Razgovarala: Azra Kovačević
Krajem augusta prošle godine, poznato TV lice Merima Prguda i njen izabranik Adi uplovili su u bračne vode. Uz mnogo plesa i smijeha, te okruženi članovima svojih porodica i dragim prijateljima, tog dana su počeli pisati novu stranicu u svojim životima. Za prvu godišnjicu braka, u njihovom domu se začuo najslađi plač, Merima je na svijet donijela sina Denija. Riječi su nedovoljne da opišu svu sreću koju ova mlada mama i njen suprug osjećaju. S nama su podijelili djelić, te prvi put sa sinom stali pred objektiv magazina „Azra“. Merima ne krije koliko ju je majčinstvo promijenilo, ne samo kad je o emocijama i prioritetima riječ, nego i njihovoj svakodnevici. Užurbanija je, odgovornija, ali sigurno i ljepša.
ZAHVALNA I PRESRETNA
– Nakon porođaja i muke koju prođete da to malo biće dođe na svijet zdravo i živo, nemate vremena da se „osjećate“ bilo kako osim iscrpljeno i premoreno. Kada sam ga ugledala prvi put, bio je plav i otečen, a onda sam osjetila i olakšanje, shvativši da je s njim sve uredu. Prvo sam mu prebrojala rukice i nogice da budem sigurna da je sve na svom mjestu – priča danas uz osmijeh Merima.
Od sina se ne odvaja ni na snimanju, kao da ga je prvi put uzela u naručje. Sjaj u očima jedne mame dok gleda svoje dijete, dobro bi opisali još samo pjesnici. No, koliko god njen svijet danas izgledao ružičast, Merima se ne da uplesti u vrtlog patetike tipa kako sve drugo zaboraviš dolaksom bebe na svijet.
– O ljubavi prema rođenom djetetu zaista je nemoguće sve ispričati. Definitivno ne znate koliko možete voljeti dok ne rodite dijete. Strah od porođaja nisam imala, niti sam informacije o tome tražila po forumima. Jednostavno, nisam željela da mi se glava puni tuđim iskustvima, pričama i informacijama koje nisu pouzdane. S druge strane, mene je sve vrijeme najviše zanimalo kako to izgleda, koliki je to intenzitet bola, šta se dešava i kakav je osjećaj u krajnjem ishodu. Doživljavala sam to sve, u toku psihičke pripreme, kao još jedno životno iskustvo, koje, moram priznati, nije nimalo jednostavno u svim svojim fazama. Na kraju, u cijeloj toj priči najvažnije je da sam imala sjajnog doktora i podršku. Samo sam njega slušala – govori mlada mama.
Dolaskom bebe u život, svaka mama nauči nešto novo o sebi. Rođenjen Denija, Merima je u sebi prepoznala osobine za koje nije ni slutila da ih posjeduje, kao što je otkrila i svoje nove granice.
– Naučila sam i da je spavanje precijenjeno. Također, konačno razumijete svoju mamu. Shvatite koliko ste u odrastanju bili sebični, nepošteni prema njoj jer tek sad znate i shvatate šta je sve prošla zbog vas. I tek ću da saznajem kolika je stvarna žrtva roditelja za djecu. Mama sam tek mjesec i po, a za pet mjeseci ću nazad na posao. Negdje u svemu tome i mene zanima kako ću funkcionirati u novom ritmu. Sve su to novi izazovi. Nova uloga me mijenja polako, ali mi je važno zadržati i sebe. Sada sam, očito je to, mnogo osjetljivija i zaštitnički nastrojena – govori.
Da su dječije potrebe, pogotovo kada je beba, daleko ispred roditeljskih, potvrđuje i Merima.
– Dok je on ovako mali i dok ne može sam neke stvari obavljati, njegove potrebe jesu ispred mojih. Definitivno su prioritet u svakom smislu. Kada je on podmiren, sve ostalo može da dođe na red. A kad je riječ o mojoj prilagodbi njemu – ne prilagođavam se, trudim se da se on prilagodi ritmu koji mu stvaramo, navikama koje se trudimo da stekne od prvih dana – kaže Merima i dodaje:
– On je mali, neispisana knjiga, a knjigu pišemo Adi i ja, kasnije okolina. Njemu se mogu prilagoditi okolnosti, ali mi ne. On se uči da živi s nama.
Merima je tokom odrastanja imala strog odgoj, tata joj je bio najveći autoritet i kako kaže njegova je u kući bila zadnja. – Kad je riječ o djeci i njihovom odgoju, mora biti neko ko će presjeći i reći: „Tako će biti“. To je u našoj kući bio tata. I danas je. Mama je kormilar, ona je početak i kraj, jer mama je mama. Žao mi je što se negdje gubi taj patrijarhalni odgoj, smatram da je sjajan. Autoriteti su nam poljuljani, institucija porodice generalno. Činjenica je da su vremena u kojima djeca odrastaju, a mi ih odgajamo, sve teža. Izazova je mnogo. Trudit ćemo se da izraste u dobrog čovjeka, čvrstog i čestitog karaktera. Da bude dobar, ali i pametan, jer naučila sam da u životu nije dobro biti samo dobar. I naravno, da se mnogo smije – ističe Merima i dodaje da nije mama drama i da svog sina ne želi odgajati pod staklenim zvonom.
– Dijete mora biti i prehlađeno, mora i pasti, udariti se, zaplakati. Sve je to proces. Tako jača. Uči… Mislim da mu drama i panika neće pomoći ni u čemu, a ni meni. Kad je o odgoju sina riječ, svaki savjet je dobrodošao, roditelji su nam prva adresa za pitanja, jer je iskustvo koje oni imaju neprocjenjivo, međutim, odluke na kraju donosimo suprug i ja. Treba uzeti u obzir razlike u godinama i generacijama, vremena i okolnosti se mijenjaju. Neke stvari ne, neke da. Roditeljstvo je najteži posao na svijetu i to moramo sami otkriti, učiti zajedno s njim i truditi se da odraste u što boljeg čovjeka – kaže Merima.
DOJENJE SINA
Kao što teret obaveza u svojoj bračnoj zajednici dijele od početka, tako se brinu i o sinu i njegovim potrebama.
– Podjelu roditeljskih obaveza ne bih nazvala pomaganjem, jer to je naše dijete, suprugovo koliko i moje… Mi, dakle, zajedno radimo sve, pa i bavimo se bebom. Naravno da postoje stvari i obaveze koje Adi ne može uraditi, ali je zato tu u nekim drugim. Posvećen je u potpunosti i divan je otac – otkriva mama.
U mjesec i po, koliko je prošlo od rođenja bebe, Merima se trudi pronaći vrijeme za sebe. Najviše ga ima i koristi kada Deni spava.
– Ja i dalje postojim, pa se zato i trudim naći vremena za sebe, svoje navike; knjiga, kupka, frizer, kafa s prijateljicama, šetnja. Imati bebu je veoma zahtjevno i teško, tako da, ukoliko ne nađete vremena za sebe, izgubit ćete sebe. Za nas dvoje imamo vremena, koliko-toliko, nađe se – govori Merima i naglašava:
– Za broj nas je više u kući, ali i dalje smo važni jedno drugome. Vrijedi se potruditi. Bit će lakše kada beba bude bude rasla, samim tim ćemo imati i više vremena.
Tema dojenja bebe je goruća danas, i u fokusu je brojnih rasprava o roditeljstvu. Dok neke mame iz samo njima poznatih razloga ne žele da doje, druge jednostavno iz zdravstvenih razloga ne mogu. Merima nije imala dileme kako hraniti svoje dijete. Čim se sin rodio odlučila je dojiti.
– Sve vrijeme sam pobornik toga, definitivno smatram da je dojenje najzdraviji način prehrane djeteta, ukoliko je majka u mogućnosti. Mislim da ništa ne može nadmašiti majku prirodu. Zahtjevno je, izuzetno teško i bolno u prvih dvadeset dana, dok prođe period adaptacije, ali izdrži se, i poslije je sve lakše – kaže.
Deni je njihovo prvo dijete, ali u budućnosti se i Merima i Adi nadaju da će imati još jedno ili dvoje.
– Voljeli bismo da ima brata ili sestru. Kad nas ne bude, da imaju jedni druge. Da budu upućeni jedni na druge. Naravno da bih voljela imati veliku porodicu, u takvoj sam odrastala, lijepo je i toplo. Ali imam na umu uvijek da je ovo BiH, da su ovdje prilike ograničene ili nikakve, da sistem ne pruža podršku ni porodicama, ni mladima, da je zdravstvo urušeno, obrazovanje je ukopano. Na snazi su samo kriminal, korupcija i kvazipolitike koje ne pružaju ništa dobro građanima koji tu istu politiku finansiraju.. I kako rađati djecu u sistemu koji ne nudi prosperitet? Iskreno, strah me za tu djecu. Strah me stvarnosti u kojoj živimo svi zajedno i u kojoj je dobro samo onima koji imaju „leđa“ – ističe Merima.
GENIJALNI SASTOJAK DOBROG ODNOSA
Adi je Merimu osvojio otvorenošću, iskrenošću i humorom. Svi ovi začini su sastavni dio i njihovog braka.
– Brak je partnerstvo, zajednički projekt, zahtjevna priča s mnogo faza… Veoma je važno da smo tu jedno pored drugog, da se podržavamo i rastemo zajedno. I najvažnije od svega da se poštujemo. Mislim da je poštovanje genijalni sastojak svakog dobrog odnosa – kaže Merima.
Foto: Nikola Blagojević
Lokacija: Swissotel Sarajevo