Prije četrdeset godina jedan čovjek šetao je New Yorkom i razgovarao telefonom bez žice. Događaj je bio toliko upečatljiv da su o tome pisale i tamošnje novine. U aprilu te 1973. rođen je mobitel, mali uređaj koji će donijeti velike promjene u naš život. Nažalost, život nam s mobitelom nije postao bolji…
Nešto se neobično dešava u sarajevskim kafićima i restoranima, jedan čudan, teško shvatljiv trend, barem nama koji se u ovom trenutku mogu nazvati starijim. Tako vidimo mladiće i djevojke, zaljubljene parove koji satima sjede jedni naspram drugih, bez dodira, bez poljupca, bez pogleda punog želje, bez razgovora. Umjesto svega toga, i jedna i druga, navodno zaljubljena strana, ispred sebe drži mobitel po čijem ekranu kuckaju prstići.
Ne treba mnogo da se primijeti očigledna stvar, da je ono što se dešava na tom malom uređaju zanimljivije od partnerovog lica, očiju ili riječi. Jesmo li postali suvišni i jesu li u modernom vremenu emocije, osjećaji, toplina partnerovog tijela ili nježne riječi postali naprosto „demode” i smiješni običaji nekih prošlih vremena, poput ljubljenja ruke ili „pendžeranja”, odnosno ašikovanja? Jesu li moderna vremena, čovjeka zajedno s njegovim čulima učinila zastarjelim?
– Mobitel, nažalost, predstavlja kamen u cipeli, koji moraš uvijek imati da nikada ne budeš rahat. Predstavlja i olakšanje kada isključiš telefon. Nekoliko puta sam se našao bez mobitela i osjećao sam se kao bez glave. On je sastavni dio života. Užasavam ste kada vidim na kafi pet-šest djevojaka koje sjede i šalju poruke.
Mobitel čini da si bliži onome ko je na većoj udaljenosti nego kraj onoga ko sjedi pored tebe – kaže Almir Čehajić Batko.
Njegov prvi mobilni telefon bio je “Sony Ericsson”, koji je, kako kaže, koštao kao polovan golf. Danas koristi “Samsung S3”.
Sebični i mobilni
Tužna činjenica vremena u kojem živimo je ta da nikada nije bilo na raspolaganju više raznih sredstava za komuniciranje, a tako malo istinske „face to face” komunikacije. To nije samo puka žalopojka autora ovog teksta, to je činjenica o kojoj raspravljaju i vodeća društva psihologa u svijetu. Mobiteli čine korisne stvari, povezuju nas s drugim ljudima i čine nas informiranim o onome što se oko nas dešava. S druge strane, ti mali uređaji ljude mogu učiniti depresivnim, anksioznim i sebičnim.
– Izum mobilnih telefona, posebno „pametnih telefona”, donio je brojne prednosti. Mobitel omogućava bolju povezanost s ljudima koji su nam poznati, ali na štetu onih koji su ispred nas. Provedene studije pokazuju da mobiteli ohrabruju sebičnost. Pažnja osobe s mobitelom može biti momentalno odvučena s okruženja u kojem se osoba nalazi, čineći štetu kako korisniku telefona, tako i onima uključenim u okolna društvena zbivanja. Ovo „odvlačenje” od ljudi u blizini podudara se s primjetno sebičnim ponašanjem.
Svi mobilni telefoni pružaju komunikaciju uskog dometa, kada je uporedimo s trodimenzionalnim stereo „full – colour”, visokorezolutnim iskustvom razgovora s nekim „licem u lice”. Jednostavno, kada zazvoni telefon, na njega se mora obratiti puna pažnja, na štetu protoka informacija oko nas. Mobiteli, također, mogu doprinijeti povećanju društvene anksioznosti. To se dešava jer ljudi mogu izbjeći puni društveni kontakt koristeći SMS i e-mail. Izbjegavanje je ključno za postojanje anksioznosti.
Ljudi koji pate od anksioznosti mogu imati manjak empatije, povećavajući svoje sebične crte ličnosti – kaže psiholog George Fieldman, dodajući da učestala upotreba telefona smanjuje našu mogućnost da razumijemo druge ljude i smanjuje našu brigu za ljude oko nas.
