Kaže se da vjerovatnoća da na tepih padne strana kruha namazana puterom ili marmeladom, raste sa cijenom samog tepiha. Teško je povjerovati da iza ovakvog nečeg stoji bilo kakva nauka, no zaista je tako. U pitanju su Murphyjevi zakoni, nazvani po arogantnom američkom inžinjeru i pilotu iz Drugog svjetskog rata…Za njega kažu da je bio optimista. Da li je?
Ne znate kako, ne znate zašto, ali sat ujutro nije zvonio. Zakasnit ćete na posao ako ne požurite. Ključevi automobila nisu tamo gdje ste ih ostavili ili bar ste mislili da ste ih ostavili. Nakon uspješne, mučne potrage u kojoj je izgubljeno čitavih 15 minuta, istrčavate u haustor, pritiskate taster za lift, no umjesto lifta vidjet ćete ceduljicu na kojoj piše da je lift u kvaru, trčite kao sumanuti sa 12 sprata do ulaznih vrata zgrade, gdje ćete shvatiti da ste u stanu zaboravili novčanik, mobitel i još tri važna dokumenta. Uz stepenice do stana, od stana do ulaza, okrećete ključ u bravi automobla koji će samo zastenjati.
Znali ste da je akumulator, kao i cijeli automobil star i da ste baš tog vikenda namjeravali obići autosalone na periferiji grada, te se nadali da će stara konzerva upaliti barem još jednom. I upalila je, no u tom trenutku ste užasnuti shvatili da je neki nesavjesni vozač blokirao izlaz sa parkinga i otišao svojim poslom. Nije pomoglo bjesomučno trubljenje, ni sočne psovke, ni to što ste nogom udarali čas svoj, čas taj tuđi, nepropisno parkirani auto. Nije bilo druge nego čekati autobus, no njega nije bilo ni za lijeka. Kad je ipak došao nakon 35 minuta, bio je pun kao konzerva i kretao se nevjerovatno sporo zbog nevjerovatno duge kolone, prouzrokovane lančanim sudarom na jednoj od značajnijih gradskih raskrsnica.
Brkata gospoda u plavom
Ipak, i u takav star, prebukiran i spor gradski autobus ušla je kontrola karata. Vi, kao savjestan građanin, svakog mjeseca kupujete mjesečnu kartu koju čuvate u novčaniku, no njega u lijevom džepu sakoa nije bilo. Da li ga je neko ukrao ili ste ga zaboravili u stanu, to nije bilo uopće bitno brkatoj gospodi u plavim košuljama koji su vas zamolili da napustite autobus. Na stajalištu su vam ispričali ono što ste već znali, da se nema voziti džaba i da morate platiti kaznu, te dati na uvid lične dokumente.
Kako ni dokumenata ni novca za drakonsku novčanu kaznu niste imali, pored vas se ubrzo ukazala druga ekipa momaka u plavim košuljama, zamolivši vas ljubazno da njihovim automobilom pođete do policijske stanice i potpišete izjavu “na date okolnosti”, šta god to značilo. Ipak, policajci su imali razumijevanja za vašu situaciju, no oni su morali postupati po zakonu, te ste tako skoro dva sata u stolici odgovarali na pitanja ko ste, šta ste i odakle ste, kako ste se našli u autobusu bez karte i dokumenata?
Svaki vaš odgovor je pratilo podpitanje “Jeste li sigurni”, a nakon što biste tri puta rekli da jeste, istu izjavu ste morali reći ponovo za potrebe daktilografkinje. Tako ste u neka doba shvatili da ste na radnom mjestu trebali biti još prije puna tri sata, no tješili ste se činjenicom da šef tek sutra dolazi sa službenog puta, te da firma neće propasti bez vas. Ipak, na vašu nesreću šef se dan ranije vratio na posao, pozvao saradnike na hitan sastanak. Vaša stolica je tokom sastanka bila vidljivo prazna, što nije moglo ostati neprimijećeno šefovom oku. Tako je taj vaš radni dan okončan i prije nego što je počeo, a kući ste se pješke vraćali sa radnom knjižicom u ruci. Naravno, dan koji je počeo ludo mogao je samo tako i završiti. Vaš stan su posjetili lopovi, a kao hladan tuš došlo je to da je u stanu iznad vašeg pukla cijev i cijela bujica vode se slila u vaš dom, na parket, namještaj i uređaje koji su okončali svoj život nakon kratkog spoja uzrokovanog vlagom… Bez novca, bez dokumenata, bez posla, sa opljačkanim i uništenim stanom poželjeli ste da umrete, no ujeli ste se za jezik, znajući da bi sa takvom srećom kakva vas prati, vjerovatno gradska mrtvačnica baš u tom momentu stupila u generalni štrajk.
