Voljeli bismo da se stvari srede u tom pravcu da ne moramo više ovim da se bavimo, a to znači da ljudi dobiju adekvatno liječenje u sopstvenoj zemlji i da ne moraju da se sele u neke naprednije zemlje kako bi, recimo, njihova djeca s posebnim potrebama mogla da dobiju adekvatno obrazovanje i da se socijalizuju. Ili bar, ako je već neophodno da se liječe u inozemstvu, da im prevode rade prevodioci koji su pri zdravstvenim ustanovama i državnim institucijama angažovani za takve usluge
Priča grupe „Prevodilačko srce“, čiji članovi potpuno besplatno prevode medicinsku dokumentaciju ljudima koji su u matičnoj zemlji iscrpili sve mogućnosti liječenja, počela je prije skoro šest godina u Novom Sadu, a u međuvremenu se proširila i na područje Regiona. Pokretač ove humane djelatnosti je Olgica Andrić iz Novog Sada, profesorica italijanskog jezika i književnosti i prevodilac za italijanski i portugalski.
– I prije sam besplatno prevodila medicinsku dokumentaciju ljudima koji su mi se obraćali. Kako, naravno, nisam kompetentna za sve jezike, nekolicini kolegica, koje poznajem sa društvenih mreža, predložila sam ideju. One su se rado odazvale i cijela priča je počela da se širi. Sve je, naravno, nastalo iz potrebe da se pomogne ljudima kojima je neophodno liječenje u inozemstvu. Ako nemamo novac da doniramo, možemo bar da im uštedimo njihov, odnosno da ih poštedimo troškova koje bi morali platiti za stručni prevod medicinske dokumentacije – objašnjava Olgica i dodaje da joj se kolegice i kolege koji žele da učestvuju sami javljaju.
Humana djelatnost
Iako nema podatak o broju ljudi kojima su pomogli, Olgica ističe da je, prema nekim proračunima, do sada urađeno blizu 25 hiljada prevodilačkih strana, što je svakako samo jedno od dostignuća kojima se mogu ponositi.
– Ponosni smo jer smo napravili veliku mrežu ljudi koji su uključeni u naše aktivnosti, te zbog toga što su naš rad prepoznale organizacije civilnog društva. Uspjeli smo da javnosti približimo djelatnost i značaj profesionalnog prevodioca, koji nije uslužna profesija, već individua koja je neophodna brojnim institucijama i strukturama. Mnogi vjeruju da je poznavanje nekog stranog jezika dovoljno da bi neko bio prevodilac i da je prevodilačka profesija prevaziđena u vrijeme kada je sve automatizovano i dostupno na jedan klik. No, kada dobijete ljekarski izvještaj, shvatite da se on ne može prevesti preko „Google Translatea“, već je potreban neko ko se razumije u materiju, kako bi odradio ispravan i stručan prevod. I kako je jednom prilikom rekla kolegica Ivana Radojičić: „Ponosni smo jer smo oko jedne humane ideje ujedinili ljude sa svih onih prostora koje su mržnja, ratovi i politika razdvojili“ – objašnjava Olgica i ističe da im se za pomoć javljaju ljudi iz Srbije, Hrvatske, BiH, Crne Gore, pa čak i iz Italije.
Skoro svakodnevno iščitavanje i prevođenje dokumenata o dijagnozama s kojima se ljudi suočavaju, za Olgicu i njene kolege je najbolja napomena da je zdravlje najveće bogatstvo.
– Kada vam se obrate za prevod i kada pročitate dijagnoze, dođe vam u glavu da morate biti sretni i zadovoljni jer ste živi i zdravi. Voljeli bismo da se stvari srede u tom pravcu da ne moramo više ovim da se bavimo, a to znači da ljudi dobiju adekvatno liječenje u sopstvenoj zemlji i da ne moraju da se sele u neke naprednije zemlje kako bi, recimo, njihova djeca s posebnim potrebama mogla da dobiju adekvatno obrazovanje i da se socijalizuju. Ili bar, ako je već neophodno da se liječe u inozemstvu, da im prevode rade prevodioci koji su pri zdravstvenim ustanovama i državnim institucijama angažovani za takve usluge – objašnjava ona.
Potresne dijagnoze
Podatak da prevod samo jedne stranice dokumentacije ovog tipa košta od 20 do 30 KM najbolje govori o tome koliko Olgica i njene kolege pomažu, a upravo zbog toga nailaze i na negodovanje ljudi koji ovakvu vrstu usluga naplaćuju.
– Neki vjeruju da smo budale i to nam otvoreno kažu. U nekim zemljama i sredinama je ovakvo nešto neshvatljivo, jer posao je posao i prevod je prevod bez obzira na to da li je riječ o kupoprodajnom ugovoru, diplomi ili otpusnoj listi bolesnog djeteta. U kapitalističkim društvima vi imate sistem, a na područjima gdje sistem ne funkcioniše baš sjajno, mi imamo jedni druge. Ljudi se oslanjaju jedni na druge jer smo, prije svega, ljudi, a onda sve ostalo – objašnjava ona i dodaje da za ovih skoro šest godina djelovanja zvanične institucije nisu pokazale interesovanje za njihov rad.
No, “Prevodilačko srce” nastavlja i dalje s ovom plemenitom aktivnošću, između ostalog i zbog želje da pojedincima vrate vjeru u humanost i postojanje dobrih ljudi.
– Da bi nam drugi vjerovali i da bismo vjerovali u dobro, moramo prvo vjerovati sebi. Mislim da ljudi treba da vjeruju stručnim licima, počev od učiteljice, preko ljekara i medicinskih sestara, psihologa pa sve do prevodilaca. Ljudi treba da uče cijelog života i da ulažu u svoje znanje; da uče za život, a ne za ocjene, prosjek ili poene. Mi smo u „Prevodilačkom srcu“ stekli ogromno prevodilačko iskustvo iz oblasti medicine. Uz to smo naučili i da svako ko želi može da pomogne na neki način i da, ako želimo promjene na globalnom nivou, moramo da krenemo od lokalnog – dodaje Olgica.
Članovi „Prevodilačkog srca“ komunikaciju s ljudima kojima pomažu realiziraju isključivo putem maila.
– Nije poželjno da se ljudi obraćaju direktno prevodiocima, jer je princip da prevod uzima i radi prevodilac koji je u tom trenutku slobodan. Komunikacija se odvija putem maila i na tom nivou ostaje. Možda je i bolje tako, jer emotivno nisu svi spremni da pređu preko te distance – objašnjava ona
Sve informacije o djelovanju grupe možete naći na njihovoj Facebook stranici: „Prevodilačko srce- besplatni prevodi medicinske dokumentacije“.