Sredovječna lujka iz dijaspore

Piše: Redakcija

Ona je veliki ljubitelj bosanske umjetnosti. Ona je prava Bosanka. I supruga i domaćica i majka. Ono što se kaže “tri u jednom”. Jednom riječju, uspješna žena. Otkako je iz svoje kasabe izbjegla u Evropu, postala je prava svjetska žena.
Otkrio joj se svijet. I otkrila je sebe u njemu.

Njoj granice ne predstavljaju ništa. Da bi uljepšala svoje lice, noktiće ili sredila kosu, ona vozi i nekoliko sati. Za nju je samo nebo granica. Pa ni ono ne može biti to ako se njoj prohtjelo da ga dotakne. Pogotovo je ništa ne može spriječiti da vidi svoje omiljene zabavljače. Ako ih ona drži vrijednim, ne žali pređene kilometre i potrošene novce. Naravno, Bosna je u njenom srcu. U svakom trenutku. Uvijek. Po onome, hvali more, drž´se kraja!
Uvijek na izvoru evropsko-bosanskih događaja. Uvijek u blizini pjevača i svirača koji trbuhom za kruhom dolaze i u razne evropske nedođije. Kad ode na neki koncert ili zemljački dernek, ne propusti da se slika ni s jednim pjevačem ni značajnijim sviračem. Jednostavno, godi joj da bude blizu njih. Blizu poznatih. To joj daje dobar osjećaj. Ako joj nisu posvetili dovoljno pažnje, naći će ih ona već. Jer, važno joj je da se njena pika. Da osvane njena glavuša s istapiranom frizurom pod bljeskom reflektora i istetoviranim obrvama do uha na raznim FB profilima i kojekakvim drugim mrežama. Kad se treba pokazati, ova dijasporska posvuduša, ne časi ni časa. Nema veze ko kakvu muziku svira, kod nje nema selekcije. Samo nek se ona uslika u svoj ljepoti svoga prezrelog obima.
Da joj kombinjerkama zatežeš kulje tri sata, popustile bi kombinjerke.

Ali, ona nikog ne popušta. Ko god se pomoli iz Bosne da nešto zapjevucka i zasvirucka, a može se nagovijestiti da pripada muškom rodu, ona ga startuje. Fali joj taj “selebriti” adrenalin pa ga traži po ovim instant događanjima.
Ona je potpuno u novoj tehnologiji. Internet je za nju sve i svja.  Nema haljinke koju nije podijelila sa svim živim i manje živim profilima. Naravno, raja k’o raja – lože li je lože.
“Niko ti nije ravan. Prelijepa si. Mačko, lomiš li šta?!”
Ima ona i nakog čo´eka, ali taj je ne može pratit’. On joj jednostavno nije ni sličan. Čovjek o sebi pri sebi. Srednjak. Ne pada ni na šta. O internetu pojma nema. Da nema nje, on bi sjedio kući, pijucko pivo i odmar’o se od teškog posla na građevini. On čak ni tekme ne gleda, ne može se skoncentrisat’. Manta mu se, stalno je na skeli pa mu je napor gledat’ u jednu tačku. I nikad taj nit je htio nit bi bio u centru zbivanja. Ona uspostavlja te kontakte.

On je nekako dosadan. Stalno je opominje – nemoj ovo, nemoj ono, smiri se. A ta se ne smiruje. Što je on više smiruje, to se ona sve više opire. Lujka vodi s tim svojim „žrtvama” duge „umne” razgovore. Ako ih ne dovrši te noći, a teško da ta može svoju jezičinu saulisat’, nastavlja virtualno.

Ima situacija kad ona u komunikaciji ide i dalje. Vazda je napaljena. Ne na svog čo’eka, nego na te „zvijezde” u čijem prisustvu se i ona osjeća nedodirljivom i posebnom. I dok tako taj njen čo´ek sjedi cijeli dernek uz nju i obuzdava je, ona radi šta joj se snilo i što joj je milo. Pozove nekoga njoj interesantnog tipa malo sebi, zadigne pride i suknjicu da teško stečena nelinija  i loše trenirane nožice dođu do izražaja. Onda ono kao ne htijući, dotakne ga rukicom i tip-top sređenim noktićima. Tom tipu neugodno zbog čo´eka joj, ali šta će, mora je pogledat’, makar samo u oči.
A kad nekoga dobro „simpatiše”, spremna je kilometrima ići za njim i vući njegovo omiljeno jelo. Svi njegovi prijatelji postaju automatski i njeni prijatelji. Ljudima neugodno. Ne znaju kako da je se riješe. Ona ne poznaje prepreke. Ako nešto želi, ona to i dobije. Eto bila je ogromna, sada je čujem stesala liniju. Jedino malo ima problema s cipelama. Nožica bosanska, cipela kineska. Ali, ruku na srce, najbolja što se u Kini proizvodi.
Taj njen čo´ek bi rado bio viđen u toj raji. Ali, bez nje. Kažu da je luda. Po tome je i dobila naziv sredovječna lujka. Ne znam je li i pod kojom dijagnozom. Bila-ne bila, neizdržljiva je. I bije je ružan glas. Čak i ovi putujući kantautori strahuju hoće li je opet sresti. Ne da im dahnut’. A kamoli pjevat’ za drugog. Njoj se pjeva – daj mi vina, hoću još, daj mi Cigane za sto……

Kako se čini, ona bi, ipak, više htjela da izluđuje njoj „bliske” muškarce svojom „zamamnom” pojavom i svojim mahnitim ponašanjem. Nabacuje se muževima svojih jaranica, vodi bank gdje stigne, poludiše ljudi i u reali i u virtuali. Nikako da je se kutarišu. Do sada su svi muški džentlmenski šutjeli o tom problemu. Sada su se počeli otvoreno žaliti jedan drugome. Čujem, smislili su osvetu. Nabacit će čo´eku joj koku, ali samo taku…
Daj Bože kćeri da te aga uzme… Kakav je ovaj njen slunto, još će joj se i požaliti na jarane…
Nama tu spasa kad vam ja kažem.

Indira Kučuk-Sorguč

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti