Jedan od javnih događaja na koji porodica Đurić, glumačko-bračni par Branko i Tanja, te njihove dvije kćerke Zala i Ela dolaze zajedno je Sarajevo Film Festival (SFF). Da velike u poslu krasi jednostavnost, Đuro i njegova supruga su pokazali nebrojeno puta, ali i da su tu osobinu prenijeli na svoje nasljednice. Harizmu i energiju su, čini se, u jednakim količinama naslijedile od roditelja, a pažnju festivalske publike su pokupile i jedinstvenim, urbanim i mladalačkim modnim stilom, potpuno drugačijim od svega što smo ove godine vidjeli na bosanskom ćilimu.
– To jutro, prije nego što ćemo doći u Narodno pozorište, farbala sam terasu od mame mog momka, koja mi je, inače, sašila haljinu koju sam nosila na crvenom tepihu. Nakon toga smo avionom stigli u Sarajevo, ručali i obukli se. Ja ne volim mnogo make-upa i stavila sam samo malo eyelinera i maskare, te smo nabrzinu otišli na crveni tepih. Zamalo smo zakasnili jer smo do crvenog tepiha išli pješke, a tatu su usput prepoznavali i svako malo je neko govorio: „E Đuro, može li slika?“. Nisam nikada bila „diva“, niti ću ikada biti, te mi ne treba cijeli dan da se spremam. Jesam dama, ali se ne bojim fizičkog rada, tako da sam više u fazonu da radim nešto i lutam okolo i onda se sjetim: „Crveni tepih? OK idemo“ – kaže Zala, koja je završila prestižnu glumačku školu HB Studio u New Yorku i već ostvarila zavidne uloge.
Ljubav i nadarenost za umjetnost od roditelja je naslijedila i njena devet godina mlađa sestra Ela, koja je sarajevsku publiku oduševila nastupom na koncertu grupe „Bombaj Štampa“. Ne krije da je muzika njena velika ljubav.
– Sviram klavir i gitaru, te pjevam. Bliska mi je i gluma, ali muzika me više zanima. Pišem pjesme i planiram nekad da ih izdam. Najčešće su to ljubavne pjesme koje nastaju tako što ono što osjećam stavim na papir – kaže nam Ela.
Slavni roditelji
Ove mlade djevojke, svaka iz svog polja interesiranja, najčešće savjet traže od svojih slavnih roditelja. Ela dodaje da tatu pita za pjesme, dok je mama zadužena za vizuelni aspekt. Na njeno oštro oko i procjenu oslanja se i Zala.
– Kada mi agentkinja iz Los Angelesa pošalje audiciju, uvijek pitam mamu. Ona zna kako postaviti svjetlo i kakvu frizuru napraviti, dok nam je tata više za sadržaj. Mama kao žena bolje primjećuje detalje. Njih dvoje su bili moji najbolji profesori glume ikada. Ali to je sve. Ja mogu iskreno da kažem da mi ni mama ni tata nisu pomogli ni u jednom koraku moje karijere. To je od samog početka njihov plan. Odgajali su nas da ne budemo razmaženi i da ne mislimo da će nam tata ili mama nešto srediti. Ljudi misle da je drugačije, ali nije. Vaspitavali su nas tako da ni u jednom momentu ne mislimo da smo nešto posebno. Idemo na crveni tepih, pa šta? Mi smo normalni ljudi i nikada se niko u našoj porodici nije ponašao kao da je nešto popularan. No, ljudi imaju suprotno mišljenje o nama. Oni su sami odlučili da smo drugačiji i vjeruju u to jer su prelijeni za istinu – govori Zala.
Starija sestra često je i most između mame i mlađe sestre. Naročito kad treba popustiti pred nekom Elinom željom.
Kompletnu priču čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.
