Legendarni rock muzičar Goran Bregović, regionalnu slavu stekao je velikim uspjehom na čelu jednog od najvećih jugoslovenskih bendova “Bijelo dugme”. Nakon raspada benda, Bregović je nastavio solo karijeru, a kasnije je formirao i svoj orkestar. Period proveden u “dugmetu” ostat će upamćen po brojnim hitovima, ali i brojnim skandalima, prvenstveno onim koji su članove ovog benda dovodili u vezu sa konzumiranjem narkotičkih sredstava, zbog čega su često bili po prismotrom policije. U jednom intervjuu, Bregović se svojevremeno dotakao ove teme, rekavši kako su dugo vremena bili jedna od glavnih tema u tadašnjem republičkom MUP-u.
-Zaista smo stalno imali policiju za sobom. Sarajevski odsjek za narkotike bio nam je stalno za petama. Uhapsili su Ipeta Ivandića, a tokom posljednjeg mjeseca u vojsci imao sam kuću u Nišu gdje smo probali, kao “Bijelo dugme”, pred album “Bitanga i princeza” i sjećam se kako je upao odsjek za drogu u tu kuću i skroz je pretresao. Bio sam još u uniformi JNA- izjavio je Bregović.
Kao i brojni muzičari u bivšoj Jugoslaviji koji su bili omiljeni kod mlađe publike, i članovi “Bijelog dugmeta” bili su jednom prilikom pozvani da sviraju na novogodišnjoj zabavi kod Josipa Broza Tita. Titovi unuci bili su jako oduševljeni muzikom koju izvodi ovaj bend, pa je Tito svojim podređenim naredio da upravo “Bijelo dugme” bude jedan od izvođača na zabavi. Ipak, njihov nastup pred Titom, neslavno se završio, iako su mnogi ovaj rock sastav smatrali državnim proizvodom koji je osmislila tadašnja “UDBA” kako bi kontrolirala mlade u Jugoslaviji.
-A to da je “Bijelo dugme” bilo državni projekat? Sjećam se kad su nas pozvali da sviramo Titu za novu godinu. Neki unuci Titovi su pjevali “Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac”, pa su doveli taj bend što pjeva tu pjesmu jer su shvatili da drug Tito hoće baš to da čuje. Ali kako je Tito poslije pet sekundi naše svirke zapušio uši, skinuli su nas sa bine posle nekih osam sekundi. Tako da sam najviše deset sekundi svirao kao državni projekat. Mi smo imali malo zbunjenu kulturnu politiku kao što je ona uvijek zbunjena u komunizmu. Komunisti su imali tu oficijelnu kulturnu politiku koja je išla između baleta, opere i klasične muzike, ne zato što su to voljeli, već su voljeli da j**u pjevačice i balerine. Nisu oni imali ozbiljni kulturni koncept već da čuvaju tradiciju, pa su napravili kulturna društva da konzerviraju folklor. To je zaliveno i zapečaćeno. Možda sam ja to otpečatio i promiješao- priznao je Bregović.