Dželaludin Rumi: Njega razumiju i Istok i Zapad

Piše: Redakcija

Osam stotina godina nakon rođenja i životnog puta Dželaludina Rumija, sjećanje na njega i njegovo djelo još živi. UNESCO je 2007. proglasio godinom Rumija, a o ovom velikom čovjeku se govori u cijelom svijetu, uvijek s velikim respektom. Zvuči nevjerovatno, ali je već godinama Rumi najprodavaniji i najčitaniji pjesnik u Americi, koja uživa u njegovoj poeziji i koja se njome inspirira

 

Početak trinaestog stoljeća bila je teška, mračna i opasna epoha. Jedna od najmračnijih u historiji civilizacije. U Evropi je inkvizicija s papom Inoćentijem trećim bila na vrhuncu moći. Na lomačama su gorjeli ljudi, knjige i cijeli gradovi, poput Carigrada, kojeg su 1204. opljačkali i razorili križari u svom pohodu na Svetu Zemlju. Zlo nije samo dolazilo sa Zapada. Mongolima, koji će u jednom trenutku kontrolirati prostor od Japana do Mađarske, niko se nije mogao suprotstaviti.

Osvajači nisu voljeli knjige, biblioteke i učenjake, surovo su se obračunavali s njima. Kada su Mongoli 1258. zauzeli i uništili Baghdad, sve knjige koje su zatekli u gradu bacili su u Tigris, koji je tekao crveno-crn, zamućen mastilom i krvlju od gotovo dva miliona ubijenih građana.

Pedeset godina prija razaranja Baghdada, jedan čovjek napustio je rodni grad Belkh, u Horasanu, današnjem Afganistanu, tada dijelu Perzije. Taj čovjek se zvao Bahaeddin Veled, bio je filozof, mistik i jedan od najvećih intelektualaca kojeg je svijet ikad imao. Nema mnogo ljudi koji su za života stekli nadimak „Kralja učenih, Sultana Mističnog znanja”. Bahaeddina Veleda su upravo tako zvali. Njegov otac je, također, bio veliki filozof i učenjak.

Umro je kada je Bahaeddin Veled imao samo dvije godine, a kako kaže porodična predaja, tada ga je majka uzela za ruku i odvela u porodičnu biblioteku.

Duhovno znanje

– Ovo su djela zbog kojih sam se udala za tvog oca. Čitajući ova djela, tvoj otac je dosegnuo duhovno znanje koje mi je priskrbilo počasno mjesto u islamskom svijetu.

Knjige i znanje su bile ose oko kojih se okretao život ove neobične porodice, te je sasvim logično bilo da Bahaeddin Veled tradiciju koju je naslijedio od djeda i oca prenese na svoje potomstvo. Nakon jedne svađe sa svojim najvećim protivnikom, filozofom i kraljevim prijateljem Fakhruddinom Razijem, Veled s porodicom odlazi u dobrovoljno izgnanstvo u Samarkand.

Na put je krenuo i njegov, tada petogodišnji sin, Dželaludin, onaj kojeg svijet zna pod nadimkom Rumi. Porodica je tokom „izgnanstva” putovala u Baghdad, Mekku, Damask i druge značajne gradove tadašnjeg islamskog svijeta. Godine 1219. porodica Veled će se nakratko vratiti u svoj Belkh, gdje će otac porodice, pred kraljem i brojnim građanima, proreći da će grad uništiti Mongoli i da će kraljevstvo propasti (što će se i desiti samo godinu poslije).

Bježeći od nadolazeće katastrofe, porodica Veled je ponovo krenula na zapad, zaustavivši se u gradu Konji, u oblasti poznatoj kao Rum. Tamo ih je pozvao prosvijećeni seldžučki vladar po imenu Allaudin Kajkubat. Vladar je bio toliko oduševljen velikim učenjakom Bahaeddinom da je za njega izgradio školu u kojoj će podučavati i širiti znanje. Njegov sin, veliki pjesnik i mistik Dželaludin Rumi, kasnije je smatrao da ih životni putevi nisu slučajno doveli baš u tu oblast, čiji su stanovnici zaljubljeni u muziku i lijepu riječ.

U djelu naziva „Menakibu-l-arifin” ili „Staze arifa” Šemsuddina Ahmeda el-Aflakija el – Arifija, jednom od najkompletnijih biografija Rumija, navode se riječi koje Rumija povezuju s njegovom domovinom, ali i ljubavlju prema mjestu gdje su našli podršku i novi dom.

