Žene imaju tu neku glupu potrebu da vjeruju da će njihova ljubav i umijeće promijeniti muškarca kojeg one vole. Mislim, što ste se uopće zaljubljivale, ako vam nešto toliko smeta da biste to mijenjale.
Tek nakon godina Sizifovog posla, one skontaju da je istinita ona stara narodna “Što kolijevka zaljulja, to motika zakopa”. Dobro, možda se mogu promijeniti neke nijanse, ali isplati li se provesti godine, izgubiti snagu i živce i ništa suštinski promijeniti?
Znam ženu koja se zaljubila u muškarca koji je volio popiti pokoju. Jest to njoj smetalo, ali je naivno vjerovala da će se izboriti s tim porokom. Ona je u njemu vidjela dobrog čovjeka, frajera, radnika, oca svoje djece. Kontala, ma riješit ćemo mi tu čašicu. Voli on mene, volim ja njega, još kad djeca dođu…
Već nakon dvije-tri godine vidjela je koliko je užasno bila u krivu. Čašica po čašica i nestalo je i ovih dobrih stvari koje je imao. Nit’ je bio radnik, nit’ je bio otac, a od frajera je postajao nasilnik. Doduše, verbalni samo, ali ipak nasilnik.
Kad mu je rekla da bira između nje i djece i alkohola, rekao je:
– Ovo je moja kuća. Neće meni jedna suknja ultimatume postavljati. Marš i ti i tvoja paščad!
Naravno, iz njega je progovorio etanol.
Nije imala kud, pa i dan-danas trpi muža alkosa. Dobro je jedino to što su djeca porasla i stala uz mater, pa se stari ne može puno kofrčit’.
Alkohol mijenja čovjeka, mijenja mu moral, intelekt, karakter, brka prioritete… I glupost je da pijan govori ono što trijezan misli. Pijan govori ono što alkohol misli, a znamo čiji je alkohol produkt.
Ne samo da ga nije promijenila, nego je post’o još gori. Izgubio je ono što je dobro imao u sebi, a ostalo je ogoljeno samo ovo što ne valja.
Ne kažem da nema onih koji su bacili to govno. Ima, ali to su izuzeci. Pa, hoćete li se kockati?
Isto je s kurvarima. Ko te je jednom prevario, opet će.
Znam jednu koja je hodala s likom koji nije bio neka faca, ali je vazda trč’o za suknjama i dobiv’o, po sistemu: ne dobija dobar nego uporan. Prevario ju je s najboljom prijateljicom. I, umjesto da ona skonta koliko je sati, da zahvali Bogu koji joj je otvorio oči na vrijeme, ona je to shvatila kao izazov i našla se takmičiti s ostalima. Osjetila je trijumf kada joj se vratio poslije njene jaranice.
Kočoperila se pred njom poslije gradom kao pobjednica. Koja budala. Na kraju ga je nekako odvela pred matičara. I, naravno, i dan-danas kuburi s njegovim kurvalucima, gleda s kakvim će joj mirisom doći kući, gura njegove poglede na ulici za svakom utegnutom guzicom. Ma, ljepota jedna.
Treća se udala za frajera koji je glup. Smetalo joj je i u zabavljanju što je glup, ograničen, nenačitan, što ima stupidan ukus za muziku itd. No, mislila je da će ga kultivirat’. Gledala je, kao i ostale navedene, njegove dobre osobine. Danas se i ne viđaju, osim uvečer kad će na spavanje. Ništa pod nebeskim svodom nisu uspjeli naći zajedničko. Nije da ona nije radila na njemu, trudila se, razgovarala, citirala… Nije sretna. Nije ni on. Ovo dvoje su zakonska definicija neslaganja karaktera.
Četvrtoj je smetalo što je škrt. No, nije na to obraćala pažnju. Kontala da je to nešto sporedno što će se u hodu riješiti. Da će poprimiti njenu galantnost. Danas više ne ide s njim ni u kakvo društvo. Neće da se crveni što ovaj njen uvijek u džepu nosi kobru, jednu te istu stoju i kao nikad nema sitno. Kući joj gleda je li stavila u ručak dva ili tri krompira. Meso ide na grame. Stari propali trosjed za njega je još k’o nov. Da makar ima na računu kakvu ušteđevinu, nego nema ništa. Ko ne daje, ne može ni dobiti. Nema vam tu hajra i berićeta.
Petoj je smetalo što je neradnik. Mislila je da će se to samo posložiti kad dođu djeca – morat će djeci donijeti da jedu, morat će platiti račune, raditi i zaraditi. Danas živi na njenoj grbači i komanduje daljinskim. Kaže da mora biti sretna što joj je uopće dozvolio da radi i što joj vjeruje.
Džaba, tako žensko razmišlja. Voli ono učiti na vlastitim greškama, pa makar. Zato, ako vam neka dominantna osobina smeta već u zabavljanju, bježite glavom bez obzira. Jer, na kraju, sve će drugo nestati, a samo će to ostati.
Zbog svega ovoga uvijek se obradujem izuzecima. Kaže mi nekidan jedna jako mlada, draga, prodorna i pametna cura da je nogirala frajera kojeg je ganjala da izađe s njim mjesecima. Pitam što ga je nogirala. Kaže: – Ma, nije on loš, ali ide mi uznos bezveze.
Taman. Ide joj uznos. I to bezveze. Poslije bi od sve te njegove finoće ostalo samo to penjanje uznos. Bezveze.
Indira Kučuk-Sorguč