Što bi rekla nana jedne moje prijateljice: – Može žensko završiti tri fakulteta, ne ginu joj truleks i kutljača. To je tako. Nekom manje, nekom više. Neko ima žene što čiste, neko nema, nekom matere kuhaju i šalju ručkove, nekom ne šalju, ali svaka žena se makar ponekad mora dohvatit’ krpe i kecelje, pa da je na ne znam ti kakvoj poziciji.
A što su pozicije zafrkanije, to one više ponavljaju da nisu učile fakultete da sad tamo nekom čiste i kuhaju.
Ma koliko žena bila uspješna i prodorna u profesionalnom smislu, ona ipak ima potrebu za mužem, za porodicom. To je tako Bog usadio, džaba sve titule.
Znam jako puno super žena s titulama prof., mr., dr., uspješnih privatnih poduzetnica, sutkinja, novinarki, marketing mecenica, doktorica itd., koje su, eto, same.
I znate šta im je zajedničko – ta neka patina koju nose na licima zato što gaze skoro četrdesetu, a nemaju muža. I ta patina je vidljivija na tim uspješnim samim ženama nego na onima koje nisu uspješne.
Eto, sve su postigle, a nisu glavno. Tako ja to vidim, iako me napadaju kad glasno izgovorim. Ko biva, ko sam ja da sudim, možda je njima bolje tako… Možda je tako bolje, a možda je i gore. Ne znaš dok ne probaš. I onda ide poznata glupost kojom se same ili međusobno tješe. Kažu: – Muškarci se boje jakih i uspješnih žena.
Aha, malo morgen i u limburgu mjesecu! Eto, oni su zeke, a one tigrice, pa se jadne male zeke boje da ne budu pojedeni.
Kakva greška. Stvarnost je upravo suprotna. Muškarci se lijepe za uspješne žene, jake žene, samosvjesne žene, žene s gardom i karakterom, žene koje mogu funkcionirati i bez njih, ali su opet s njima. Ali žene, že-ne. Žene koje znaju stvoriti dom. Nema veze ako su odsutne većinu dana. Nema veze što joj kućna pomoćnica čisti. Nema veze što skuha jednom sedmično. Kad ona dođe, on se osjeća da ima dom. Ona zna izorganizirati i djecu i kuhinju i njega i izlete i odmore… Ona ga sluša i njen savjet mu mnogo znači. Ona zna kako da se on osjeti muškarcem, iako je u tom dunjalučkom smislu i uspjehu ispod nje. Ona zna da je on nepotpun bez nje, a i ona bez njega. Ona ga ne ponižava nego usmjerava. Ona zna da su tako oboje jači. Ona je uspjela ostati žensko, a njega pravi muškarcem.
Na ovo će mi mnoge moje prijateljice reći da nisam u pravu, da bi one sve to tako, ali kad se boje da im i priđu, a kamoli šta drugo. Ma hajte, kad je to frajer pokupio žensku u historiji!? Nikad. Oni to samo tako misle.
Tipične greške koje uspješne žene prave s muškarcima mogu se podijeliti u nekoliko kategorija.
Prva i najgora varijanta je kad im se i emotivno i finansijski prostru. Uzmi ago koliko ti drago. Počnu ga kupovati. Mamiti materijalnim. Igrati po sistemu mrkve kojom mame zeku. Na koncu, ili puknu pa ga otjeraju, ili postanu duboko nesretne, ne znajući jesu li tu zbog nje ili love i drugih privilegija. A najgore je kad ih iskoriste i odbace. Ti oporavci znaju jako dugo trajati.
Druga vrsta greške je njihov nastup u smislu: sve sam sama postigla, ništa od tebe ne tražim, samo ljubav. K’o da to može tako. Treća kada se ide kao u poslovne pregovore. Evo me, eto te, slobodna ja, slobodan ti, sviđam ti se, sviđaš mi se, kako ćemo… Naravno da će pobjeći glavom bez obzira. Pa nije on u ulozi pregovarača oko širine hodžinog jorgana.
Četvrta, ja ću raditi a ti ćeš mi masirati noge, biti tu za moja istresanja i ima da klimaš glavom kao što se klima glavom onom ko plaća račune. Peta greška se dešava kad je žensko štrebalo čitav život, pa ostalo neiživljeno. I onda sve što je postigla baci pod noge i ponaša se k’o šiparica Itd. Itd.
Ukratko, uspješna i obrazovana poslovna žena ne znači da je ona i pametna žena.
Pametna žena ne zaboravlja da je žena. Njoj nisu zakržljala ženska oružja. Sva ta oružja svedena su na dvije zlatne riječi: Daj mu. I hrane kad je gladan, i one stvari kad hoće i drugo što mu treba u tom trenutku. A kad mu daš, onda svoje provlači i teši, nikad ne zaboravljajući da je on glava, a da si ti vrat koji tu glavu usmjerava. A ako si i glava, opet ti ne ginu truleks i kutljača.
Indira Kučuk-Sorguč