Hzreti Mevlana zaneseno je objašnjavao zbilje istina i dubine tajni i u trenutku najvećeg duhovnog uznesenja je kazao da su stanovnici Ruma pod posebnom zaštitom i brigom Boga Istinitoga.

Uzročnik svega istinitoga, neka je uzvišeno Njegovo Biće i Njegova vlast, kazao je da je uzrok svega nečega potaknut iz svijeta bez uzroka.

– Nas je iz regije Horasan doveo u Rum. Ovo čisto tlo učinio je našim konačnim utočištem, da bismo na hrđu njihovih bića izlili eliksir svoje nutrine od kojeg će oni postati čista alhemija i povjerenici tajni …To je objasnio i u stihu:

„ Iz Horasana si me doveo u okrilje Grka. Da se s njima miješam i vjeru im uljepšam”.

Danas, osam stotina godina nakon rođenja i životnog puta Dželaludina Rumija, sjećanje na ovog čovjeka i njegovo djelo još živi. Da je zaista tako, govori i činjenica da je UNESCO 2007. proglasio godinom Rumija, a o ovom velikom čovjeku se govori u cijelom svijetu, uvijek s velikim respektom. Zvuči nevjerovatno, ali već godinama Rumi je najprodavaniji i najčitaniji pjesnik u Americi, koja uživa u njegovoj poeziji i koja se njome inspirira.

Šta je to što ovog, davno umrlog čovjeka čuva od zaborava, tog najvjernijeg pratitelja svega što postoji na ovom smrtnom svijetu? To su njegove riječi koje traju i koje su nadživjele osam stoljeća careva, kraljeva i imperije koje su nestale kao da ih nikada nije bilo, dok djelo jednog pjesnika iz srednjeg vijeka još isijava svojom svježinom i nadahnutošću. Riječi su vječne, carstva i bogatstva su prolazni.

„Niko nije pokazao da beskonačnost ima početak ili kraj. On kaže: Kad bi more bilo tinta… Kad bi se Sedam mora u tintu potpuno pretvorilo, nema nade da bi se do kraja doći moglo. Kad bi voćnjaci i šume postali pera, Riječ ova ne bi nikada oslabiti mogla. Sva ta tinta i pera će nestati, ova Riječ nebrojiva će vječna biti”.

Mistični prijatelj

Iako postoje određena mimoilaženja u vezi s mjestom i datumom rođenja velikog pjesnika, sasvim je sigurno da je Dželaludin Mevlana Rumi rođen kao Muhamed u mjestu Balkh, 30. septembra 1207. godine, u bogatoj porodici horasanskih učenjaka i mistika, koja se, kako smo već rekli, tokom pjesnikovog djetinjstva često selila i putovala, te se konačno skrasila u Konji, u seldžučkoj Maloj Aziji. Iako o periodu Rumijevog djetinjstva i mladosti nema mnogo podataka, zabilježeno je da je u svojoj 19. godini oženio Dževahir Hatun, kćerku hodže Šerifuddina Lale od Samarkanda, s kojom je dobio dva sina, Sultana Veleda i Alauddina Čelebija.

Godine 1231. Rumija će zadesiti velika porodična tragedija. Njegov otac, veliki učenjak, šejh, muderis i profesor medrese u Konji, umro je u osamdesetoj godini života. Za njegovog nasljednika na mjestu profesora izabran je niko drugi do Rumi, tada 24-godišnjak. U narednih desetak godina Rumi će raditi kao profesor i imam, te bi, vjerovatno, i bio brzo zaboravljen da se nije desio susret koji će promijeniti tok svjetske književnosti i trajno obilježiti život Mevlane Rumija. Te sudbonosne 1244. godine, veliki pjesnik će susresti čovjeka Shamsa Tabrizija (iz provincije Tabriz u Iranu), punog imena Šemsuddin Muhammed ibn Ali ibn Malek.

