Nakon uspješnog koncerta u Domu Oružanih snaga BiH u Sarajevu, prošlog mjeseca, za klasu čelista iz Osnovne muzičke i baletske škole Novo Sarajevo čuli su mnogi. Koliko su posebni, uvjerili smo se prošle sedmice i mi, kad smo ih posjetili u školi i prisustvovali jednom času.
Već pri ulasku u školski hol čuli su se zvuci različitih instrumenata, koji su dopirali iz učionica. Svira se harmonika, saksofon, klarinet, klavir, gitara… Balerine na prstima uvježbavaju korake za svoje nastupe. No, naša adresa je sala u kojoj profesorica violončela Belma Kubat svojoj klasi drži čas. U njenoj klasi je 16 učenika, od devet do 14 godina. Zbog njihovih obaveza u redovnoj školi, nemamo priliku se sresti sa svima. Ali, dočekuje nas njih šestero, veselih i nasmijanih đaka, koji nam uz zvuk violončela žele dobrodošlicu. Svestrana umjetnica i pedagoginja Belma ne krije koliko joj je zanimljivo raditi s njima.
Plazma i čokolada
– Svaki put naučimo nešto novo. I ja od njih i oni od mene. Poseban je osjećaj kad vidim onu iskru u njihovim očima kada nauče nešto novo. Njih sve zanima, stalno imaju neka potpitanja – kaže Belma.
Da je muzika otkriće veće od mudrosti i filozofije, govorio je Ludwig van Beethoven, a profesorica Belma na to dodaje da je muzika i dio čovjeka i nešto što se živi od malih nogu. Upravo tu filozofiju je prenijela i na svoje učenike.
– Nakon nekog vremena na instrument ne gledate kao na komad drveta nego kao na živo biće, kao mlađeg brata ili sestru s kojim provodite mnogo vremena – ističe.
Možda baš zbog njenog pristupa edukaciji i muzici, učenici sa zadovoljstvom dolaze na nastavu. Belma nam otkriva samo neke od metoda, gdje svojim polaznicima kroz zabavu i igru približava note i muziku.
– U početku, kada počinju razumijevati, na čas donosimo plazmu, čokoladu… Tako im je lakše razumjeti note i kako se nešto dijeli. Donesemo to i polako, a na kraju časa se pojede (smijeh). Uvijek tražite nešto da im bude zanimljivo. Donesemo i bojice, crtamo, sve to na početku. Nakon toga slijedi ozbiljniji proces. Čas nekada poredimo s matematikom i fizikom, jer moraju računati. Matematika im je kada radimo pozicije, računa se jedan plus dva, koje prste gdje treba staviti – objašnjava nam profesorica kako učenici savladavaju gradivo.
Ada, Kanita, Ahmed, Una, Iman, Azra i Harun i njihovi ostali drugari rade kao tim i veoma brzo uče. Od svih instrumenata njih je najviše osvojilo violončelo, priznaju da odluku neće mijenjati i da će ovaj instrument još dugo držati u rukama.
Foto: Mario Klein
Kompletanu priču čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra.
