Tinky Winky, Dipsy, Laa-Laa, Po prvi put su se na TV ekranima pojavili u martu 1997. Ono što se činilo kao neizvjestan TV eksperiment, postalo je na najuspješniji dječiji program svih vremena. Svako prikazivanje Teletubbiesa pratila je neviđena euforija kod djece, ali i kontroverze.
Bila je to igra sudbine, sasvim sigurno. Jednog sasvim običnog dana 1996. jedna je mama ponijela svoju devetomjesečnu bebu na redovni pregled kod lokalnog pedijatra. U čekaonici se u isto vrijeme našao i čovjek iz kompanije Ragdoll, zadužen da nađe lice za novu TV emisiju namijenjenu najmlađima, uzrasta do tri godine. Ragdoll Productions je, nekako u vrijeme kada je Jessica Smith došla na svijet, dobio vrlo važan, unosan posao za BBC koji je tražio televizijsku seriju drugačiju od svega do tada viđenog kada je produkcija dječijih TV programa u pitanju. Trebala im je beba koja se slatko smije i lovcu na talente se učinilo da bi Jess mogla biti ono što traže i što im treba.
Inspiracija iz svemira
Roditeljima male slatke Jess se ponuda za audiciju dopala i porodica se pojavila zajedno u TV studiju, u engleskom Kentu. Mama Smith je postavila kćerkicu u visoku stolicu ispred kamere, tata Smith je u ruci držao plišanog medvjedića i nasmijavao malu Jess kojoj su studijska svjetla, kamera i svi ti brojni nepoznati ljudi koji su je okruživali, bili vrlo zabavni.
– Oni su je posadili ispred kamere i ona se samo smijala i smješkala svom tati, kaže majka Ann Smith, sjećajući se momenata sa snimanja iz ljeta 1996.
Tek devet mjeseci kasnije, kada se na TV ekranima širom Britanije po prvi put pojavi Teletubbiesi, porodica Smith će konačno shvatiti o čemu je riječ i šta je tamo Jess zapravo igrala. Njeno lice u ulozi nasmiješenog Sunca postat će poznato širom svijeta, no punih 19 godina niko neće znati ko je zapravo Sunce iz Teletubbiesa. I sama Jess će to shvatiti tek kada je porasla.
– Nisam sigurna zašto su baš mene izabrali. Pretpostavljam da sam bilo mnogo živahnija nego bilo ko drugi…Sjećam se kada sam kao dijete gledala Teletebbiese, smijala sam se zajedno sa suncem i tek kada sam porasla, shvatila sam da sam to ja, kaže Jess ( 19) danas studentica plesa.
Ona je postala velika zvijezda, njeno lice je postalo poznato, no nije se obogatila. Kao plaću je dobila samo 250 funti (oko 700 KM) i kutiju igračaka. Niko, pa ni producenti, nije znao da će Teletubiessi postati tako uspješni, da će zaraditi tako mnogo novca i da će postati globalni fenomen.
– BBC je želio novi show za predškolsku djecu i ponudili su našoj kompaniju da učestvuje. Nas je interesiralo kako djeca reagiraju na pojačano tehnološko okruženje krajem 90 -ih. Upravo smo posjetili Institut Smitsonian u Washingtonu i naš scenarist Andrew je bio očaran kako astronauti izgledaju poput dojenčadi u pelenama. Nacrtali smo album tehnoloških beba, odnijeli to na BBC i bilo smo veoma uzmireni kada smo vidjeli da je 11 kompanija koje su se takmičile za posao, zapravo donijelo mnogo zabavne opreme i tehničkih displeja, kaže Anne Wood, žene koja je osmislila i stvorila Teletubbiese.
Bio je to rizik koji se isplatio. Snimanje naravno nije proteklo bez problema jer se emisija nije snimala snimala u studiju niti je „Zemlja Teletubbisa” kompjuterska animacija kako su mnogi pretpostavljali. Teleteubbisi su snimani na otvorenom, na jednoj pravoj farmi u engleskoj ruralnoj provinciji. Već nakon što je prikazano nekoliko pilot – epozoda, mjesto snimanja su počeli obilaziti nezvani i neželjeni gosti. Mještani su se naime bunili zbog snimanja u njihovom selu, a novopečni fanovi su nagrnuli na filmski set. Nekima čak nije bilo teško iznajmiti i helikopter samo da bi vidjeli gdje se i kako se snima dječija TV serija o kojoj su svi pričali.
Producentima nije preostajalo ništa drugo nego da od policije traže zaštitu i zavođenje reda. Ni na samom snimanju nije sve išlo glatko. Morali su se mijenjati glumci, a jedna od glumica koja je „tumačila”, crvenu Po, Pui Fan Lee, nije govorila baš najbolje engleski. Zato Po zapravo govori mandarinski kineski. Važnu ulogu u režiji imali su i zečevi, no i sa njima je bilo problema jer su ugibali zbog klime i ishrane koja im očigledno nije odgovarala. Ipak, Teletubbiesi su snimani i svijet je bio njihov. Četiri pojave koje nisu ličile na bilo šta poznato, kombinacije atronauta i fetusa, kako su ih neki nazivali, osvojili su svijet i dječija srca, od Londona, preko Sarajeva do Koreje.
– Niko od nas nije mogao razumjeti uspjeh serije niti senzaciju koju je pokrenula. Kritika je naime tvrdila da nije dovoljno edukativna. U toj seriji je bilo tako mnogo nevinog, ali i veličanstvene blesavosti. Zato ja nikada nisam dozvolila da serija postane tek obična pantomime zbog neizbježnih šale koje bi je zagadile. Mi smo pokušali vratiti dječije iskustvo natrag, prema djeci. To je bio svijet u kojem se tehnologija razvijala zadivljujućom brzinom: Djeca su rasla u okruženju u kojem objekti govore sa zidova ili se kreću okolo…
– Kako sam i očekivala, serija je izbacila našu kompaniju u mnogo veću arenu. Od tada, kod nas je uvijek bio prisutan stres dok smo pokušavali slijediti uspjeh, ali umjetnost nije tvornica. Nama se samo desilo da smo uhvatili “duh vremena” u svijetu koji se mijenjao, kaže Anne Wood (76), autorica serije.
Bio je to veliki i privatni i poslovni uspjeh za ovu ženu koju život nije mazio. Rođena je 1938., u predvečerje Drugog svjetskog rata i od početka je osjetila koliko je život nepošten. Odrasla je u siromašnoj radničkoj porodici na sjeveru Engleske, u okruženju koje ne obećava i ne pruža mnogo mnogo. Nije joj preostalo ništa drugo osim da se bori.
– Moji roditelji su bili razočarani cijelo vrijeme. Izgubili su bebe i imali su tužan život. Odrasla sam u trnovitim okvirima: Ako nemaš novac, onda nemaš nikakvog dostojanstva. Ipak, ja sam imala nekakvu sigurnost. Nisam imala stvari, ali sam imala mnogo ljubavi, kaže žena koja je stvorila Teletubbiese.
Globalni fenomen
Ljubav ove hrabre i kreativne žene bila su i ostala djeca. Iako nikada nije završila fakultet, Anne Wood se uspjela dokvalificirati za nastavnicu. Cijela njena karijera vezana je za djecu i pravilan odgoj najmlađih, te stvaranje pravih šansi za djecu koja nisu imala prave šanse, kao što ih ni ona nije imala. Izdavala je časopise, radila na televiziji kao voditelj dječijeg programa i 1984. Osnovala vlastitu producentsku kuću, Ragdoll. Kao hipoteku je uzela vlastitu porodičnu kuću, drugo ništa nije imala. Uspjeh je dolazio, ali ne i novac. 1990. je stvorila uspješan dječiji pod nazivom “Rosie and Jim”. Video se prodao u skoro 1.5 miliona primjeraka, no Anne Wood je dobila vrlo malo od tog unosnog posla, novac su pokupili drugi. Snimila je i kod nas nekada vrlo popularni crtić Brum. Na nagovor svog poslovnog savjetnika, odlučila je investirati u Teleteubbiese. Ponovo je založila vlastitu kuću.
– Ako sve propadne, moji uposlenici su do dovoljno mladi da dobiju novi posao, a ja sam bila dovoljno stara da odem u penziju, razmišljala je Anne Wood.
Niko se nije nadao takvom uspjehu i globalnom fenomenu Teletubbiesa. Serija je prevedena na 45 jezika i emitirana u više od 100 zemalja i zaradila je preko 200 miliona funti (600 miliona KM). 120 miliona funti je pripalo samoj Anne Wood koja se u prethodnima godinama spominjala kao jedna od najbogatijih osoba u britanskom TV biznisu. Odlučila je novac investirati u kompaniju i nove projekte. No vremena su teška, novac zarađen od Teletubbiesa se potrošio i teško je da će se ponoviti ikada više.
– Teletubbiesi se dese jednim u svakom milenijumu. Mi živimo u vremenu takve anksioznosti da raj ugodnosti možemo stvoriti jedino sami. Ako postoji anksioznost na roditeljskoj razini, djeca će to pokupiti. Ja mislim da postoji potreba da se stvori nešto što oplemenjuje, kaže Anne Wood.
Inače, Teletubbiesi ne bi bilo bez još jednog zanimljivog čovjeka. On se zove Andrew Davenport (48) i bio je scenarista svih 365 epizoda Teletubbiesa.
– Bio sam fasciniran slijetanjima na mjesec. Bilo mi je zabavno vidjeti kako u tom vrhuncu ljudskih postignuća, da se figure pojavljuju u glomaznim svemirskim odijelima i izgledaju kao dojenčad, sa predimenzioniranim glavama i skraćenim nogama. Oni svoje oduševljenje svojim novim svijetom izražavaju skakajući tamo-vamo. Tako sam razvio likove slične svemircima, sa ograničenim jezikom baš kao i kod djecekoja tek uče govoriti. Inspurirao me je Benny Hill koji je oneka koristio ubrzani filma u njegovim skečevima, kaže scenarista Andrew Davenport.
I Davenport se sjeća zanimljivih anegdota sa snimanja. Scenarije je pisao na licu mjesta, u kamp – kućici koja je bila parkirana na filmskom setu. Glumci se često nisu mogli kretati kroz visoku travu, kostimi su im bili ograničavajući faktor. Obzirom da je sve snimao na farmi, snimanje je rađeno na otvore, uz kišu koja je često kvarila planove i rasporede. Stvaranje ove serije bilo je vrlo naporno iza producentsku ekipu i za glumce koji su radili i po 11 astai dnevno, uz uvjete koji nisu bili najugodniji. Nekada je u kostimima bilo prevruće, nekada bi ekipu od poplava morali spašavati vatrogasci. Ipak, interes novinara je bio zapanujući.
– Interes medija je bio zapanujući tokom cijelog ljeta 1997. Mi smo pokušavali stvoriti tih, nevin program, dok smo imali helikoptere iznad glave i Land Rovere koji su jurišali na nas. Gotovo svaki dan je u novinama bilo nešto o nama, sve dok smrt princeze Dianne nije odvukla pažnju. Glavni cilj fotografa je bio dobiti fotografije Teletubbiesa, bez njihovih glava, tako samo morali izgraditi šator, gdje su te “glave” mogli ukloniti u tajnosti. Izgledalo je da štampa želi reći djeci Djed Marz ne postoji, sjeća se scenarista slavne TV serije.
Priča koja traje
Teletubiesi su postigli globalni uspjeh, sasavim sigurno, no ne bez kontroverzi i poziva na zabranu. Za neke odlična TV program za najmlađe, za druge nešto što djecu u najranijem dobu ne treba prikazivati ni pod razno.
– Ovo je strašno kao pakao…ne mogu vjerovati da bi i jedan roditelja sa pola mozga koji bi svoju djecu izložio ovoj ludosti, vrišti na Youtube-u jedan korisnik pod nadimkom J Gautreau.
No u nekim dijelovima kontroverzni, Teletubbiesi su jedan od najznačnijih i najuticjanijih TV programa svih vremena i programa koji je odgojio današnje dvadetogodišnjake, generaciju koja živu uz pametne telefone i društvene mreže.
Priča o Teletubbiesima nije gotova, ona ide i dalje. Anne Wod i njena produkcija više ne posjeduju prava na seriju, ta prava sada ima jedan kanadska produkcija. DHX Media Ltd je tokom ove godine snimala 60 novih epizoda serije koje bi svoju premijeru trebale doživjeti do kraja 2015. Kako će izgledati Tinky Winky, Dipsy, Laa-Laa and Po iz 21. Stoljeća, tek ćemo vidjeti.
Po i uloga lezbijke?
Iako su igrali, u teškim kostimima, glumci koji su igrali Teleltubiese, ovu seriju uglavnom pamte po dobrom, ona ih je učinila poznatim ali i u javnosti stvorila i neke pretjerana očekivanja. Tako je glumica Pui Fan Lee koja je igrala crvenog Teletabissa Po, mimo ovog posal, igrala i jednu drugačiju ulogu, igrajući lezbijki u filmu Metrosexuality. Neki su bili šokirani tom činjenicom.
– Ne smatram da je uloga lezbejke pretjerano kontroverzna. Da, ja sam bila Po. Ali ja sam i takođe glumica i uloga je izgledala interesantno, uzbuđujuće i izazovno. Kada smo snimali Teletubbiese nikada nismo ni sanjali da bi mogao postojati i najmanji interes za nas glumce. Ali na vrhuncu popularnosti, pred nama su iskakali fotografi iz žnunja, žalila se 2001. glumica Pui Fan Lee.
Da li je Tinki Vinky – gay?
Još od početka prikazivanja serije, postavljana su broja, često besmislena pitanja i na pitanja na koja nije moguće dati odgovor. Kojoj religiji pripadaju Teletubiessi? Da li promoviraju nasilje? Da li je oni predstavljaju fetuse ili Marsovce? Ipak, jedno pitanje i dalje intrigira, ma koliko besmisleno zvučalo. Da li je Tinki Vinky – homoseksualac?
U februaru 1999. evanđelistički svećenik Jerryj Falwell, u članku u novinama National Liberty Journal upozoravao na moguću Tinky Winkyijevu homoseksualnost, navodeći da je ljubičaste boje, koja je jedna od boja gay pridea, i ima trokutastu antenu, što je simbol gay pridea. Mnogi su se pitali da li Tinki Vinki nosi žensku torbicu ili nešto drugo.
– Činjenica da nosi torbu ne čini ga homoseksualcem. Zaboga, pa radi se o dječjoj seriji. Misliti da smo u jednu dječju seriju ubacili seksualnu aluziju pomalo je neobično, saopćila je firma koja je tada bili distributer TV prava za teritoriju SAD.
Da, ja sam Sunce iz Teletubbiesa
Jess Smith je dugo godina krila da je baš ona igrala sunce u popularnoj dječijoj seriji. Plašila se ismijavanja i reakcija okoline. No kada je krenula na fakultet, odlučila je otvoriti dušu i priznati istinu. Vijest su prenijeli svi važniji svjetski mediji.
– Ja sam nedavno proslavila svoj 19. rođendan i nakon mnogo razmišljanja, odlučila sam svima reći istinu. To sam obično krila, ali nakon podrške od mojih prijatelja sa univerziteta, skupila sam hrabrost i to rekla glasno. Da, ja sam sunce iz Teletubbiesa, kaže lijepa Jess, studentica plesa koja je odbila karijeru modela koja joj se smiješila.