Kažu stručnjaci da je seks vrlo važan za očuvanje braka. To naše smjerne žene baš i ne shvataju. Njima to u neka doba postane bljak. Idu na posao, razvoze djecu po školama i treninzima, pa dok skuhaju, poplaćaju rate i račune, još sad valja biti lijepa i željna da još muža povali na kraju dana kad djeca zaspu.
Zar mu je do toga još? Neka on preuzme moje obaveze pa da vidim hoće li moći i pomisliti na one stvari.
Uglavnom, seks se svede na rutinu. Jedva žena čeka da muž sjaše s nje. Izmišljaju sto i jedan razlog da izbjegnu. Da ne pričamo o tome kako nose gaće od pola metra, viklere i kako ponavljaju budalaštinu i neistinu koje su nam majke usadile da ljubav kroz stomak dolazi.
K’o bîva, ja ću njega našopati, rodila sam mu djecu, brinem o svemu i šta hoće više.
E pa hoće. Muško je to i hoće sve dok mrda. I u 100-oj se oblizuje.
Ako vi nećete, drage moje smjerne ženice, imaju one koje će ga okrenuti da se i u pedeset, pa i u šezdeset i nekoj upali k’o kutnjak i sve razvali.
Nemojte ih kriviti puno, jednostavno takva im je priroda. Nisu oni još evoluirali, što bi se ono moderno reklo. A glupa si, ženo, ako na to čekaš.
Eto nekidan mi se otvorila ova tema. Pričam s jednom našom ženicom. Rođena je i odrasla za Zapadu, ali se evo kroz brak s jednim našim vratila gdje pripada.
Međutim, s usvojenim drugim standardima.
Ustvari, ona mi je i objasnila ovo što ja napisah.
Pitam je kako ona drži tu neku vatru nakon dvadeset godina braka. Kad mi je ispričala neke svoje metode, umrla sam od smijeha.
Kaže: – Nije ni meni stalno do toga. Ali znam da to moram, inače ode brak, ode prisnost, a kad to ode, onda nema ni muža, ni oca, ni domaćina.
Elem, ona je kupila gaće u bojama. I rekla mu šta koja boja znači.
Kad obuče bijele, onda hoće klasično. Ka obuče crvene, hoće neku grublju varijantu, koja ide do simulacije silovanja. Kad obuče plavu, hoće oralno. Kad obuče zeleno, hoće ona njemu da pošlaufa da oprostite. Kad obuče narandžasto, hoće da dođe za njom u kuhinju i da bude s leđa. Kad obuče roza hoće po istilahu i nježno. Kad obuče neke šarene, hoće neka pomagala k’o u devet i po hefti..
Elem, meni se zamantalo. Kako je čovjek sve to popamtio? Šta ako je daltonist, pa umjesto roza vidi narandžasto. Odnosno vidi sve sivo. Znači li to da hoće sve ovo pobrojano samo nabrzaka?!
Nastavila mi je prepričavati kako ga zovne da joj k’o bîva pridrži merdevine u špajzu, a ona u halterima dohvaća bestilj i pindžur, i sve tako.
– Odigram ja njemu s vremena na vrijeme i šotu u bikiniju i uvrćem se oko njega s defom u ruci, podsjetim ga na našu svadbu. Merak ga namah safata, a i meni nije mrsko, samo nek’ je živo!
Priča mi da je i njoj to ponekad zabavno, jer začini brak a i vazda se pretvora u nešto drugo. Od maze do goropadnice, od kućanice do seksi mace.
Kaže, samo sam jednom omanula. Htjela sam da izgledam poput one fine otmjene tete s onih starih goblena koja čita knjigu. Ma, znaš taj goblen, nema u čijoj kući nije visio na zidu u svim formatima?! I ja sam u roditeljskoj kući odrasla uz jedan takav. I vazda mi je bio ko neki san da izgledam poput nje, a da ispod haljinke nataknem tange sa halterima i tako uz knjigu, haltere i svijeće, napravim „vau” atmosferu.
Ali, propao mi san ha me moj Hamo vidio s knjigom u rukama i podignutom pundžom. Džaba sam za njim zvocala: – Pa bolan Hamo to je samo forma, ne mislim ti ništa čitat’, hablećino!
Kako god, ja vidim da im ljubav i brak cvjetaju, iako su djeca povelika. Sve je sluša, voli je, poštuje i ispunjava joj želje.
Jeste seks korijen svega, ma koliko mi žene to pokušale demantirat’.
Eto, pa naučite nešto i od „divljeg” Zapada.
Ima se šta.
Indira Kučuk-Sorguč