Teme

Posjetili smo Olimpijski muzej Sarajevo: Uspomene herojskog grada

Međunarodni olimpijski komitet, 1978. godine u Atini, Sarajevo je odabrao za organizatora XIV zimskim olimpijskih igara. Pripreme su trajale godinama, utrošena su velika sredstva, a glavni grad Bosne i Hercegovine postao je centar svjetskih interesiranja.

Olimpijski organizacioni komitet odlučio je da je potrebno raditi i na kulturnim programima, jer Olimpijada nije bila mala stvar. Šansa za razvoj Sarajeva je bila velika, pa samim tim i afirmaciju kulture. Napravljeni su fantastični kulturni programi, da bi, 1983., počela i priprema Olimpijskog muzeja. Odabran je kadar, među kojim je bio i umjetnik Edin Numankadić.

VILA MANDIĆ

– Počeli smo da pripremamo Sarajevski olimpijski muzej, po uzoru na Međunarodni olimpijski muzej u Lozani. Njihov osnovni koncept bio je sport i umjetnost. Napravili smo postavku priprema i organizaciju igara kroz fotografije, predmete, poklone sportista, dizajn… U isto vrijeme pozvali smo umjetnike s cijelog prostora bivše Jugoslavije da daju svoja djela za Muzej. Mersad Berber je napravio veliku sliku samo za Muzej, akademik Bekir Misirlić, Mario Mikulić, Milan Konjović i brojni drugi uradili su djela – govori Numankadić, današnji direktor Muzeja.

Nakon pripreme, odlučeno je da Olimpijski muzej bude smješten u reprezentativnoj sarajevskoj vili Mandić u Petrakijinoj ulici, koju je 1903. godine sagradio privrednik Nikola Mandić kao porodičnu kuću, a projektirao ugledni češki arhitekt Karl Paržik. Ova zgrada u stilu kasnog historicizma, izgrađena je po uzoru na luksuzne evropske vile tog perioda i bila je odličan prostor za Muzej.

– Vila je do 1984. imala razne namjene. Bila je američki konzulat 60-ih godina prošlog stoljeća, da bi potom u njoj bio smješten Zavod za izgradnju grada. I tada se shvatilo da je kancelarije moguće napraviti svugdje, ali da je šteta da takva kuća, koja je nacionalno blago, bude korištena u tu svrhu – objašnjava Numankadić.

Vila je dodijeljena za korištenje Muzeju. Nošeni olimpijskim duhom organizatori su, 8. februara 1984. godine, na dan otvaranja XIV zimskih olimpijskih igara, svečano otvorili i Muzej.

–  To je bio podvig, Muzej se otvara, Olimpijada se otvara. Bilo je veoma lijepo primljeno. Prisustvovao je i Juan Antonio Samaran, predsjednik Međunarodnog organizacionog komiteta, mnogo gostiju… Prava svečanost – prisjeća se Numankadić.

I nakon Olimpijskih igara, Muzej je nastavio da živi te su i dalje organizirani programi. I tako sve do 27. aprila 1992. godine, kada je počelo granatiranje i uništavanje Sarajeva. Jedna od prvih zgrada koja je granatirana i zapaljena bila je upravo vila Mandić. Uništen je Olimpijski muzej.

– To je bio šok… Dolazim 27. aprila i gledam kako u sekundi nestaje deset godina mog života i rada. Sve gori. Ali, tad sam rekao, polako, sredit ćemo to kad-tad. Pod granatama smo uz pomoć civilne zaštite i Mjesne zajednice Mejtaš, evakuirali eksponate u Zetru – govori Numankadić.

Veliki dio eksponata je sačuvan zahvaljujući Edinu i njegovim kolegama te njihovoj predanosti i radu.

– U martu ’92., vidio sam da se sprema neka frka. Nisam mogao da spavam, imao sam 250 zlatnika izloženo u vitrini, ako neko dođe, uzme, ja sam kao direktor odgovoran. I jednog jutra sjedim s kolegama i kažem; „Ljudi moji, hajde da mi krečimo, restauriramo. Sve što je vrijedno odnijet ćemo u podrum. Tako da Muzej bude prazan, ako ne d’o Bog šta bude“. Rekonstukcija je na kraju spasila Muzej – priča nam.

Ostatak priče čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra.