Vakcinisati dijete ili ne? Da li je vakcina štetna, potrebna, obavezna?, pitanja su o kojima se u našoj regiji, ali i svijetu, vodi oštra polemika. Koliko je ova tema aktuelna, najbolje pokazuje podatak da je početkom ove godine Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) nepovjerenje u vakcine proglasila kao jednu od deset najvećih opasnosti po globalno zdravlje i zdravstvo, uz zagađenje zraka, klimatske promjene, epidemije gripe i rezistenciju na antibiotike. Argumenti onih koji su za vakcinisanje i onih koji se tome protive dovode do sukoba, jer svako nameće svoj stav, ne vodeći računa o valjanom dijalogu.
DIJALOG SUPROTSTAVLJENIH STRANA
Upravo je dijalog između ove dvije suprotstavljenje strane tema novog dokumentarnog filma „Pitaj slobodno“ hrvatskog reditelja Roberta Tomića Zubera, koji je svoju premijeru doživio na ovogodišnjem AJB DOC Festivalu u Sarajevu. Robertov film ne daje odgovore ni na jedno od ovih pitanja, nego prepušta svakom gledatelju da izvuče određen zaključak. Tomić Zuber navodi da je ova tema postala važan povod razgovora te da film s razlogom i nosi naziv “Pitaj slobodno”, kako bi svi oni koji su u dilemi, razgovarali, odnosno pitali.
– Svi bi trebali imati mogućnost da pitaju slobodno, a u filmu i pokušavamo vidjeti da li je to zaista tako – govori reditelj na početku razgovora za naš magazin.
Iako je čuo argumente i jedne i druge strane, Robert smatra da njegov posao nije da govori šta je ubjedljivije, a šta ne.
– Moj posao je da iznesem mišljenje obiju strana. Nisam ovdje da namećem svoj stav i nije mi ni bila želja filmom ga nametnuti. Mislim da je moje da poštujem publiku koja apsolutno sama može razlučiti ko je u pravu. Ja sam samo autor koji stavlja u fokus razgovor dviju strana. Za mene je neodgovorno da ja kao pojedinac, koji nije niti medicinar, niti naučnik, a ni roditelj koji je prošao eventualne probleme s vakcinisanjem svog djeteta, sada kažem koja bi trebala biti granica roditeljskog prava kada je riječ o vakcinama.
Ipak, smatra da zajednička tačka dviju strana, onih koji su za, i koji su protiv vakcinacije, postoji i da je to interes djece.
Radeći na filmu, Roberta, priča nam, nije zanimalo da nauči nešto novo o vakcini, njegovi motivi su bili potpuno drugačiji.
– Zanimalo me samo da li je to tabu tema i da li se ta tema može pretvoriti u nešto drugo osim nerazgovora. Dakle, može li postojati dijalog. I mislim da može – naglašava.
U mnogim zemljama Evrope, iako su mišljenja suprotstavljenja, vakcinisanje je obavezno. Ali, propusta je još mnogo, te konkretno u BiH, zakon izostavlja tu stavku.
– Ukoliko želimo napredak između te dvije strane, naći će se kompromisno rješenje koje će zadovoljiti, prije svega, interes djece – kaže.
Robert je otac dvoje djece koja su vakcinisana.
– Svoju djecu sam vakcinisao, nisam sumnjao da je vakcinisanje upitno. Zapravo nisam iz pozicije antivakcinera. Nisam ni u jednom trenutuku propitivao svoju odluku da li to trebam uraditi – govori.
Mnogo mišljenja upravo o vakcinaciji iznijeto je i na društvenim mrežama. Statusi, apeli poznatih zvijezda da trebaju, odnosno ne trebaju vakcinisati djecu, s vremenom su stvarali još veću konfuziju među roditeljima, koji su ostali u nedoumici kako uopće postupiti. Zanimalo nas je šta dugogodišnji novinar savjetuje kako se uopće naučiti na pravi način koristiti društvene mreže, koje su danas gotovo pa istisnule tradicionalne medije, te kako filtrirati more značajnih i beznačajnijih informacija koje kruže online prostorom.
– Nisam radio neku statističku potragu ili neku studiju koja bi mi dala odgovor na ovo pitanje. Mislim da treba razmišljati da činjenica društvenih mreža koja je prisutna u našim životima treba se tretirati kao alat koji koristimo, a ne nešto što će nam na neki način određivati stavove, živote, ritam.
DRUGI FILMOVI
Regionalnoj publici, Robert Tomić Zuber poznat je kao ugledni istraživački novinar, a istakao se i kroz mnoge filmove u kojima je obrađivao društvene teme. Za režiju se, priča nam, zainteresirao, jer ipak danas kroz medije, naročito mainstream, neke teme nije moguće istražiti u pravoj mjeri, a dokumentarni film za to svakako ostavlja mnogo prostora. Njegova poznata ostvarenja su “Na stanici u Puli”, koji govori o prvom koncertu Đorđa Balaševića u Hrvatskoj poslije rata, “Mila traži Senidu”, “Život od milion dolara”, te film “Slučajni sin” gdje je iznio svoju priču, odrasle osobe koja je udomljena u najranijoj dobi.
– U tom trenutku sam imao potrebu ispričati priču o udomiteljstvu u kojem smo imali i molbu UNICEF-a za koji smo i radili taj film, da ja kao javna osoba, s obzirom na to da sam bio udomljen, izađem javno s tom pričom zbog promocije prava na porodicu svakog djeteta i nekog boljeg položaja udomiteljstva u Hrvatskoj – govori Robert, dodajući da je, ipak, taj film bilo teško stvarati.