Saglasili li se mi s ovim ili ne, mobiteli imaju veliku ulogu u funkcioniranju onoga što se zove moderno ljudsko društvo. Međutim, umjesto da oblikuje to društvo u pravom smjeru, da ga čine boljim i da čine boljim, pametnijim i sposobnijim onog ko uređaj koristi, oni čine suprotno. Od generacija koje dolaze prave emotivne zombije, zaljubljene u sebe same, u ekran svog mobitela i potpuno neosjetljive za druge i nečiju patnju.
Prošle godine smo u našoj zemlji i njenom glavnom gradu bili svjedoci šta sve navedeno u praksi znači, nažalost, na najtragičniji način. Jedan od najboljih sportista koje je ova zemlja imala u posljednjih nekoliko decenija, alpinist Adnan Ćatić, utopio se u maju prošle godine u nabujaloj Miljacki. Dok je umirao, na obalama rijeke stajali su deseci građana koji nisu mogli ili nisu htjeli ništa učiniti za spas čovjeka čiji je život nestajao pred njihovim očima. Posmatrači su nijemo stajali i sve snimali mobitelima!?
U kakvom mi to svijetu živimo i u šta smo se to pretvorili?
U početku bijaše cigla
Kada je šef istraživačkog laboratorija “Motorole” Martin Cooper, jednog jutra, a to je bio treći april 1973. godine odlučio nazvati nekoga putem potpuno bežičnog uređaja, upravo izumljenog u vlastitom pogonu, nije imao mnogo dilema. Izašao je na ulicu i nazvao svog najljućeg rivala, šefa istraživanja kompanije “Bell Labs”, Billa Engela. Dan kasnije njujorške novine pisale su o neobičnom čovjeku koji je hodao ulicom i pričao na nečemu što je izgledalo kao telefon, ali nije imalo žice.
I “Bell Labs” i “Motorola” su imale sličnu, razvijenu tehnologiju za dvosmjernu radio komunikaciju, ali je “Motorola” bila za korak brža. Cooper i njegov tim su nakon legendarnog telefonskog poziva koji je promijenio svijet, osnovali i prvu mobilnu mrežu koja ja imala samo 12 korisnika. Ipak, tek 1983. Američka valada daje saglasnost za osnivanje prve komercijalne mreže na svom tlu. Međutim, da ne bude zabune, prva komercijalna mreža nije nastala niti u Evropi, niti u Japanu niti u Americi. Nastala je 1981. u Saudijskoj Arabiji, i to na tehnologiji koju je razvio švedski “Ericsson”.
Zanimljivo je da je prva saudijska mobilna mreža puštena u rad mjesec prije nego što je puštena u rad u zemlji u kojoj je i osmišljena, u Švedskoj. Bogati Saudijci, naprosto, nisu mogli čekati da dobiju priliku hodati i razgovarati. Cijena uređaja i razgovora za njih nije bila čak ni stvar o kojoj se razmišljalo. Modu s Arabijskog poluotoka brzo su počeli kopirati poslovni ljudi širom svijeta. Prvi komercijalni model mobitela bila je “Motorola Dyna Tac 8000”, popularna “cigla”. Koštao je gotovo 4.000 dolara (više od 8.000 dolara u današnjoj vrijednosti) i bio težak blizu četiri kilograma. Imao je veliku antenu, 20 gumenih tipki i bateriju koja je trajala samo 30 minuta, te se punila punih deset sati. Iako je bio skup, glomazan i težak, uređaj je postao nezaobilazan “accessoire” poslovnih ljudi.
Popularnosti prvog komercijanog mobilnog uređaja doprinio je i film „Wall Street” iz 1984. s Michaelom Douglasom u glavnoj ulozi. Ipak, proći će duže od deceniju prije nego što mobiteli postanu cjenovno prihvatljivi za najšire narodne mase, a u međuvremenu su mobiteli postali manji, tanji, lakši i dobili su brojne funkcije, melodije za zvono, ekrane s pozadinskim osvjetljenjem, SMS, ili infra-crveni port. Ipak, godine 1993. kompanije “Bellsouth” i “IBM” će predstaviti prvi „ pametni telefon”, model naziva “Simon”. Uređaj je nudio funkcije e-maila, faxa, ekran osjetljiv na dodir… Nažalost, nesretni Simon je proizveden u samo 2.000 jedinica.
Vizija Stevea Jobsa
Bio je to uređaj ispred svog vremena, vremena koje će doći 2007., kada će Steve Jobs predstaviti revolucionarni “iPhone”.
– Mi želimo ponovo izumiti telefon – rekao je Jobs na press konferenciji održanoj devetog januara 2007. na kojoj je premijerno predstavljen “iPhone”.