Rumii je, navodno, predosjećao ovaj susret, a najavio ga je i pjesnikov veliki učitelj Sejjid Burhanuddin, inače učenik Rumijevog oca. Gdje su se tačno hazreti Shams i hazreti Mevlana susreli, nije poznato. Tek, to mjesto danas se oslovljava kao „Medžme’ul bahrejn”, „Stjecište dvaju mora”, a što aludira na kur’anski ajet: „Pustio je dva mora da se dodiruju”. Postoji mnogo verzija o tome kako je izgledao njihov prvi susret:

Prema jednoj, ovaj veliki prijatelj pojavio se u liku trgovca halvom (slatkom), dok druge verzije tek spominju susret hazreti Mevlane i tada nepoznatoga čovjeka koji je zaustavio hazreti Rumijevu mulu na kojoj je jahao i postavio mu neočekivano pitanje. Kada su im se pogledi tek susreli, obojica su djelovali kao zamrznuti, ne trepćući i ne progovorivši ni riječi, naprosto su zurili jedan u drugoga, kao da su jedan drugome povjeravali, otvarali, i ponovo zatvarali okna duša, stoji u djelu naziva „Mevlana – Put ljubavi”.

Dijalog kojega su hazreti Mevlana i veliki prijatelj poveli pri prvome susretu, ima nekoliko različitih verzija.

Padanje u nesvijest

– Upitao bih te nešto, o mula (učitelju)! Molio bih te da mi razjasniš jednu čudnu i tegobnu stvar – reče Shams.

– Govori, o kalendarijo (lutajući dervišu), kakve te tegobe muče – reče mu Mevlana.

– O vođo muslimana! Ko je bio uzvišeniji: Muhammed, a.s., ili Bajazid Bistami (šejh i velikan sufizma u svome vremenu ) – upita Shams.

– Čudnovati čovječe, zar se može mjeriti i porediti Muhammed, a.s., s Bajazidom?

– U pravu si, ali nije li Poslanik rekao: „ Što mi Se više otkrivaš sve te manje poznajem”, dok je Bajazid rekao: „ Slavljen neka sam ja veličanstveni”! – reče Shams.

Mevlana na sve to odgovara:

– Kalendarijo! Tvoje pitanje je zaista čudnovato i teško. Odgovor na njega znaju samo istinski znalci i ašici. Bajazid je gucnuo samo kap aška iz golemog okeana Allahove pojavnosti i potpuno se opio, dok se žeđ Poslanikova stalno povećavala, mada je ispijao mnogo čaša iz tog okeana. Njegov stepen blizine se stalno povećavao i s njime i njegova žed za Allahom. Što je kod čovjeka veća žed za Allahom, to je on uzvišeniji. Po tome se niko nije mogao mjeriti s Pejgamberom Muhammedom, a.s., a Bajazid je samo mali zaljev u moru njegovom!

Čuvši ovaj odgovor ušima srca svoga, Tabrizijevo more ljubavi uzavre i prekipi. On pade u džezbu (zanos aška) i viknu: ALLAH!, preplavljen aškom. Te pade na zemlju onesviješćen. Mevlana sjaha s konja i ponese ga u svoju medresu u kojoj je stanovao. U medresi položi njegovu glavu u svoje krilo, čekajući da se osvijesti. U tom trenutku prisjeti se riječi svoga šejha: „ Uskoro će ti Allah poslati istinskog prijatelja…”.

Da li je ovo taj čovjek – pomisli Mevlana, gledajući Shamsa koji se budi iz nesvjestice.

Srčano ga je pozvao da se preseli u njegovu medresu, sto je Tabrizi i prihvatio. Tako su se susrela dva okeana.

Tabrizija je Mevlanin sin, Sultan Veled, opisao kao „učenog i mudrog čovjeka, elokventnu i izgrađenu osobu”. Kako sâm hazreti Shams kaže, premda je imao veliki broj učitelja i šejhova, ipak je sebe smatrao uvejsijom, dervišem koji, izvanjski gledano (zâhiren), nema fizički prisutnog šejha, no, kojega vodi nevidljiva ruka nekoga od Božijih prijatelja (evlija).

Učenjak Tabrizi rođen je oko 1180., a u Konju je došao kada je imo 60-ak godina. On je potpuno opčinio Rumija, u takvoj mjeri da je zbog druženja s ovim neobičnim čovjekom Mevlana počeo zanemarivati svoje dnevne obaveze, kako u školi tako i u vlastitom domu. Njihov mistični odnos nije bio samo predmet čuđenja okoline, nego i predmet otrovne ljubomore Rumijevih učenika, običnih građana Konje i članova pjesnikove porodice.

Navodno, u Mevlaninoj blizini, učenici su se lijepo ophodili sa Shamsom, ali kada bi ga sretali bez Rumija, samog, tada bi ga vrijeđali.

