FOTO: Extra Stars
Prošlo je više od šest godina od smrti Željka Subotića, talentiranog kompozitora koji je zaslužan za uspjeh mnogih pjevača kojima je napisao neke od najvećih hitova. Iako, se o njegovom životu nije znalo mnogo, ovaj umjetnik koji je rođen i odrastao u Sarajevu, početkom 90-tih, napustio je svoj rodni grad i preselio se u Čačak, odakle ga je životni put odveo u Bijeljinu. Muzika je bila njegov jedini poziv, a uz gitaru od koje se nije odvajao, nastali su neki od najvećih hitova novokomponovane i zabavne muzike.
Pjesme poput “I tebe sam sit kafano” napisane za Harisa Džinovića, “Mene je učilo vrijeme” za Halida Muslimovića, “Kad me jednom za te ne bude” za Kemala Montena, “Prošlost moja” za Miroslava Ilića, “Tamno nebo nad Beogradom” za Željka Samardžića, samo su neki od hitova koji su proslavile ove umjetnike, a najmanje Subotića koji nikada nije voli da se ističe. U javnosti se rijetko pojavljivao, naručito posljednjih 20 godina koje je proveo živjeći u oronuloj kući na periferiji Bijeljine, gdje je i okončao svoj život.
Pisao je Željko najljepše stihove i za Tomu Zdravkovića, Nedu Ukraden, Mitra Mirića, Fadila Toskića, Vesnu Zmijanac i mnoge druge pevače sa prostora bivše Jugoslavije, ali su mnogi od njih, zaboravili na njega, ali se on nikada na njih nije ljutio.
FOTO: YOUTUBE/SCREENSHOT
-Umro je bukvalno od gladi i iznemoglosti. Nikada nikoga nije želio da opterećuje. Živio je u jednoj straćari, a zbog teških uslova života je i obolio. Žalosno je što su asocijacije muzičkih umjetnika iz Srbije i BiH potpuno zaboravile tog čovjeka. Mnogi su od njegovog talenta debelo zaradili, pa i danas zarađuju na njegovim hitovima. Uzmite samo pjesmu “I tebe sam sit kafano”, uz koju se posljednjih 20, 30 godina pravi lom u svakoj kafani na prostoru bivše Jugoslavije. On je mogao da živi kao car samo od uplate autorskih tantijema, a umro je kao posljednji bijednik. To je zaista žalosno- svojevremeno je izjavio Siniša Kajmaković.
Muzičar Vasko Todić, koji je takođe svoj životni put nakon Sarajeva našao u Bijeljini, prisjetio se kako je bijeljinski kamenorezac Đorđe Gligorević odlučio podići spomenik na grobu Subotića, gdje se nalazio samo drveni krst sa kojeg su otpala slova njegovog imena.
-Vasko, podiću mu spomenik za svaku pjesmu koju su svi zapjevali, za svaku marku koju su zaradili na njemu, za svaku marku koju je zaslužio- rekao je tada Gligorević svom prijatelju Todiću, nakon čega je svoje obećanje ispunio.