Dakle, još ima onih pravih muškaraca koji znaju šta hoće. Od samog početka. Jasno i srcem. On je upravo bio takav.
Kada mu se desila ljubav na prvi pogled nakon bezazlenog sudara s njom, odmah je osjetio da je ona upravo ta koja mu treba. Lijepa je. Prirodna plavušica, dubokih plavih očiju, pametna i energična. E, to mu je najviše odgovaralo, jer nakon što ju je udario kolima otpozada i napravio neznatnu štetu na njenom tek kupljenom autiću, pokazala je svoj temperament čim je izašla iz kola. Nabrojala mu je sve po redu, nikako nije mogao doći do riječi. Siktala je, preporučavala da ponovo polaže vozački, da ponovi sve gradivo iz saobraćaja, da ne želi da se nagode nego da zove policiju da uradi uviđaj.
– Papčino, u šta gledaš?! Ko ti je dao vozačku, treba mu glavu pregledat’! Fuj ko sve danas vozi! – galamila je, ne skidajući pogled s njegovih očiju.
A on – bez riječi. Nije mu to teško palo. Naprotiv. Počelo ga je zabavljati, ali kada se smirila, pripalila cigaretu i negdje put visokog Igmana otpuhnula prvi dim, vidio je te njene plave oči. Takve još nije sreo. Zaboravio je on na štetu i osiguranje, i policiju koja je ubrzo stigla, sastavila zapisnik, a njih uputila da se obrate osiguravajućem društvu…
Tako je i bilo. Ona je sva očajna nazvala oca da mu javi šta se desilo, da dođe po nju. Ni čuti nije htjela da razmijene brojeve telefona, što je ovaj odmah ponudio. Staj’o je on tako naslonjen na svoja kola, a ona je malo dalje čupkala vrhove grmlja s druge strane proširenja. Ljuta ljutika.
Ubrzo je stigao njen otac, ona je sjela u auto. A on se okahrio. Bilo mu je žao što nije htjela ni riječ da razmijene, osim što mu je održala lekciju k’o kakvom nevaljalom dječarcu.
Prolazili su dani, i ubrzo, ona na ulici u centru grada dok je šetala s kolegicama, ugleda njega – momka zbog kojeg je novog klija morala krpit’. Zapravo, prepoznala ga je, i odmah jaranicama pokazala ko je „papak“ – kako ga je tada zvala, što joj je priredio onakvu situaciju. Nikom ništa. Prošle su, kao da ga nisu ni pogledale, a zapravo jesu. I to dobro. Ova jedna reče da je pravo zgodan, sportski tip, druga se saglasi s njom. Ova naša „ljutika“ ne reče ništa, ali očito nije mogla poreći. Što jes –jes, što narod kaže. Te večeri je malo mislila o njemu dok je pred spavanje pokušavala čitati svoju omiljenu knjigu. Neki mali, dragi nemir se uvuk’o u nju.
Prošao je mjesec, ona se opet dala u šetnju s jaranicama, i opet vidjela njega. Ovaj put, on nije samo prošao uz blagi osmijeh na usnama, nego je prišao i rekao da bi bilo fino da njih dvoje odu na kafu. Zgranula se na ovu njegovu ponudu.
Odmah je odbila, podigavši obrvu, onako značajno, uz odgovor da je zauzeta i da joj ne pada na pamet da ispija kafe s nepoznatima. Malo sutra, što se ono kaže. On je fino zamolio jaranice da produže, a nju uhvatio za ruku i poveo niz šetnicu. K’o pravo muško.
Nije se baš opirala. To je bila večer koju će oboje pamtiti. Planula je ljubav, i nakon samo mjesec on je odlučio da popriča s njenim ocem.
Jedne večeri kad ju je dopratio kući, tražio je da ona pozove oca da se upoznaju. Sprva nije htjela ni da čuje, ali je on bio uporan. Ipak, popustila je i pozvala oca. Upoznali su se, i mladić mu je bez pardona rek’o da želi s njim razgovarati o vjenčanju.
Otac nije mogao vjerovati svojim ušima, mislio je da ga zeza. Kont’o stari: ovo je nako veliko zvono a malo klepetalo. I počeo je nalaziti opravdanja kako je tek počela studij, da je premlada, da imaju vremena…
Ovaj je to sve odbacivo argumentom da ima kuću, da je ozbiljan, da će ona sigurno završiti studij. Jer on daje njenom ocu riječ, a riječ je besa i tačka. Ono najbitnije što je oboma njima drago bilo čuti jeste da je voli i da misli da će zajedno biti sretni.
Tako je i bilo. Momak nije posustaj’o. Odlučio i fertih!
Hoće nju i hoće odmah. Gvožđe se kuje dok je vruće. Muško je to koje ne kalkulira s ljubavlju. I bi svadba, ona završila studij pod njegovim budnim nadzorom, našlo se dvoje divne dječice.
Oni su i danas poslije deset godina od fatalnog sudara zaljubljeni kao prvog dana. Imaju skladan brak, radosti napretek, a ona ne prestaje da sija.
A sve zahvaljujući njemu koji je kao muškarac preduzeo baš muške korake i održ’o svoje obećanje.
Nema straha kad pravi muškarac pored vas spava.
Indira Kučuk-Sorguč