Počele su pristizati pritužbe protiv Tabrizija, a konačno i zahtjev da se on udalji iz Konje. On odlazi u Damask, gdje će se družiti s još jednim velikanom toga vremena,Šejhul Ekberom Ibn Arebijem, kojega je oslovljavao jednostavno, po njegovom prvom imenu – šejh Muhammed. Ili „brat” i „sin”.

Za to vrijeme u Konji, hazreti Mevlana je bio utonuo u tugu. U potpunosti se povukao i više nije izlazio iz kuće. Na njegov nagovor, sin Sultan Veled otišao je u Damask ne bi li pronašao i doveo hazreti Šemsa natrag u Konju. Zatekao ga je kako mirno sjedi, igrajući šah. Kada ga je ugledao, mnogo se obradovao. Zamolio ga je da se vrati, a potom je pred njega stavio darove koje su mu, u znak izvinjenja, poslali ljubomorni hazreti Mevlanini učenici, koji su ga i protjerali.

„Ne možete me kupiti zlatom i srebrom. Mevlanin poziv, čije srce je kao srce Muhammedovo, dovoljan je. Moram ga poslušati”. Kazao je. Zatim je podijelio siromašnom stanovništvu sve što je imao i spremio se za povratak u Konju.

Povratak je nagovijestio treći period konačnog hazreti Mevlaninog duhovnog zrenja, kojeg je sam Mevlana nazvao „pregaranjem”. Hazreti Mevlana, nošen novom tugom usljed definitivnoga nestanka Shamsa iz njegovoga života, dostigao je stepen „kada i poslanici i evlije čeznu za njegovim društvom”. Ovo je najprepoznatljivije u njegovom sjajnom djelu „Mesnevija”.

Život se sastoji od rastanaka, a srce slomljeno tugom uslijed rastanaka, postaje spremno kročiti u drugi, vječni svijet. Tajna čovjekove tuge na ovome svijetu ustvari je tugovanje duše svake osobe za uzvišenim Gospodarom.

Mesnevija ima više od 25.000 stihova

Rumijevo remek-djelo “Mesnevija” po svojoj vrijednosti zauzima visoko mjesto, odmah poslije Kur’ana i Hadisa. „Mesnevija” ima šest svezaka, s više od 25.000 stihova, te predstavlja pedagoško-edukativno djelo, koje ima cilj ukazivanje na pronalaženje ispravnog puta za otkrivanje istina i duhovnih tajni. U njoj su sakupljene misli i ideje Mevlane Dželaluddina Rumija. On je nastojao upoznati čovjeka s njegovim prapočetkom, odnosno evolutivnim putem koji je prešao iz svjeta minerala, preko svijeta biljaka i životinja, da bi se na kraju skrasio na nivou ljudske egzistencije. Mevlana u „Mesneviji” najviše pažnje poklanja moralu i odgoju.

 Kako je nestao Shams Tabrizi

Postoje neslaganja o tome kako je Shams nestao iz Rumijevog života. Glasina da su ga ubili Rumijevi ljubomorni sljedbenici po svoj prilici je neosnovana.Zna se da je iznenada napustio Konju ne rekavši ništa Mevlani.Rano ujutru kada je Mevlana po običaju došao u Shamsovu kuću, zatekao je samo kapu, obuću i nekoliko kućnih potrepština, koje su mu poklonili prijatelji. Zabrinuto je otrčao u Sultan Veledovu sobu i zovnuo ga. Sultan Veled je bio jedina osoba u kući koja je razumjela ovaj događaj. Mevlana je tužno uzviknuo:

 

“Zašto spavaš ? Ustani i pronađi svoga šejha!”

 

Sultan Veled je, nakon što se vratio iz Damaska, Shamsa prozvao svojim šejhom. Sultan Veled je gledao negdje u daljinu i znao je da se Shams više neće vratiti.

Ovaj put, suprotno prethodnom slučaju, Mevlana nije izabrao samoću i nije se predao izolaciji i šutnji, nego se posvetio poeziji i zanosu koji su ga podsjećali na Shamsa.

Iako je znao da ga neće naći, Mevlana je otišao sam u Siriju, u potragu za Shamsom. U Damsku je osjetio njegovo prisustvo, no njega nije bilo. S istim žarom i nemirom s kojima je krenuo u potragu, vratio se i u Konju. Mevlana je umro u Konji 17. decembra 1273. godine. Tu se nalaze njegovo turbe i muzej.

 

 

 

 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti