Sir Arthur Conan Doyle, škotski pisac, plemić i ugledni ljekar, zauvijek je sklopio oči i otišao na neki bolji svijet u ljeto 1930. No, iako je ovaj zanimljivi čovjek strogog izgleda imao mnogo savremenika koji su, također, bili plemići, ugledi ljekari ili pisci, djelo Arthura Conana Doylea živi danas u imenu detektiva Sherlocka Holmesa, vjerovatno najekraniziranijeg književnog lika svih vremena. Lik Sherlocka Holmesa igralo je više od 70 glumaca u više od 200 filmova, a svake decenije pojavi se jedan novi Holmes.
Britanski ponos
Tako se ovih dana na kanalima domaćih kablovskih operatera može pogledati izvrsna serija BBC-a „ Sherlock” smještena u 21. stoljeće. Holmes i njegov prijatelj Watson nisu više elagantna gospoda u fraku i s cilindrom na glavi, oni nose jeans i imaju frizure kakve trenutno nose mladići u Zapadnoj Evropi, a za rješavanje zločina koriste mobitele, fotografije nastale na digitalnim aparatima, a nije im teško rješenje za neki problem potražiti na internetu.
Vrijeme je nemilosrdan sudac, pogotovo kada je riječ o književnim djelima. Nije teško postati staromodan, čak ni nakon deceniju ili dvije, no lik Sherlocka Holmesa živi više od stotinu godina i nema namjeru nestati. Jedan od rijetkih ljudi kojima je Sherlock Holmes zaista dosadio bio je njegov tvorac, Doyle, koji ga je čak odlučio „ubiti” u jednoj od knjiga i krenuti dalje, no pritisak javnosti bio je tako snažan, da je Doyle morao „oživjeti” svog najpoznatijeg detektiva. Doyle je učinio ono što su učinili samo rijetki pisci, dopustivši drugim autorima pisanje knjiga s likom Sherlocka Holmesa, te mu tako osigurao književnu vitalnost sve do današnjih vremena, a sigurno je da njegova popularnost neće splasnuti i u vremenima koja dolaze. Treba reći da je Doyloeov lik postao veoma popularan još u vrijeme kada je tek lansiran, 1887. godine, s romanom „Priča o Scarlet”, za koji je Doyle dobio honorar od 25 funti.
Zanimljivo je da je u ovom romanu prvi put spomenuta i „korištena” lupa kao pomoćno sredstvo jednog detektiva koji rješava zločin. „Priča o Scarlet” je, također, postala i prva ekranizacija ovog lika, koji je vrlo brzo nakon lansiranja postao poznat mnogo dalje od zemalja u kojima je maternji jezik engleski. On je postao ponos engleske nacije, koja je u njegovom liku vidjela najbolje od sebe same, manire, hladnokrvnost, inteligenciju i eleganciju jednog pravog engleskog gospodina i neustrašivost da se stvari dovedu do kraja.
Ipak, iza cijele te euforije krije se jedan od najkompleksnijih likova moderne književnosti, kod kojeg svaka nova generacija čitatelja otkriva nešto posebno, nešto novo i nešto svoje.
Usamljeni jahač
Sir Arthun Conan Doyle je malo toga rekao u vezi s biografskim podacima njegovog najpoznatijeg lika. Ipak, pedantni ljubitelji Sherlocka Holmesa su iz priča uspjeli razlučiti da je slavni detektiv rođen šestog januara 1854. Doyle nikada nije objasnio ko su njegovi roditelji, ali je sigurno da Sherlock nije rođen u Londonu, nego negdje na selu, u engleskoj provinciji. Njegovi dalji preci bili su vitezovi štitonoše, a jedan od predaka, vjerovatno s majčine strane, bio je francuski umjetnik. Završio je univerzitet, ali nikada nije spomenuto koji. Ipak, spomenuto je da je tokom studija volio eksperimentalnu hemiju i da je volio putovati, naročito s prijeteljem Trevorom. Osim Trevora, slavni detektiv u mladosti, ali i u zrelijim godinama, nije imao mnogo prijatelja.
– On je bio jedini prijatelj kojeg sam stekao tokom dvije godine na koledžu – kaže slavni detektiv u priči „Gloria Scott”.
Iako se nije mnogo družio s drugim studentima, s njima je imao nekakve, manje-više kolegijalne odnose. Radeći na brojnim slučajevima, često se, tražeći odgovore, oslanjao upravo na njih, kao i na doušnike s ulice, u suštini bandu derana po imenu „Baker street irregulars”. U toj ulici na broju 22b radio je i živio. Sve do trenutka kada je upoznao doktora Watsona, Holmes je radio uglavnom sam, eventualno povremeno unajmivši pomoćnike.
Viktorijanski London bio je najveći i najznačajniji grad tadašnjeg svijeta, mjesto koje je privlačilo svakakve ljude, od onih dobrih, do onih koji to nisu bili. Bio je to mračan i opasan grad gdje pravo i pravda često nisu imali svoju stalnu adresu. Velika britanska imperija širila se s manjim ili većim uspjehom. Jedan od najvećih neuspjeha bila je serija afgano-britanskih ratova, u kojem su afganistanska plemena teško desetkovala i razbila moćne snage kraljice Britanije. Kao i iza svake bitke, pored poginulih, ostaju brojni invalidi, a jedan od njih zvao se doktor John Watson. Prve stranice prvog romana Arthura Conana Doylea, „Priče o Scarlet”, posvećene su upravo upoznavanju ove dvojice ljudi. Njih dvojicu je upoznao zajednički poznanik po imenu Stanford, koji je Watsona predstavio kao veterana iz posljednjeg afganskog rata, čovjeka bez mnogo novca i u potrazi za stanom, koji će naći pod krovom zgrade u ulici Baker na broju 22b.
Biograf Watson
Watson je bio nekoliko godina stariji od Holmesa, ali je svog „cimera” mnogo uvažavao. U suštini, u većini od 55 djela koje je Doyle posvetio svom detektivu, narator je upravo Watson koji ima službenu ulogu Holmesovog biografa. Njih dvojica, iako umnogome različiti, nadopunjuju jedan drugog. Kako smo rekli, nije poznato koje je škole završio, ali je jasno da nije završio medicinu, često prepuštajući inicijativu Watsonu, dajuću do znanja da je to Watsonova struka. Ipak, njih dvojica su se nadopunjavali, ponekad na malo neobičan način.
– Iskreno govoreći, kada sam maločas rekao da vi čovjeka potičete, mislio sam, zapravo, reći da katkad dolazim do istine uočavajući vaše pogrešne zaključke – kaže Holmes svom prijatelju u najboljoj knjizi iz cijelog serijala, „Baskervilskom psu”, priči o mučnoj historiji jedne plemićke porodice, praznovjerju i pohlepi koja završava tragično.
Treba reći da je Sherlock Holmes kao i svaki veliki čovjek imao neprijatelje, a njegov se zvao James Moriarty. Ovaj profesor matematike i genijalni zločinački um, glavni je oponent Holmesa, koji je u jednom trenutku, u knjizi „Posljednji problem”, prisiljen pobjeći iz Britanije, kako bi se spasio od prijetnji kriminalnog klana ovog čovjeka, kojeg Holmes naziva „Napoleonom zločina”.
Tako u već spomenutoj, odličnoj BBC-evoj seriji ima zanimljiv dijalog između Watsona i Holmesa, koji pokazuje smisao za svoj cinični, britanski humor. Watson svog prijatelja upozorava da je sreo njegovog super-neprijatelja i da mu je taj, pretpostavljamo profesor Moriarty, ponudio novac kako bi špijunirao detektiva Holmesa.
– Dovraga, mogli smo zajednički podijeliti novac. Misli na to drugi put moj Watsone – „oštar” je Holmes.
Oženjen za posao
Naspram dobrodušnog Watsona, Holmes je prilično ciničan i s vrlo čudnim smislom za humor, onakvim kakvog imaju pojedine autistične osobe. Prema brojnim tvrdnjama i analizama njegovog lika, Sherlock Holmes je imao izražene autistične crte ličnosti, mada je autizam u teoriju i praksu uveden tek deceniju i po nakon smrti književnika Doylea. Desilo se to tokom Drugog svjetskoga rata, kada je bečki ljekar Hans Asperger otkrio neobičan poremećaj kod svojih malih pacijenata: socijalnu izoliranost među vršnjacima i nezainteresiranost za druženje i društvena dešavanja, pretjeranu usmjerenost na detalje, strah od zaraze, monoton glas i ukočen, u nepoznatu tačku fiksiran pogled. Gotovo sve od ovoga „krasi” detektiva Holmesa. U njegovom životu nema žena, on je prema vlastitim riječima „oženjen za svoj posao”. Nema prijatelja, nema društvenog života, ništa osim posla kojem se posvećuje u potpunosti. Upravo njegova mogućnost da se apsolutno fokusira na jednu stvar i vidi detalje koje drugi ne vide jeste njegov ključ za rješavanja nerješivog zločina. Za njega papir koji je ostavio zločinac iza sebe nije samo papir, Holmes vidi kvalitet tog papira, njegovu cijenu, njegovo porijeklo i s preciznošću zaključuje ko je osoba koja je posljednja držala papir u rukama.