Ništa nije slučajno
Goreopisani slijed događaja je, naravno, izmišljen, no svako od nas je tokom života imao priliku iskusiti slične situacije: ključeve ili dokumente koje ne možemo naći kada nam se najviše žuri, TV koji će pregoriti kada trebamo pogledati neke vrlo važne vijesti, ručak koji zagori u trenutku naše najveće “gladi”, iznenadni nestanak vode nakon što smo se okupani znojem vratili sa trčanja ili fitnesa, odgođena pozorišna predstava na koju smo se spremali ići dva mjeseca, pljusak kada jednom u životu vani izađemo bez kišobrana… Sve to ima svoje ime.
Neko bi to nazvao sudbinom, neko ličnim prokletstvom, dok popularna nauka ima i tačnu definiciju momenata kada sve krene suprotno od onoga kako se zamislilo. To je Murphijev zakon, nazvan po mantri američkog inžinjera zrakoplovstva Edwarda Aloysius Murphyja Jr. Iako je za života postao slavan i uvažen, o ovom čovjeku nema mnogo dostupnih podataka. Poznato je da je rođen 1918. u Panami, da je 1940. diplomirao na uglednoj vojnoj akademiji West Point, da je između 1940. i 1950. služio kao major-polit u američkoj vojsci, da je kasnije radio kao konsultant u tvornicama aviona i opreme za svemrske letove, te da je umro 1990..
Ipak, u kratkoj i ne baš bogatoj biografiji inžinjera Murphyja treba izdvojiti događaj iz 1949. Te godine je komanda poslala ovog čovjeka i dvojicu inžinjera u zračnu bazu Edwards, gdje se pripremao jedan, za to vrijeme i za te okolnosti sasvim normalan eksperiment. Radilo se o testiranju takozvanih raketnih saonica, gdje bi na željezničke šine pomoću čvrstih hvataljki bila pričvršćena raketa velike snage. Nakon što bi bila pokrenuta, raketa bi se velikim brzinama kretala u određenom pravcu, a ponašanja uređaja tokom kratke ali brze vožnje bi bilježili brojni mjerni instrumenti.
No, tokom jednog ispitivanja svih 16 mjernih uređaja je zakazalo. Neki od tehničara je sve i jedan postavio pogrešno. Na mjestu događaja prisutni inžinjer Edward Aloysius Murphy je tada izrekao svoju čuvenu tvrdnju da “ako nešto može poći krivo, onda će poći krivo”.
Ipak, takvi eksperimenti su privlačili pažnju javnosti i medija, te je nekoliko dana nakon neuspješnog eksperimenta sazvana i press – konferencija. Jedan od šefova na terenu i čovjek koji je odlučio da zamijeni lutku u raketi i sam sjedne u “saonice”, inžinjer John Paul Stapp je upitan kako to da niko nije stradao tokom eksperimenta. Bez mnogo oklijevanja Stapp je odgovorio da su oni vrlo oprezni u onome što rade i da kod eksperimenata primjenjuju Murphijev zakon, odnosno da sve može poći krivo, da se sve može pokvariti i da sve može zavšiti katastrofom.
Izgledalo je da su izgovorene riječi u suštini bile zajedljiva šala ostatka ekipe, kao odgovor na aroganciju inžinjera Murphya, no stvar se nije zaustavila samo na tome. Već nekoliko sedmica nakon pomenutog događaja pojam “Murphijev zakon” se udomaćio među avio – inžinjerima.
Već od pedesetih godina izraz ulazi u avijatičarsku literature i stručne časopise gdje je je definiran kao “Ako se u gradnji aviona jedan dio može postaviti na pogrešan način, on će tako biti i postavljen”. Tokom šezdesetih godina i pokušaja da se kroči na tlo Mjeseca, astronautima je tokom mukotrpnih treninga ukazivano na mogućnost Murphijevog zakona. Ipak, u širu javnost i u popularnu literaturu izraz je došao tek 1977. nakon što je na svjetlo dana izašla knjiga “Murphijevi zakoni: Zato stvari krenu krivo”. Osim samog imena arogantnog američkog inžinjera zrakoplovstva i ideje da sve što može krenuti loše, zaista će krenuti kako ne treba, knjiga nije imala mnogo zajedničkog sa likom i djelom pomenutog inžinjera. To je, zapravo, više zbirka čudnih ali istinitih zakonitosti sa svih strana svijeta. Ono što je zanimljivo jesu takozvani Finagleovi zakoni, koji su u suštini ono što danas nazivamo Murphijevim zakonima. Definirani su početkom 40 – ih godina prošlog vijeka, ali nikada nisu postigli popularnost kao Murphijevi zakoni.
No i Murphijevi zakoni, oni koji kažu da će nešto poći krivo, ako za to postoji ijedna mogućnost, nisu stvar psihologije, nego ozbiljne nauke kao što je fizika. Iza kratkog pregleda, na prvu ruku šašavih i zabavnih pravila, krije se ozbiljna nauka koja ima veze i sa mnogo većim stvarima od nas samih. Ima veze sa Svemirom, onim od čega je taj svemir sastavljen i kako te čestice djeluju. Tako je kod Murphyjevih zakona na djelu “Drugi zakon termodinamike” ili Zakon entropije. On kaže da je “tendencija svemira da se širi prema beskonačnom”; to u praksi znači da razne čestice i materije kojima smo okruženi naprosto imaju intenciju kretanja u različitim pravcima i sklonost ka dezintegriranju. Što je neki sistem kompliciraniji, bilo da se radi o ljudskom organizmu ili automobilu, to je veća vjerovatnoća da će nešto poći krivo, da će negdje “pući” kvar. Dakle, sve što nam se nepredviđeno desi, a desit će se, samo je stvar prirode i njenih zakona. Naša zla sudbina i smotanost samo je dio jedne šire priče koja postoji od postanka svemira i mi tu malo šta možemo učiniti, osim da se uvijek iznova čudimo kako je život nepredvidiv. Život u kojem umjesto loših, ljudskom rukom pisanih zakona iz Parlamenta, vladaju Murphyjevi zakoni.
Murphy protiv Murphyja
Inžinjer Edward Murphy bio je šutljiv, pomalo mrzovoljan čovjek, koji nije skoro nikada davao izjave novinarima i pored slave koju je stekao. Njegov glasnogovornik bio je njegov sin Edwrad Murphy III, koji je nakon očeve smrti izjavio da je njegov otac iz dna duše prezirao “trivijalizaciju”. Zakone i popularne knjige poput one čuvene Artura Blocha iz 1977. nazivao je “smećem”. Kao naučnik i inžinjer Edward Murphy je tražio da se Zakoni shvate kao nešto ozbiljno, a ne kao razbibriga. No, niko ga nije slušao.
Murphy uzvraća udarac
– Ukoliko imate jedan utikač koji možete uključiti na dva načina, uradit ćete to pogrešno. Nemojte na utikaču pisati “Uključi ovako” , jer ćete i to napisati pogrešno, upozoravao je inžinjer Murphy krajem 40 – ih godina.
Možda obični smrtnici Murphyjeve zakone uzimaju kao razbibrigu, no NASA ih uzima vrlo ozbiljno i čak podiže mjere za njihovo suzbijanje, često vrlo neuspješno. Tako je svojevremeno NASA u orbitu Zemlje poslala letjelicu, na kojoj je jedan utikač bio pogrešno spojen. Elektronika koja je trebala da ovo popravi je zakazala. NASA -i nije preostalo ništa drugo nego da letjelicu vrati na zemlju, no sigurnosni padobran se nije otvorio i milionski vrijedna oprema se razbila u pustinji. Sve što je moglo poći krivo, zaista je i pošlo.
EGIDA
Graveov zakon: Ako napravite nešto otpornim na idiota, svijet će izmisliti još boljeg idiota
EGIDA
Murphijevi zakoni nisu trećerazredna psihologija, nego matematički dokazivi zakoni prirode, prije svega fizike i termodinamike
Zakoni…
Prvi Finagleov zakon: Ako eksperiment djeluje, nešto nije u redu.
Drugi Finagleov zakon: Bez obzira kakav je rezultat postignut, uvijek će se naći neko sujetan da to pogrešno interpretira, slaže ili da vjeruje kako se se sve desilo po njegovoj vlastitoj teoriji.
Četvrti Finagleov zakon: Kada ste već jednom zeznuli posao, svaki pokušaj da se stvar popravi, samo će je učiniti gorom.
Finagleova pravila:
– Eskperimenti bi se trebali ponavljati. Svaki bi trebao propasti na isti način.
– Timski rad je od krucijalnog značaja. Uvijek krivnju možete svaliti na nekog drugog
– U slučaju sumnje, učinite da zvuči uvjerljivo
– Uvijek sa sobom držite zapisnike. Tako će izgledati da nešto radite.
U ovoj kultnoj knjizi spominju se i Murphyjevi “Murphyjevi zakoni”, koji začuđuju svojom primjenjivošću u svakodnevnim situacijama.
– Ništa nije tako jednostavno kako se čini.
– Sve izgleda duže nego što smo mislili
– Ako se sve odvija kako treba, nešto ste sigurno previdjeli.
– Ako nešto ne može nikako krenuti pogrešno, ono će zaista krenuti pogrešno
Murphyjev zakon termodinamike: Stvari pod pod pritiskom postaju još gore.
Murphyjev zakon filozofije: Nasmiješi se… Sutra će biti još gore
– Sve što ide gore, jednom će krenuti i dolje
– Ljudi koji se rukovode nekom knjigom, obično ne znaju ni ko je knjigu napisao, niti kao se knjiga zove…
– Najopasnija stvar na bojnom polju je oficir sa mapom
Murhijevi zakon ljubavi:
– Sve su “dobre” zauzete. Ako nisu, postoji razlog…
– Ništa se ne popravlja sa godinama
– Ljubav je stvar hemije, seks je stvar fizike