Jobs je po ko zna koji put bio u pravu. “iPhone” je bio sve samo ne obični mobitel, mada je i prije i poslije bilo sličnih uređaja, ali je “Appleova” igračka bila ta koja je napravila evoluciju. S “iPhonom” su kompjuteri i mobiteli postali jedno. Tako se ispostavila netačnom vizija Billa Gatesa iz 1994., kada je tvrdio da je budućnost u uređaju koji će biti hibrid računara i televizora. Ipak su mobiteli odnijeli pobjedu i okupirali naše živote, a Jobs i njegov izum su za to možda najviše zaslužni.
Nekada je govoreno da ono što nije prikazano na CNN-u kao da se nije ni desilo, danas ono što se na objavi na društvenim mrežama poput Facebooka, jedino i postoji. Tako su naši intimni trenuci, naša vjenčanja, naše radosti i tuge, naši obroci, putovanja, počeci i završeci ljubavnih veza, osjećaji umora i slično postali javna stvar. Umjesto da svijet postane bolji, on se uz pomoć tehnologije trivijalizirao i banalizirao do krajnjih granica.
SMS revolucija
SMS poruka je, tvrde mnogi, bila prava, epohalna promjena. Kratke pisane poruke oblikovale su način razmišljanja čitave jedne generacije. S obzirom na ograničen broj pisanih karaktera u jednoj SMS poruci, njeno pisanje podrazumijeva potpuno novu kompoziciju rečenice, maksimalnu, lakonsku konciznost i preciznost misli, bez suvišnih i opširnih objašnjenja, epiteta i što je najvažnije emocija. Tako je komunikacija modernog čovjeka postala jasna, kratka, efikasna i štura, kao što su i moderne generacije i njihov način razmišljanja.
Poznati bez mobitela
Vjerovali ili ne, ali na svijetu postoje ljudi kojima touch skrinovi i sva druga čudesa na mobitelima ne znače ništa. Reditelj Martin Scorsese, glumci Jack Nicholson, Tom Cruise, Vince Vaughn, muzičar Elton John, ljepotica Tyra Banks i glumica Sarah Jessica Parker nemaju telefon. Jednostavno ga ne žele!
Bh. javne ličnosti o mobitelu
Pitali smo naše poznate u kojoj mjeri im je mobotel promijenio život, te bi li mogli funkcionirati bez njega.
Almir Čehajić Batko – Postajemo apsolutno ovisni o mobitelima i to se ne može izbjeći. On je danas dio neke potpuno nezdrave konkurencije, to već kod klinaca pravi strašnu konkurenciju, djeca dobivaju vrlo nezdravu konkurenciju. Suštinski život prije mobitela je bio puno sporiji, bili smo kao one ploče na 33 obrtaja, planirali smo neke sastanke mnogo ranije, išli do govornica, pravili velike hotelske račune. Bili smo slobodniji, sada smo robovi – kaže Čehajić, prvi čovjek “Otvorene mreže”.
Anita Polunić – Nažalost, ne mogu zamisliti život bez mobitela. Rijetko zaboravljam telefon i izgubljeno je prava riječ koja me opisuje kada se to desi. Panika nastane i kad je prazna baterija, jer imam osjećaj da će se desiti neke važne stvari u tom periodu. A, da li tehnologija unazađuje društveni život, sigurno da da. Slika koja je postala dio svakodnevice su kafići u kojima sjede parovi ili prijatelji i svi u ruci drže telefon, traže WiFi, loguju se na Facebook ili igraju igrice i uopće ne komuniciraju između sebe. Zar to nije strašno? – pita se Anita, novinarka i model, koja danas koristi model mobitela “Nokia C3”.
Tarik Kaljanac – Ne mogu zamisliti život bez mobitela. Mnogo sam vezan za njega i poslovno i privatno. Mobitele nisam gubio, ali sve podatke imam spašene na HDD-u za svaki slučaj – kaže Kaljanac, model.
Slobodanka Boba Lizdek – Život prije mobitela je bio lijep i živopisan. Ovisni smo na neki način o mobitelima, ali mislim da bih se nakon dva dana „bez mobitela”, ponovo prilagodila na novu situaciju. To je sindrom „opstanka” – kaže Lizdek, PR manager, i otkriva koji joj je bio prvi mobitel:
– “Sony”. Ne sjećam se modela, ali je bio ogroman. Sada koristim “Samsung Galaxy”.