– Možda se sjećate Watsone da sam papir onog pisma koje je opominjalo mladog baruna tačno pregledao, ne bih li otkrio vodeni žig. Kad sam ga približio očima, osjetio sam slab miris parfema. Bio je to cvijet bijelog jasmina. Postoji 75 raznih parfema. Ko se profesionalno bavi otkrivanjem zločina, mora znati razlikovati jedan od drugog; nekoliko puta mi se dogodilo da neku, naizgled neobjašnjivu zagonetku, otkrijem zahvaljujući osjetilu mirisa. Parfem me je i ovog puta doveo na pomisao da je u pitanju dama, pa sam, logično pažnju posvetio bračnom paru Stapleto – otkriva Holmes u epilogu knjige „Baskervilski pas”.
U istoj knjizi „Holmes” će oživjeti, nakon što ga je Doyle „ubio” i u knjizi „Posljednji problem”, gdje je u borbi sa zlim profesorom Moriartyjem pao u grotlo vodopada. Ipak, zbog pritiska ožalošćenih čitatelja, Doyle je 1904. godine oživio slavnog detektiva, ali ga je iste godine i poslao u penziju. Posljednju knjigu o Sherlocku Holmesu Doyle je objavio pred svoju smrt, 1927. godine. Bila je to priča „Lavlja griva”. Arthura Conan Doylea već odavno nema, ali njegov detektiv živi i danas i nema namjeru otići u penziju, čak ni onu virtualnu.
Popularan u Americi
Nova BBC-eva serija o slavnom detektivu popularna je i u Americi, gdje glumci i producenti često gostuju, na oduševljenje fanova. U maju prošle godine ekipa je gostovala u New Yorku. O kakvom je interesiranju riječ, govori podatak da je za mjesto u sali koja prima tek dvije-tri stotine gledatelja, ulaznicu zatražilo njih više od 10.000. Glumci i producenti su, ipak, američku publiku oduševili svojim britanskim humorom. Tako je jedna studentica upitala glumca Benedicta Cumberbatcha, koji u seriji tumači lik Holmesa, kako bi se osjećao kada bi se probudio sa svim moćima i znanjima koje detektiv ima.
– Vjerovatno bi me jako zaboljela glava – rekao je Benedict.
Ljubitelj kokaina
Sherlock Holems se ne ograničava samo na uređene sposobnosti svog mozga, on ih i stimulira. Prema Doyleu, svakog jutra detaktiv bi konzumirao poneki gram kokaina. Ipak, treba znati da je ova opasna droga tada bila sasvim legalna i mogla se kupiti u apotekama, a preporučivali su je i ljekari kao lijek protiv glavobolje.
Brat Mycroft
U knjigama o detektivu Holmesu rijeko se spominju njegovi članovi porodice. Izuzetak je njegov brat Mycroft, koji se spominje u tri priče. Mycroft je stariji nekoliko godina, ali jednako inteligentan i pronicljiv, doduše s manje životne energije, nego njegov brat.
Watson kao ljubavnik?
Mnogo je pisano o prisnom odnosu Holesa i doktora Watsona i je li on bio samo poslovni i prijateljski. Da li su njih dvojica bili ljubavnici? Ova pitanja su naročito postala aktuelna nakon što je BBC počeo emitirati svoju novu verziju „Sherlocka Holmesa”. Ipak, i glumci i producenti odbili su tvrdnje da su Watson i Holmes nešto više od cimera i poslovnih saradnika.
Kapa i lula
U romanima i pričama o slavnom detektivu Holmesu nikad nije do kraja objašnjeno kako on izgleda i kakvu odjeću nosi. „Krivac” da Holmesa zamišljamo onako kako ga zaista zamišljamo jeste jedan ilustrator, koji je na korici izdanja iz 1904. godine nacrtao kapu koju u Engleskoj nazivaju „deerstalker”, a nose je mahom seljaci i lovci. Ta kapa, uz lulu i povećalo postale su predmeti bez kojih danas ne možemo zamisliti niti jednog detektiva.