Legendarni fudbaler i trener Bolgone, Siniša Mihajlović na jučerašnjoj press konferenciji otkrio da boluje od leukemije.
– Kada sam čuo vijest, to je bio šok. Proveo sam noć plačući, život mi je prolazio pred očima. To nisu bile suze straha. Poštujem bolest. Suočit ću se s tim podignute glave. Jedva čekam da počnem da se borim za ozdravljenje. Agresivno je, ali nije nepobjedivo. Ne volim da me ljudi žale. Niko ne treba da me žali – rekao je on, između ostalog, na konferenciji.
Ljekari u Bologni su potvrdili da je riječ o akutnoj leukemiji, a poznatom fudbaleru podršku pružaju članovi porodice, tačnije supruga i petoro djece. Dirnut velikom pažnjom koju dovija, Siniša je odlučio da se obrati javnosti. Otvorio je dušu i zahvalio se svima. Njegovo pismo objavljeno je u magazinu Gazzetta dello Sport, a mi vam ga prenosimo u cjelosti.
Postoje trenuci u životu kada ostanete sami u borbi naspram protivnika kojeg je teško savladati ili kada ste pred problemom koji je teško rešiv. Trenutno živim u jednom takvom trenutku. Ali, osećam se veoma srećno što znam da – nisam sam.
– Otkrio sam da imam nestvarnu podršku. Ovih dana sam dobio pravo more pažnje, solidarnosti i pozitivne energije koji su mi dali neverovatnu snagu i uvjerenost da ću dobiti ovu bitku protiv leukemije. Primio sam hiljade poruka. Uvjeravam vas da sam ih sve pročitao, jednu po jednu. Svaka od njih predstavlja istinsku brigu, zagrljaj koji je dotakao moje srce. Bio je to težak dan i izvinjavam se što nisam odgovorio svakome od vas. Ali, evo, zahvaljujući Gazeti i (predsjedniku kluba) Urbanu Kairu, omogućeno je da se otvori prostor u novinama za mene.
Hvala svima na prisnosti, da počnem od predsjednika klubova u kojima sam igrao ili bio trener, ali hvala i onima u čijim klubovima nisam nikada bio, a pokazali su poštovanje i suosećajnost. Hvala mojim bivšim saigračima i rivalima tokom silnih igračkih godina, pa sve do fudbalera koje trenerim danas. Hvala i onima koje nikada nisam, a koji mi svi odreda kažu “Forca, mister!”.
Hvala i navijačima mojih timova i onih naspram kojih sam se nalazio noseći druge dresove. Mnogi od onih koji su mi vjerovatno zviždali i provocirali me na terenu, sada me ohrabruju i pišu: “Ne odustaj, Siniša!”.
Hvala svima na ovoj planeti, ne samo iz svijeta sporta, već i iz politike, zabave, koji su mi bliski. Hvala prijateljima koje sam tokom karijere upoznavao u brojnim gradovima. I, hvala običnim ljudima koji nisu poznati. Oni koji me znaju, vrlo su svjesni da poštujem svakog čoveka zbog onoga kakav je, a ne ko je.
Dobijao sam poruke od šefova država (da ne povjerujete…), ali i pismo djeteta koje je nacrtalo osmijeh za mene. Svi ste mi važni.
Hvala vam, hvala, hvala!
Dirnuli ste me…
Istrošio sam sve suze.
Sad sam spreman za bitku.
Vidimo se uskoro – stoji u pismu koje je napisao Siniša.