krilo i jedva čekaš da te pitaju za slike s njim. A ti se sve lafo snebivaš: – Ma to je jedna s bivšim. Onda idu pitanja s druge strane, a ti jedva čekaš da ispričaš svoju bajku s tragičnim krajem… Hehehe, eto, to je Edo, moja prva ljubav. Nema gdje me nije vodio. Ali, to, šta ćemo – sudbina… nije nam se dalo… I tako… sve bude i prođe….
Ona počne iritantno da pjevuši: – Uspomene, uspomene, a najveća ti si bio, suviše si na mom licu poljubaca ostavio, heeheeheeeeee….
On je ostavio escajg i sad stišće pesnice: – Koga sam ja oženio! Ti bona nemaš trunke poštovanja prema meni. Hajd’ prema meni, al’ što prema sebi… Ja nas poštujem, nema kod mene ni albuma, ni priče o bivšima, niti te poredim s nekim….

Ona uz podsmjeh: – Ma ja, ti si anđeo a ja sam vrag! Hehehe, što ne mogu na herende kora… Ti si sad abuzenze, a ja prljava voda. Ti si čista duša, a ja peksin… Ko te ne zna, skupo bi te platio!
On se pokušava smirit: – Ti to meni nešto nabijaš na nos?! Može samo da te bude stid. Da sam im’o nešto protiv tvoje prošlosti, ne bih s tobom dalje od kreveta, a kamoli te ženio! E koja sam ja budala… Trebaju mi sutra djeca gledat’ slike majke s drugim frajerom…(podnimio se s rukama ispod brade, k’o da mu je neko na prsa stavio tonu betona).
Ona: – Eto djeca će živjet’ u srednjem vijeku i mislit će da su se rodila tako što si mi jedini ti uspio otključati pojas nevinosti. Ma daj ne budali, majke ti!

I tako… oni su se nastavili natezat’, a meni je i to bilo dovoljno da zaključim kako insan neće rahatluka. Hem mladi, hem zaljubljeni, hem siti, ali…
Ne kaže džaba ona stara: Smiri se sa sobom pa ćeš se izmiriti i s nebom i sa zemljom.
I ne izazivaj šejtana.
On se krije u bezazlenostima.

Indira Kučuk-Sorguč

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti