Najteže je dok ne vidite djecu. Očekuješ ih 23 godine i sad ne znaš kakvi su. Mnogo je to faktora u sekundi koji se vrte u glavi. Ali kada ih ugledaš, onda je to neopisiv trenutak sreće
Nakon 23 godine neprestane borbe za potomstvo, četiri neuspješna procesa medicinski potpomognute oplodnje i gotovo odustajanja od najveće želje, u domu porodice Stajić, Marije (46) i Budimira (59), iz Trebinja začuo se dječiji plač. Prije dva mjeseca postali su roditelji blizanaca; kćerke Snežane i sina Nikole. Uz podršku Gradske uprave Trebinja, koja je u potpunosti, sa više od 10.000 maraka finansirala proces u jednoj klinici u Češkim Budejovicama, te Udruženja „Bebe“, Marija i Budimir su ispunili san. Ne postoji trenutak u 25 godina, koliko su zajedno, koji se može mjeriti ovim, kad su postali roditelji. Ljubav između Mare i Bude, kako jedno drugo zovu odmilja, ogromna je, osjetili smo to čim smo ušli u njihov trebinjski dom. A, bebe, koje stanu u njihove dlanove, i koje čuvaju kao najvredniji Božiji dar, najljepša su njena kruna. Iako oboje u poznim godinama, kažu nam da zbog toga ne osjećaju dodatnu brigu za svoju djecu, te da ih je roditeljstvo podmladilo.
DOLAZAK KUĆI
– Odlično smo se snašli, ali prve noći, kada su bebe stigle kući, nismo nikako spavali. Pratili smo svaki njihov pokret, pitali se je li to uredu i normalno. Tek drugu večer smo spavali. Sve je to neki novi život. Nas dvoje smo uvijek išli zajedno, kroz sve, i tako smo funkcionisali. Sad smo u proširenom sastavu, sa svojom djecom, pa je i svakodnevica drugačija, i sad nam se posebno ne ide nigdje od kuće, uživamo u roditeljstvu – govore nam veselo.
Marijina trudnoća je proteka u najboljem redu, ali zbog komplikacija, odnosno povišenog krvnog pritiska i urinarne kiseline na samom kraju, 16 dana prije porođaja prebačena je na Univerzitetski klinički centar u Banjoj Luci, gdje se i porodila carskim rezom.
– Za bebe je takvo stanje bilo kritično, pa mi je doktorica Sanja Sibinčić rekla da bi bilo najbolje da ja dođem tamo. Nakon šest dana provedenih u bolnici u Trebinju, hitno sam prebačena helikopterom u Banju Luku, gdje sam se petog septembra porodila – govori Marija i dodaje:
– Nakon što su me odvezli u salu više se ničega ne sjećam, osim toga da sam kao kroz maglu čula da neko kaže dječak i djevojčica. I tog dana, kada sam se probudila, došla mi je medicinska sestra i kazala: „Stajićka, jesi li se naspavala, dobila si sina i kćerku“ i pita me jesam li zvala svoje u Trebinje.
Veselo dodaje kako je Budimir prije nje saznao da se porodila, a kako ona zbog operacije nije mogla, i prvi vidio djecu, jer se već ujutro uputio za Banju Luku.
– Kad sam čuo da su došli na svijet, bio sam presretan, a tek posebna priča je bila kada sam ih vidio. Zapravo, najteži su trenuci dok ih ne vidite. Očekuješ ih 23 godine i sad ne znaš kako izgledaju. Mnogo je to faktora u sekundi koji se vrte u glavi. Ali, kada ih ugledaš, onda je to neopisiv trenutak sreće – kaže tata Budimir.
Foto: Samir Saletović
Kompletan tekst čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra.
